Poglavlje 6

299 48 10
                                    

13. lipnja 2016., poslijepodne; Church Road 33, Acton (London)

Marie je shvatila da se ovako ne može nastaviti kada je njezin nokat, zbog neprestanog griženja, počeo lagano krvariti.

Ranije toga dana su njezine misli od pušenja odvlačile najrazličitije stvari, prvo par sati u laboratoriju u NIL-u, zatim kratki razgovor sa zamjenskom ravnateljicom actonske srednje škole prije upisa, preuzimanje uniforme i udžbenika netom nakon toga i, napokon, povratak kući. No sada, kada je bila u svojoj sobi, a Mordecai u kupaonici, jednostavno nije mogla razmišljati ni o čemu drugome doli o mirisu cigareta.

Na trenutak je naslonila uho na zid iznad kreveta, zid koji je dijelio njezinu spavaću sobu od kupaonice. Kada je jedino što je začula bio zvuk snažnog mlaza vode koji se slijeva na pod kabine za tuširanje, zaključila je da njezin skrbnik neće još uskoro izaći i odlučila se na riskantan potez koji, bez obzira koliko riskantan bio, nije bio nešto što prije nije radila.

Izašla je iz sobe i prišla niskom ormariću pokraj ulaznih vrata. Ondje je, na samom njegovu vrhu, ležao Mordecaijev novčanik. Pobrinuvši se za to da ne poremeti previše raspored stvari na vrhu ormarića, Marie je iz novčanika oprezno izvukla novčanicu od deset funti i, ovisnički grizući drugi, manje ozlijeđeni nokat, pritisnula kvaku na vratima.

Došlo joj je da poviče kada se uvjerila da su vrata zaključana.

Ogledala se, no ključa nigdje nije bilo. Budući da je morala djelovati brzo, odlučila je ne tražiti ključ te se vratila u svoju sobu i prišla prozoru, otvorivši ga zatim.

Stan se nalazio na drugom katu, a ispod prozora Marieine sobe zelenila se trava maloga, lijepo uređenog vrta. Također, blizu prozora je za zid zgrade bila pričvršćena cijev za kišnicu.

Marie je znala što učiniti. Novčanicu je spremila u džep, popela se na vanjsku prozorsku dasku i rukama se uhvatila za cijev. Zatim je oprezno koraknula ustranu i, vučena vlastitom težinom, pojurila prema dolje, u zadnji tren obuhvativši koljenima cijev što je počela opasno zvoniti prijeteći raspadanjem.

Zaustavila se nekoliko metara iznad zemlje, jednu nogu stavivši na prozorsku dasku prozora na prizemnom katu. Onda je pustila cijev i doskočila na zelenu travu vrta, odakle je žurno pobjegla na ulicu i potrčala prema maloj trgovini koju je na početku dana vidjela malo dalje niz ulicu.

-Jednu kutiju cigareta i upaljač- brzo je rekla ne mareći za bonton čim je uletjela u trgovinu i stigla do blagajne.

Lijena stara prodavačica ju je na trenutak sumnjičavo pogledala, no uskoro se predomislila jer je Marie, onako visoka i našminkana, ljudima koji bi je prvi put vidjeli izgledala nekoliko godina starije nego što je doista bila.

Nehajno je posegnula prema plastičnom ormaru iznad blagajne kako bi odande izvadila kutiju cigareta i upaljač te ih pružila Marie. Nakon što su cigarete bile plaćene, Marie je žurno napustila trgovinu i vani, ne čekajući da dođe kući, zapalila. S ovisničkom mješavinom olakšanja i užitka punim je plućima udahnula dim.

Vraćala se polako, pušeći usput. Iskreno nije marila za Mordecaija ni za ono što će pomisliti ako izađe iz kupaonice, a nje još uvijek ne bude bilo u stanu. Jednostavno je uživala u trenutku; dakako na izopačen način, ali jest.

U zgradu je ušla kroz vrata, prethodno bacivši preko ograde vrta i drugi opušak. Prvi koga je vidjela kada se popela na drugi kat bio je Mordecai. Stajao je pokraj vrata, leđima naslonjen na zid, a ruku prekriženih na prsima, bos, u kratkim hlačama od trapera i jednostavnoj bijeloj majici kratkih rukava. Njegova je crna kosa bila vlažna.

Tek je tada Marie shvatila u kakvoj se nevolji našla. Obrazi su joj se zacrvenjeli zbog mješavine srama i krivnje koju sama sebi nije htjela priznati, i jedini razlog tome što je crvenilo ostajalo neprimjetno bio je debeli sloj tekućeg pudera na njezinim obrazima.

StatikaWhere stories live. Discover now