Bežimo negde sami sve mi na čelu piše...

819 51 2
                                    

Ujutro me budi zvuk automobila. Zaspala sam sjedeći pored prozora milijući mamu koja je naslonila glavu na moje krilo. Pogledala sam napolje a ispod naše kuće nalazio se dr. Bajrićev metalik sivi Golf 4. Dan je bio prekrasan, sunčeve zrake su plesale preko polja i unosile neki život u njega. Gospodin Bajrić je pozvonio, jer me nije vidio, a moja majka mu je otvorila vrata rekavši meni da se idem osvježiti. Nisam primijetila kada se probudila, pa sam predpostavila da je ona i pozvala dr. Bajrića doma. Obavila sam jutarnju higijenu i obukla bijelu, vrećastu, kimono majicu koju sam kombinovala sa kratkim plavim šorcem. Kosu sam svezala u rep s obzirom da sam je morala oprati brzo i bila je masna. Nešto kao meso samo još gore. Ušla sam u dnevnu gdje je mama iz nekog razloga padala od smijeha sa dr. Bajrićem.

-Mino, gosn. Bajrić i ja želimo ići na predstavu, hoćeš li ti sa nama?-upitala je kada me primijetila kako stojim izbezumljeno na pragu. Odmahnula sam glavom.

-Nisam im baš neki fan, može zaobići nekoliko.- bilo je istina, manje-više, ali nisam željela ići iz još jednog razloga, dr. Bajrić je od mame stariji najviše tri godine, razveden, nema djece, za svoje godine zgodan, pa zašto da kvarim provod, zar ne? Oni su se složilo sa mnom i nakon možda dva sata napokon otišli. Nije da mi nije bilo ugodno sa njima, ali željela sam i ja malo prostora samo za sebe. Otišla sam pod tuš. Bože kakvo uživanje, Raj na Zemlji. Tople kapljice odbijaju se od moje tijelo, dok ptičice pjevaju napolju, jednostavno opištajuće. Naravno moj život ne bi bio moj život da nije zeznut. Baš kada sam završila sa kosom neko je pozvonio na vrata. Zamotala sam brzo peškir oko tijela koje je i dalje bilo mokro i odtrčala do vrata. Nakon što sam preživjela trčanje bosim mokrim nogama preko uglačanih pločica bila sam spremna proviriti glavom iza vrata. Otvorila sam skrivajući se, kada je pored mene profurao Nikola. Pričao je bez prestanka, ali ga ništa nisam mogla razumijeti.

-Nikola? Nikola!? NIKOLA!!!- nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja napokon se okrenuo prema meni i prestao sa bespotrebnim brbljanjem u prazno. Kao što sam i pretpostavila oči mu nisu bile fiksirane na glavi nego na predijelu ispod. Prevrnula sam očima dok sam mu prilazila, uhvatila sam ga za uho i odvukla u dnevni boravak.- Ne miči odavde!- rekla sam prijetećim tonom, a on je kimnuo glavom u znak potvrde. Brzo sam otišla u sobu i obukla na sebe prvo što mi je došlo pod ruku. Mama se opet igrala sa mojim donjim rubljem, pa mi je na vrhu bio nov ljubičasti brus sa crnom čipkom preko i ljubičasto crne gaćice. Preko toga sam obukla ponovo bijelu, kimono majicu i plavi šorc i izašla iz sobe. Prolazeći hodnikom naišla sam na ogledalo i vidjela da mi ovaj brus dobro stoji, naglašava blizanke i odvraća pažnju sa stomaka. Nikola je i dalje sjedio na istom mjestu vjerovatno ponavljajući onu scenu gdje ga ja dozivam u glavi. Kada sam kročila u sobu vratio se u svoje normalno svadljivo JA i nabacio onaj izazivački osmijeh. Prevrnula sam očima dok sam sjedala na drugi trosjed.

-Predstava se održava u tvojoj kući, a ne zoveš?- započeo je.

-Nikola, ako ne želiš šaku zalijepljenu između tvojih očiju bolje ti je da kažeš zašto si tu.- uzvratila sam iznervirano.

-Kladio sam se sinoć, igrali smo bilijara, protivnik se malo zanijeo i u ponudu stavio svog Range Rover L405-u. Pobijedio sam, frajer ne zna šta će, a ne znam ni ja.-pričao je sa veselim tonom, ali mene zapravo nije veselilo to što je osvojio automobil, već to što je očito došao odmah k meni da podijeli svoju sreću sa mnom. Bože počinjem zvučati jadno sama sebi...

-Nikola, kako poznaješ Danijelu?- ni sama nisam znala odakle je to pitanje došlo, ali jednostavno sam morala da znam. On se trznuo na iznenadno pitanje. Promijenio je izraz lica sa veselog na ozbiljno i zbunjeno u isto vrijeme.

-A-anđele... Č-čemu tako iznenadno p-pitanje?- govorio je isprekidanim glasom.

-Nikola, molim te. Djevojka je spavala sa svim što je muškog roda.-oke priznajem ovo je bilo čudno i za mene...

-To te zanima znači? Da poznajem je, ne nisam spavao sa njom.-oblila me rumen, znala sam da sam prešla granicu, a njegov osmijeh je potvrdio to. Udahnuo je i nastavio.-Nisam znao da te zanima moj seksualni život. Da jesam napisao bih ti listu.-namignuo mi je i sjeo pored mene. Spustila sam glavu dole dok sam krajeve majice stiskala šakama. Njegova blizina me činila nervoznijom, zaboravila bih na vrijeme, na obaveze, na sve, ali s obzirom na to da sam zbog njega razmišljala o tome koliko sam nervozna sjetila sam se svojim lijekova i brzo se maknula od njega te popila tabletice. Ovaj put mi nije bio toliki šok jer sam bila fokusirana na Nikolu koji je i dalje sjedio na istom mjestu. Sjesti na isto mjesto ili na drugo? Bilo je pitanje koje mi se vrtilo po glavi, ali kako sam popila lijekove bila sam mirnija i iz nekog razloga vratila sam se na isto mjesto tik uz Nikolu. Laknulo mi je što nije bio u takvoj vezi sa Danijelom, ali i dalje je ostalo to da sam ga nenamjerno izravno pitala da li je spavao sa njom.

-Baš lijepo vrijeme napolju...-rekla sam razbijajući tišinu, Nikola je prevrnuo očima i nasmijao se gurnivši me blago od sebe.

-Stvarno se toliko stidiš? Anđele ti si stvarno posebna, nikada u životu nisam upoznao djevojku da se tolilo srami zbog tako običnog pitanja...-istina da se druge ne bi sramile, ali ja sam ja takva sam. Razigrano sam ga dotakla govoreći mu da lovi. Iskreno bilo je više zbog toga što sam se sramila biti tako blizu njemu, nego što mi se igralo. Počela sam trčati po kući, a on za mnom.

___________________________
Nadam se da vam se sviđa nastavak ^-^

*Da li će Mirjana i Nikola konačno priznati jedno drugom osjećaje?

*Hoće li ishodi biti dobri ili loši?

*Kako će Mirjana reagovati na neočekivanog gosta?

-Ako ostanete vijerni čitaoci saznat ćete ^~^

Voli vas vaša V_R ♥♥♥

Slatko Sanjaj Anđele: Tvoja ljubav je zločin [Dio I]Where stories live. Discover now