Slatko Sanjaj Anđele: Tvoja ljubav je zločin [Dio I]

Noć mi te duguje...

Prošlo je već nekoliko dana, a od Nikole ni traga, ni glasa. Nisam se toliko zabrinula jer i nismo toliko bliski da bi svaki dan provodili skupa, ali zaista tek nekad u kasnim satima čula bih zvuk motora i to bi bilo to. Ujutro rano bi se čuo motor, čiji bi zvuk nestajao kako bi se odmicao. Nije ga bilo po cijele dane, pa gotovo i noći. Jelena nije ništa govorila, ali na licu joj se vidjela zabrinutost. Probudila me snažna oluja, kiša je udarala u prozore moje sobe tako jako, kao da je neko bacao kamenčiće po njima. Pogledala sam na sat, bilo je 3:17 sati ujutro. Uzdahla sam znajući da neću moći zaspati još dugo. Sjela sam pored prozora i gledala vani. Sve je bilo mračno, samo ponekad u daljini nebom se prošara munja i tu svjetlo prestaje. Kapljice su se spajale u jednu cjelinu i klizile niz prozor. Voljela sam kišu, opuštala bih se uz nju. Imala sam osjećaj da se tad nebo suosjeća sa mnom i pokušava da odgana moju bol, plakajući zajedno sa mnom. U noćima poput ove sjetila bih se svega, pustila bih emocije da izađu napolje, jer sam znala da niko neće vidjeti kako se osjećam u tim trenucima. Niko ne može vidjeti moj izraz lica jer je mračno, niko ne može čuti moje jecaje jer zvuk kiše nadjačava moj glas. U noći poput ove, prije pet godina, moj se svijet srušio. Odjednom se u tami mogla vidjeti silueta muškarca. Polako je hodao, teško kao da mu neka nadnaravna sila ne dopušta da pravi pokrete. Stao je pod mojim balkonom i pao na koljena. Ustala sam i brzo izašla na balkon iako je padala kiša. Nikola!? Kako balkon nije bio visok pružila sam ruku dole i uz moju pomoć popeo se gore. Polako sam ga uvela u sobu i spustila na krevet. Teško je disao, kao da mu je nešto pritiskalo pluća. Pored kreveta sam uvijek držala vodu u slučaju da se probudim žedna, pružila sam mu flašicu i otišla do stalka sa peškirima, moleći Svevišnjeg svakim korakom da se mama ne probudi. Vratila sam se u sobu i pružila mu dva peškira, jedan za kosu, a jedan za tijelo. Tražila sam po ormaru neke tatine stare trenirke koje je mama zaboravila baciti, ili koje je ostavila jer joj je bilo žao zbog svega. Našla sam samo jedne farmerice i jednu svoju duksericu koja je originalno bila namijenjena za muško, ali se meni toliko svidjela da sam je morala imati. Pružila sam mu odjeću i okrenula se na drugu stranu.

Zašto mu pomažem pobogu!? Mislim upao je tu u pola noći ne znajući ni gdje se nalazi... Niti je on pričao, niti sam ja insistirala na tome. Okrenula sam se da vidim treba li mu pomoći oko mokre odjeće, ali umjesto njemu, pomoć je bila potrebna meni. Na sebi je imao samo farmerice, duksericu još nije bio obukao. Iako se većinom ponašam kao muško, ne znači da ne mogu nekada reagovati kao žensko. Kada je obukao duks prišla sam mu i uzela mokru odjeću. Koliko sam mogla iscjedila sam vodu ih nje i stavila je na stolicu da se suši. On je samo sjedio šutke, pokrivajući glavu rukama. Kosu nije ni dotakao peškirom, na to sam nervozno uzdahla i zakolutala očima. Je li to on očekuje da mu sve serviram? Uzela sam suhi peškir i počela mu kupiti vodu iz kose njime. Nije se opirao, nije se čak ni pomakao, samo je pokajnički uzdisao. Nakon što sam mu poprilično osušila kosu, pustila sam ga da odspava u mom krevetu. Kiša nije popuštala kao da mu ne dopušta da ode. Sjedila sam dugo pored njega gledajući kroz prozor kada će kiša prestati. On je spavao mirno, poput djeteta koje je izmoreno od igre. Tko zna kako će moja majka reagovati ako ga vidi u MOJOJ sobi, u MOM krevetu. Ona će načisto da poludi. Negdje oko 5 sati kiša je prestala, a ja sam imala zadatak da gospodina Uspavanog probudim.

-Nikola, Nikola probudi se pobogu ne možeš tu ostati vječno.-govorila sam tihim glasom dok sam prstima prolazila kroz njegovu još uvijek vlažnu kosu. Ko bi rekao da kreten poput njega može izgledati kao anđeo dok spava... Probudio se, a ja sam maknula ruke od njega. Polako je ustao i pokupio svoje stvari tiho obećavajući da će vratiti moje stvari do sutra. Sišao je polako sa mog balkona i nekako preko svog uspio doći do svoje sobe. Konačno sam mogla spavati, što sam i učinila.

Probudila me priča iz susjedne sobe. Ustala sam ne mareći za to kako izgledam. Koračajući prema dnevnoj sobi, dok sam stisnutom desnom šakom trljala oko, razmišljala sam o tome da li se ono sinoć zaista dogodilo. Da li je Nikola stvarno bio mokar do kože, da li je bio u mojoj sobi, ili sam sve to samo sanjala. Pogledavši u dnevnu sobu, vidjela sam svoju mamu, Jelenu, Maju i Nikolu. Iznad glave su mi se već počeli vrtiti upitnici.

-Mino, na šta to ličiš. Zar tako da izađeš pred goste?- upitala je mama.

-Pa da su oni došli malo kasnije ne bih...-promrmljala sam nervozno, svjesna svog izgleda.

-Jesi li nešto rekla?

-Nisam, brzo ću doći.-rekla sam. Brzo sam obavila jutarnju higijenu, obukla se u nešto normalno, meni i vratila se u dnevnu boravak. Pogledala sam u Nikolu, ali on kao da me nije primjećivao. I to mi je hvala što sam mu sinoć pomogla. Nervozno sam lupkala prstima po rubu trosjeda.

-Mino, znam da dugo nisi vidjela gospodina Bajrića, ali ne moraš biti toliko nervozna.- rekla je mama pokušavajući da me smiri.

-Imam potpuno pravo biti nervozna. Zašto smo propustili zadnje dvije seanse?

-Ima i on život, a ionako samo pričaš gluposti, laži.

-Zašto bih mu vjerovala kada me ne cijeni? Kakav je on muškarac, ako će nakon što mu se povjerim nestati bez ikakvog objašnjenja? Odgovori mi!- vrisnula sam i istrčala iz sobe plačući. Mogla sam čuti mamu dok se ispričava Jeleni zbog mog ispada i kako govori da ne zna što me snašlo. Sjedila sam pored prozora i plakala, ni sama ne znam zašto sam onako reagovala, nije mislila ništa loše sa tim. Osjetila sam da je neko kročio u moju sobu, ali nisam se obazirala. Prišao mi je i spustio ruku na moje rame. Brzo sam je sklonila dok je u meni bijes rastao.

Nadam se da vam se sviđa nastavak.

Trudim se koliko mogu da bude zanimljivo.

Šta se dešava između Mirjane i Nikole?

Iskreno, ne znam ni ja =D :P xD

Nastavite čitati i saznat ćete.

Voli vas vaša V_R ♥♥♥