Slatko Sanjaj Anđele: Tvoja ljubav je zločin [Dio I]

Sherlock i John na tajnom zadatku!

~Sljedeći dan~

Po ko zna koji put čula se sirena mamina Audi-a, a ja sam dovršavala šminku i popravljala neke dijelove. Pogledala sam se još jednom u ogledalu da budem sigurna da je sve na svome mjestu. Kosu sam pustila da mi pada niz leđa, a šiške sam povukla nazad i pričvestila ih šnalicom, obukla sam bijelu kimono majicu koja mi je bila kao neka kratka, ali ono baš kratka haljinica, a preko nje lepšavu kratku plavu majicu koja mi je pala sa jednog ramena. Stavila sam sova lačić i naušnice sa velikim srcastim privjescima i svoje uobičajene narukvice. Obukla sam bež pantole i bijele tenisice sa platformom. Umjesto ruksaka uzela sam bijelu torbu i time upotpunila današnji izgled. Izgleda da je sve na svome mjestu. Zaključala sam kuću i žurno upala u auto.

-Zbog tebe ćemo obe zakasniti, kad ćeš se naučiti pameti?

-Petak je, nije tako jednostavno izgledati kao zvijezda petkom... Nemoj se ljutiti na mene.- gledala sam je onim psećim pogledom kada se iz drugog pravca začuo motor, a kako nisam zatvorila vrata još uvijek moglo se sve čuti i vidjeti.

-Je li to izgled samo za princa?- počeo je zajedljivo. Ne on opet...

-Ljubomoran?-odgovorila svadljivo.

-Na onog mekušca? Niti najmanje. Dobar dan gospođo Pavić!- pogledao je u moju majku i iz nekog razloga totalno promijenio izraz lica iz onog svadljivog lošeg dečka u maminog anđela. WHAT THE FUCK!? On misli da će moja mama pasti na tu njegovu "finu" facu?

-Dobar dan Nik! Kako ide cijela stvar sa useljavanjem?-odgovorila je mama veselim tonom.

-Tako... Većinu smo stvari raspakovali, ostale su samo sitnice.-odgovorio je sasvim opušteno, kao da je sve uredu.

-Pozdravi majku i reci da ste dobro došli na večeru kod nas nakon škole.-nasmijano je odgovorila, na što je on samo kimnuo glavom. Mama se okrenula, a on je pogled skrenuo na mene i namignuo mi. Nisam mogla da vjerujem da je moja majka tako dobra sa njim, zatvorila sam vrata i okrenula glavu od njega. Kada se sve ovo desilo!? Kao da nisam bila kući mjesec dana, a ne nekih sedam sati!!! Kakogod, to mi nije bila najveća briga... Šta ako je Nikola zaista AndySixx, ne bi me ni iznenadilo... Ima taj punk stil svakako.

-Sladak dečko, zar ne?

-Koliko i mrtvo more.

-Ako ti tako kažeš... Danas imaš vandredno seansu kod psihijatra jer u nedjelju ne može doći.

-Kako to, nisam još pripremila spisak laži, a već trebam ići... Šta misliš o tome da mu kažem da vidim prtve ljude?

-Mino... Ti i tvoja tvrdoglavost. Možeš glumiti drugima, ali ja znam da si u duši idalje ona stara, iskrena, bezbrižna ti.

-Nada zadnja umire gospođo Pavić.- samo se još više počela smijati na moje imitiranje Nikole. Ubrzo smo stigle u školu i pozdravivši se sa njom otišla sam u potragu za Danči Do. Tražila sam je tako dobro, da je na kraju ona našla mene. Ispričala sam joj šta se dešava i ona je sa veseljem prihvatila ulogu John H. Watson-a, naravno ja sam kao njegov vjerni fan morala biti William Sherlock Holmes.

