16. lipnja 2016., večer; Church Road 33, Acton (London)
NIL je bio napušten, zadaća napisana, istraživanja zaboravljena, nikotinski flaster oslabio, a Marie do krajnje granice očajna.
Sjedila je na krevetu u svojoj sobi i nemilosrdno grizla nokat, no budući da je zadnju cigaretu popušila prije nešto više od dvadeset i četiri sata, i to ne do kraja, nikotina pod noktima nije imala puno.
Uporno je pokušavala skrenuti misli na nešto drugo, pokoji bi put i uzela Rubikovu kocku te je pokušala složiti, no ništa nije pomagalo jer ju je koncentracija svakoga puta opako izdavala.
Na kraju se predala i, potpuno poražena, otapkala u dnevni boravak.
Njezin je skrbnik bio ondje, tipkao nešto na svojemu prijenosnome računalu, očito radeći na još jednom izvješću.
-Šefice! Počastili ste me svojom prisutnošću. Da se čovjek začudi- pozdravio ju je Mordecai. Pogled nije odvojio od ekrana računala.
-Šuti, Cai- nervozno je rekla Marie.- Molim te. Smijem li...
-Ne- Mordecaijev je smeđi pogled probijao stakla naočala i pronalazio put do Marienih očiju kako bi tamo i ostao.- Rekao sam ti već sto puta, Marie. Ne smiješ pušiti. Točka. Tabu.
-Ali ja više ne mogu ovako!- podviknula je njegova posvojenica, a ton joj je ponajviše nalikovao cviležu.- Ne mogu, kako ne shvaćaš?! Stalno razmišljam o tome, stalno! Ne znaš kakav je to osjećaj i zato me ne razumiješ!
Prekrižila je svoje tanke ruke na prsima i zagledala se u pod zbog podsvjesne želje za bijegom od Mordecaijeva pogleda, a onaj je uzdahnuo i rekao:
-Dobro. Znam da ti je loše, ali znam i što bi ti moglo pomoći.
Ustao je s dvosjeda i odšetao do jedne od polica iznad televizije, a Marie ga je pogledom slijedila.
-Da nisam zauzet izvješćem, pravio bih ti društvo, ali ovako možeš računati jedino na...- napravio je pauzu dok je rukama razmicao knjige i papire, nešto tražeći.- Ovo- završio je, okrećući se prema Marie. U ruci je imao glomazne slušalice crne boje.
Pružio ih je zbunjenoj Marie, a ona ih je prihvatila.
-Imaš jebene slušalice, to kužim, ali što će mi?
-Imaš mobitel, valjda- odgovorio je Mordecai vraćajući se svome poslu.
-I ni jednu jedinu pjesmu na njemu.
Mordecai je zakolutao očima:
-Vjerojatno imaš YouTube. Pa tinejdžerica si, zaboga! Svi tinejdžeri se znaju služiti YouTubeom!
-Ta ti je dobra, ali ja, kao što sam već jednom rekla, nikada nisam imala mobitel- odvratila je Marie. Lagano je mahnula rukom sa slušalicama, crni se kabel zaljuljao.
-Onda nauči kako se koristi. Nisi glupa, pa i YouTube nije bogzna kako kompliciran- Mordecaijev se ton smekšao te je sada govorio gotovo pa s razumijevanjem.- Hajde. Ne znaš koju glazbu voliš? Onda saznaj. Slušaj sve što ti dođe pod ruku i jednom ćeš sigurno shvatiti što voliš više. To ti je inače jedan od najboljih načina za odvraćanja misli s nečega: slušaš glazbu, razmišljaš o glupostima. Probaj, ne postoji čovjek kojemu se takvo što ne sviđa.
Marie se ponovno predala. Pokorno pognute glave otišla je u svoju sobu, tegleći u ruci slušalice kao da su barem nekoliko kilograma teške- što sigurno nisu bile. Nakon što je ušla u prostoriju, tiho je zatvorila za sobom vrata, sjela na krevet, dohvatila sa stola mobitel, spojila s njime slušalice, u izborniku pronašla prepoznatljivi crveni pravokutnik s bijelom „Pusti" strelicom i otvorila aplikaciju.
أنت تقرأ
Statika
الخيال العلميNoetika je sve prije nego obična znanost. Još uvijek u razvoju i ne suviše poznata, bavi se pojavama toliko čudnovatima da ponekad podsjećaju i na pravu magiju. Jedan od tri znanstveno-istraživačka centra posvećena noetici u svijetu je Noetički ins...
