Dečko s treninga

3.poglavlje

Lara

Kada sam saznala da je Marko u nekom poslu sa mafijama, odmah mi se pred očima stvorio Andreas, sigurna luka. Ali moja znatiželja je prevagnula pa sam odlučila danas otići ravno kod Marka po odgovore.
Trebala mi je istina, a ne pusta nagađanja. Obukla sam jaknu i uzela sve što trebam, pa sam krenula pješke do njegove kuće. Hodala sam dugo, činili su se kao sati, ali napokon sam stigla do njegove kuće. Potrčala sam prema vratima i otvorila ih, bez kucanja. Na stepenicama sam vidjela onu kreštavicu, nešto mi je cičala, ali podignula sam srednji prst i zašutila je. Došla sam ispred vrata njegove radne sobe gdje smo prošli put bili, i začula sam dva muška glasa, a jedan ženski. Nije me bilo briga za pristojnost sada, pa sam samo uletila unutra i prvo što sam primijetila su bile Markove razgoračene oči.

"Izađite.", rekao je mirno ovim dvojma. Kada sam vidjela tko je drugi muškarac, šokirala sam se i samo ga pogledala pogledom koji govori da ćemo kasnije razgovarati. Kada su izašli, došla sam do njegovog stola i naslonila se na njega rukama.

"Jesi odlučila?", upitao me, a ja sam se tek sada sjetila toga. Rješiti ću tu situaciju kasnije.

"Ne.", rekla sam, a on se namrštio.

"Nego?", upitao me zavalivši se u crnu stolicu. Sada sam ugledala da mu se na vratu presijava onaj zlatni lančić od jučer sa slovom L.

"Trebam odgovore. Istinite.", kažem i izvadim papir na kojemu je isprintana tetovaža i ono što je pisalo o njoj.
Pružim mu i on uzme papir, pa ga otvori i počne čitati. Ja sam u međuvremenu otišla do zida i nagnula se na njega, gledajući u Marka sa prekriženim rukama.
Kada je odložio papir, dlanom si je protrljao lice i duboko uzdahnuo.

"Izgleda da već znaš o čemu se radi, nema potrebe za lažima.", rekao je polako.

"I ja mislim."

"Ja sam zamjenik glavnog u jednoj mafiji. Glavni je teško ranjen, pa ja preuzimam. Ti si posve sigurna, neću te uvlačiti u to, ima opasnosti i previše za tebe ako budeš uvučena. No, sve dok si izvan toga nitko ti ne može ništa.", rekao je, a ja sam preokrenula očima. Misli da sam ja mala djevojčica, naravno.

"Zašto su njih dvoje bili tu?", upitala sam, a on se uozbiljio.

"Danas idemo u jedan mali napad.", kaže,a ja ga pogledam kao da je skrenuo.

"Tko sve ide?", upitam ozbiljno, nema šanse da ga pustim tamo bez da znam da je barem 50% siguran.

"Josip, Katja i ostatak.", kaže, a ja malo promislim.

"Idem s tobom. Samog te ne puštam.", kažem odlučno, a on me pogleda kao da sam malo derište koje ne razumije kako je pet puta pet dvadeset i pet.

"Preopasno je to za tebe, malena.", rekao mi je, a ja sam se nadurila.

"Idem, htio ti to ili ne. Kraj rasprave.", rekla sam i izašla van iz sobe. Josipa sam uočila u dnevnom boravku, pa sam otišla do njega.

"Jesi i ti u mafiji?"

"Ja nisam, ali zato jer smo ti i ja dosta vremena provodili u streljani, ponekad mu pomognem.", objasni mi, a ja odahnem. Barem netko.
No, onda uočim tetovažu na vratu, istu kao Markovu. Pizda mu materina lažljiva.

"Aha, čekaj, znači istetovirao si to radi toga što ti se tetovaža svidjela, ha?", upitam ga ozbiljno i kvrcnem prstom po njegovom vratu.

"Ne želim da se bojiš zbog mene ili da budeš u ikakvoj opasnosti."

"Ne zanima me. Danas idem s vama. Nabavi mi neki dobar pištolj.", rekla sam mu ozbiljno, a on je izgleda čekao da se počnem smijati i da kažem da se šalim.

"Čekaj, ti si ozbiljna?"

"Ozbiljniju me nećeš vidjeti ni čuti."

"Ne, ne. Preopasno je.", koji im je s time "preopasno je"?

"Pitaj jel me briga. Samo napravi to što sam ti rekla i dođi po mene na ovu adresu.", rekla sam i napisala na papirić adresu, pa mu ga dala.

"Čekaj sestrice, a šta ti uopće radiš u Markovoj kući? Jel nisi ti sa Andreasom?", upitao je i znalački se nasmijao kao da je otkrio sve tajne svijeta.

"Jao, šuti.", rekla sam i preokrenula očima.
Jedva je pristao na to da ja idem s njima, a onda sam otišla natrag svojoj kući. Nakon par sati mi je stigla Josipova poruka koju sam odmah otvorila.

"Budi spremna,za pet minuta sam kod tebe."

Otišla sam do ormara i uzela crne traperice i bordo majicu, te to obukla.
Na noge sam navukla crne marte, a preko majice sam obukla crnu bombericu stavivši u džep mobitel.
Začulo se zvono, a ja sam duboko udahnula i uzela ključeve, izašla iz stana i zaključala ga, ostavljajući ključeve ispod tepiha. Pozdravila sam se sa Josipom koji me cijelo vrijeme do Markove kuće ispitivao jesam sigurna u ovo što radim.

"Jesi sigurna? Sve je to malo previše, znaš...", govorio je izlazeći iz auta i zaključavajući ga.

"Dobro Josipe, to mi govoriš cijelo vrijeme, otkad smo sjeli u auto.
Sigurna sam, sto posto, ne brini.
Znam šta radim.", rekla sam ulazeći u dnevnu sobu, gdje su svi bili.
Marko je došao do mene i nagnuo se do mog uha.

"Sigurna si u ovo?", upita me pitanje koje mi ide na jetru.

"Jebote, sigurna sam! Onaj kreten me cijelo vrijeme do ovdje to ispitivao, nemoj i ti.", rekla sam molećivo,a on je samo kimnuo glavom i nasmijao se.
Krenuli smo do kluba gdje je taj neki njihov neprijatelj i ubrzo smo došli do određenog mjesta. Marko je svima još jednom rekao njihove zadatke, a meni je naredio da se držim ili njega ili Josipa. Tada se sve odvilo tako brzo.
Upali smo u klub, sva svjetla su se ugasila, pucalo se. A ja kao ja, završila ubrzo u gepeku nekog auta.