Dečko s treninga

Poglavlje 3.

Lara

Nakon što je danas naporna(kao i uvijek) škola završila,otišla sam kući.Malo sam se odmorila i ubrzo smo Leda i ja već bile na putu za dvoranu u kojoj nam se održava trening.Kada smo došle u hodnik gdje su svlačionice,bila sam vjerojatno jako čudnjikava jer nisam htjela niti jednim svojim postupkom ili riječju dati Ledi do znanja da već imam ulaznice za koncert.Barem ne još.Trening će uskoro započeti pa sam se odmaknula od Lede,a ona je otišla do jedne poznanice s treninga.Izvadila sam karte i stavila ih na njezin ruksak.Kada se vratila i ušla u svlačionicu,počela je vrištati​ i grliti me.

"Molim te za milost.Udaviti ćeš me,nisi normalna.",rekla sam joj bez zraka i uskoro su ušle i ostale cure.Komentirale su jedna između druge kako nam je danas trening sa dečkima.To bi moglo,ali i ne mora biti zanimljivo.Samo malkoc me to zaintrigiralo,ali ne previše.Leda i ja smo veselo ušle u dvoranu gdje se održava trening,pa je trener i službeno potvrdio kako danas igramo sa dečkima prijateljsku utakmicu,kao što su sve već pretpostavljale.Počele smo trening uobičajeno,kao i svaki drugi.Razgibale smo se i malo dodavale.Stavile smo štitnike i stale na svoje pozicije.Dečki su izašli na teren i sve cure su buljile u njihova tijela odnosno mišiće.Usudila bih se reći i guzice.Odmahnula sam glavom i trener je označio početak igre.Nakon pola sata jednostavno smo ih ubili.Sa ponosom to govorim,pa ipak,pobijedili smo mišićave nafurane divove.Jest da sam se posvađala sa nekim likom iz protivničke ekipe zato jer je rekao da ne znam servirati,ali bitno je da smo ih totalno pomeli.Usput,ovo je bilo sve osim prijateljske utakmice.

"Leda,ovi nemaju pojma o igri.",napomenula sam joj dok smo hodale iz svlačionice prema izlazu.

"A ti nemaš pojma o serviranju.
Servis ti nije ni za dječju igru,a kamoli za odbojkašku utakmicu.",oglasio se lik s kojim sam se svađala u toku utakmice.Uobičajeno sam preokrenula očima i samo nastavila hodati.Ignoriranje je ponekad najbolje oružje.

"Uh,mičite se s puta seljaci,kraljica prolazi.",narugao se,a ja sam dignula srednji prst bez okretanja. Previše mi je lik antipatičan da bi se zajebavala sad s njim. Nastavila sam hodati sa Ledom,a nju je onda nazvao tata i rekao da će on doći po nju.Upitala me da idem s njom i njezinim tatom,ali odbila sam pošto je vani topla i zvjezdana noć,a jednostavno obožavam šetati po ovakvom lijepom vremenu.Šetala sam do kuće,a onda mi se u misli potkrao lik s kojim sam se svađala danas.Zašto ja sad mislim o njemu? Stvarno mi nije jasno.Stvarno nekad sama sebi nisam jasna.Odmahnula sam glavom da izbacim nepotrebne misli iz glave.
Uključila sam slušalice u mobitel i pustila prvu pjesmu.Uz lagano pjevušenje,nakon pola sata hoda,bila sam napokon pred kućom.Ravno u krevet i nikakva usputna stanica.