Podijelile smo zadatke ona će onako pokušati razgovarati sa njim i odvlačiti mu pažnju dok ću ja provjeravati stvari, dok ne nađem nešto, bilo što, što bi mi dalo do znanja je li on AndySixx ili ne. Isprva nam i nije baš tako išlo jer je on Danči lagano ignorisao. Na svaki njen pokušaj on bi samo slegnuo ramenima i nastavio sa svojim poslom. Čak je i Filip reagovao, ali on ništa... Ni crne ni bijele? Kroz glavi mi je prošao citat iz Hasanaginice i nasmijala sam se dok sam onako umorna pokušavala da se fokusiram na čas. Osjetila sam lagano tapkanje po leđima i okrenula se, Filip me gledao zbunjeno.

-Šta se dešava sa tobom i Danči Do? Cijeli dan se vrtite oko našeg stola.- zacrvenila sam se, znala sam da je bilo očito, ali baš toliko nisam. Otvorila sam usta da odgovorim, kada me profesor prekinuo rekavši mi da je vrijeme da idem. Pokupila sam stvari i izašla iz učionice. (...) Po običaju legla sam na dvosjed stavivši ruku ispod glave i prekstivši noge. Gospodin Bajrić sjeo je na svoju fotelju i uzeo fasciklu sa mojim podacima.

-U proteklih nekoliko godina, viđala si zmajeve, duhove, nekoliko su te puta napadali vampiri i vukodlaci, bila si trudna sa zombijem, ali i išla si sa Harry Potter-om u Hogwarts i borila se sa Dark Lord-om. Sada ako bi konačno mogli biti iskreni jedno prema drugome i ako bi mi mogla po prvi put reći istinu. Kako se osjećaš?-počela sam se smijati shvativši kakve sam sve laži izgovorila za ovih pet godina. Kada sam se smirila shvatila sam da bih za razliku od prije zaista mogla otvoreno razgovarati, možda dobijem pomoć.

-Znate već duže vrijeme se dopisujem preko školskog chata sa jednim dečkom. Nikad se nismo predstavili jedno drugome, ali mislim da sam otkrila ko je. Sinoć sam vidjela jednog od dva nova dečka u razredu, onog koji mi ide na živce, kako se dopisuje sa nekim u isto vrijeme kad sam se i ja dopisivala sa Andy-em, to jest dečkom sa školskog chata. Ne znam jesam li to samo umislila ili je to stvarno on... Šta vi mislite?

-Jesi li ikada razmislila o tome koliko želiš znati tko je dečko sa kojim se dopisuješ?

-Nisam... Ali kad razmislim o tome, zaista bih voljela znati tko je on.

-Vidiš po svemu sudeći ti si u očajničkoj želji za saznanjem tko je on i za druženjem, bez ikakve osnove u svojoj glavi zamislila da je taj dečko iz razreda on. Kada bolje promisliš još milion dječaka širom svijeta je u tom momentu bilo na chatu sa nekim.

-Da... Je li to loše?

-Ne, naprotiv to je jako dobro. Dolazi do izražaja tvoja potreba za komuniciranjem. Možda se čak negdje duboko u sebi nadaš da su dečko iz razreda i dečko sa chat-a jedna osoba.

-To nikad! Ni u najgorim noćnim morama. Ne! Odbijam tako mišljenje!-rekla sam dok sam odmahivala rukama i glavom u znak negiranja. (...) Nakon seanse, mama me čekala pred njegovom ordinacijom, a kada sam sjela u auto on ju je pozvao da popričaju. Mama se nakon što joj je on nešto rekao veselo nasmijala i vratila u automobil poljubivši me istog momenta. Još samo da preživim večeru i mogu se odmoriti...

Nadam se da vam se sviđa nastavak. Stvarno se trudim da bude što interesantnija kako radnja odmiče.

Kako će se Mirjana slagati sa Nikolom za večerom?

Kakva će to osjećanja otkriti?

Kakva je to osoba Nikola?

I još mnogo toga ako nastavite čitati "Tvoja ljubav je zločin"!!! =D

P.S. na slici je naš princ Filip ^-^

Voli vas vaša V_R :$