Poglavlje 35

40 6 0
                                    

14. srpnja 2016., rano poslijepodne; NIL (London)

U napetoj tišini punoj iščekivanja, troje znanstvenika i njihova mlada pomoćnica stajali su pokraj radnog stola u ravnateljevu uredu i promatrali kako pogled gospodina Reynoldsa trčkara po retcima teksta na netom napisanom izvješću.

Kada je Arthur Reynolds skinuo naočale za čitanje i odložio papir na površinu svog stola, njegovi su se posjetitelji nestrpljivo zagledali u njegovo lice očekujući presudu. On je, međutim, umorno uzdahnuo i rekao samo:

-Ovo je suludo.

-Savršeno smo svjesni toga, vjerujte mi- odgovorio mu je Mordecai dok su se njegovi suradnici i Marie zabrinuto zgledali.- Ipak, točno je onako kako sam napisao u izvješću; vjerovali ili ne, nismo ništa izmislili- napravio je stanku, pa nadodao:- Ovo je noetika, sjetite se. Ona je uvijek suluda.

-Ma znam to, ali...- umor u Reynoldsovu glasu polako je prerastao u zaprepaštenje, izgubljenost.- Mislim... Poštujem to što ste napravili ovako zanimljivu teoriju, ali sredstva za provjeru koju trebate provesti zaista su previše skupa i...

-Nisu toliko skupa- uljudno mu je upala u riječ Angela.- Prije nego što smo došli ovamo, zajedno smo proveli neke izračune i došli smo do zaključka da nam je potrebno više ljudi nego opreme, a opreme koja nam je potrebna u NIL-u ima napretek.

-Da, ali i sami ste rekli da još ne znate točno što će vam sve zatrebati- pobunio se Reynolds.

-Jesmo, ali tih stvari nije puno- Osewoudt će.- Najvjerojatnije, jer, naravno, ne možemo biti sigurni dok nismo to detaljnije istražili. Ali mislim da sve što nam je zasad potrebno neće predstavljati nikakav problem; samo jedan malo veći prostor, nešto primarne opreme, još nekoliko suradnika...

-Ali suradnici i jesu problem!- iznenadno ga je prekinuo ravnatelj.- Gdje ću vam ja sada naći neke nove suradnike? Trebam objaviti obavijest, trebam obaviti razgovor za posao, trebam...

-Ne, ne, pogrešno ste nas shvatili! Ne trebate ništa od toga- utješi ga Mordecai.- Nisam rekao da trebamo neke kvalificirane znanstvenike s najvišim stupnjem stručne spreme. Bit će nam dovoljni studenati na praksi; samo trebamo još dva para ruku, i to je to. I, osim toga, nisam rekao da trebaju zauvijek raditi s nama, potrebni su nam samo za ovaj zadnji veliki eksperiment.

Reynolds je šutio; iz njegova se pogleda moglo vrlo jasno zaključiti da se dvoumi.

-Razmislite i sami, gospodine Reynolds- odlučila ga je potaknuti Marie. Znala je da joj možda nije najpametnije miješati se s obzirom da nije zaposlenica instituta, već samo dragovoljna pomoćnica, manje vrijedna i od studenta na praksi, no osjećala je da treba nešto reći.- Ovo je odlična prilika za nas, a tako i za Vas i za ovaj institut. Zamislite samo koliko ćemo biti poznati ako se ova teorija pokaže istinitom i ako je objavimo! Koliko će se ljudi početi zanimati za ovaj institut, koliko će biti novih ulagača, koliko će se razviti noetika!

-U pravu ste, gospođice, i razumijem to,- odgovorio je Reynolds bez očekivane razdraženosti u glasu- ali rizik je jednostavno prevelik. Mislim, alternativna dimenzija, stvarno...  Vjerojatno i sami razumijete koliko nerealistično zvuči vaša teorija; šanse da se nešto od toga pokaže istinitim su i više nego male.

Znanstvenici i Marie su se zgledali. Nitko od njih nije planirao samo tako odustati.

-Razumijemo to,- pokunjeno je rekao Mordecai- ali ovaj je eksperiment jedini mogući način da saznamo jesmo li u pravu ili ne i ako ga ne izvedemo, moguće je da ćemo propustiti odlične prilike. Sjetite se što vam je rekla Marie- dometnuo je, diskretno pogledavši posvojenicu s nijemom zahvalom u pogledu.

StatikaWhere stories live. Discover now