Poglavlje 4

267 46 5
                                    

12. lipnja 2016., poslijepodne; autocesta A217 (London)

Razina napetosti u automobilu postala je kritična.

Marie je napokon prestala ljuštiti ostatke nikotina s noktiju, čak je i privremeno zaboravila na to koliko jako želi pušiti. Htjela je nešto pomisliti, imati neki stav o onome što se maloprije dogodilo, no misli i dojmovi u njezinom razumu su se tvrdoglavo odbijali posložiti kako spada.

Još su se nekoliko trenutaka Marie i Mordecai gledali u oči, potpuno ne shvaćajući jedno drugo.

Prvi se slomio Mordecai.

-Rekla si da čuješ glasove umjesto statičke buke- natuknuo je, i tek su se tada u Marieinoj glavi počele rojiti najrazličitije misli.

-Da- odgovorila je djevojka oprezno.- Imam problema, rekla sam ti već. Ne moraš tako zuriti u mene, pobogu...

Mordecai nije obratio pažnju na potonju rečenicu. Ponovno se naslonio na naslon sjedala, objema rukama prošao kroz kosu i nasmijao se.

-O moj Bože- izgovorio je.- O. Moj. Bože.

Više nije mogao ništa reći.

I dalje zbunjena, Marie je, podjednako oprezno, postavila i drugo pitanje:

-I? Što nije u redu s tim? Mislim, znam da sam nisam normalna, ali...

-Ne- prekinuo ju je Mordecai najednom se uozbiljivši.- Ti nisi luda, siguran sam. To što čuješ statiku drugačije od ostalih nije mala stvar i može mi biti od koristi.

Marieina je zbunjenost, barem prividno, popustila te je njezino mjesto zauzela uobičajena suhoća.

-Super,- rekla je Marie ne štedeći na sarkazmu- odlično ćemo se slagati jer nam, očito, oboma fali pokoja daska u glavi- napravivši kratku stanku, tiho je dorekla:- Ma kakve daske, čovječe, cijele jebene pilane...

Mordecai je razdraženo uzdahnuo:

-Čuj, mlada damo, nisu me pregledala četiri različita stručnjaka samo kako bi mi ti kasnije govorila da mi u glavi fali neka "jebena pilana". Jesi li ikada čula za NIL?

-NIL?- ponovila je Marie.- Misliš na onu rijeku u Egiptu? Mislim, ono, znam da sam bolesna u mozak i sve to, ali ipak nisam toliko zaostala...

-Ma ne. Bože sveti, ne. NIL kao Noetički institut London- ispravio ju je Mordecai, naviknut na najrazličitije vrste nesporazuma na tom području.

-Ne, nisam čula, ali očito je da je to neki znanstveni kurac. A što ti je ta noetika ili kako se već to zove?

-To je dosta teško objasniti- zagonetno je odgovorio Mordecai te je Marie zakolutala očima.- Dobra definicija za to ne postoji, noetika je grana znanosti koja proučava neke teško objašnjive pojave, pojave koje su ponekad toliko čudne da nalikuju magiji. Studirao sam je, na njezinu sam području doktor i sada radim u spomenutom NIL-u. Voditelj sam projekta koji proučava statičku buku; vjerujem da nije tako jednostavna kako svima izgleda. Ranije mi istraživanje nije išlo najbolje, ali sada imam tebe i... O moj Bože. Ovo je tako iznenadno- Mordecai je odmahnuo glavom, kao da i sam teško vjeruje u ono što je maloprije saznao.

Sada je Marie bila ta koja se naslanja na naslon sjedala i rukom frustrirano prolazi kroz kosu.

-I to znači da me možeš iskoristiti kao pokusnog kunića?- smrknula se.

-Ma ne- ponovio je Mordecai i po drugi put.- Ako pristaneš, a volio bih da pristaneš, mogla bi par puta otići sa mnom u NIL i dopustiti mojim kolegama i meni da te pregledamo.

I sam se začudio tome koliko je ležerno to izgovorio jer u tom je trenutku bio sve prije nego ležeran. Slučajno je pogledao kroz prozor automobila i tek se tada sjetio da stoje.

StatikaWhere stories live. Discover now