Poglavlje 7.

9.3K 341 26
                                    

Lara

Kada sam napokon završila onaj mukotrpni sastavak iz povijesti, otrčala sam se u sobu presvući i pripremiti si stvari za trening. U torbu sam stavila rezervnu majicu i tajice, bocu vode i mali ručnik.
Stavila sam još štitnike i jednu svoju loptu za odbojku. Na sebe sam obukla Nike tajice i sportski crop top.
Zahvalna sam treneru zato jer ne moramo biti obučene u dresove kada imamo trening, samo kada imamo utakmice. Sa stola sam pokupila mobitel i slušalice, te sve to strpala u torbu ostavljajući taj pretinac malo otvorenim zato jer ću svejedno vaditi opet van i mobitel i slušalice. Strčala sam se niz stepenice spretno skočivši sa treće. Kada sam se pozdravila sa bratom i kada sam već bila kod ulaznih vrata, začulo se zvono koje je zaorilo kućom. Brzinski sam otvorila vrata i vidjela bratove prijatelje kako stoje ispred vrata. Pozdravila sam ih i zagrlila one koje duže znam te sam ih pustila unutra, a kada sam vidjela tko je iza njih, skoro pa sam se upucala tu na mjestu. Naravno da je Marko taj mlađi brat od Josipovog prijatelja, jer zašto ne? Pizda mu materina više, karmo, mislila sam da smo prijateljice. Krenula sam proći pored njega sa visoko uzdignutom glavom, ali u mome naumu me spriječio njegov glas i topli dah blizu mojeg uha i vrata.

"Uživaj u treningu, mala.Rekao sam ti da ćeš požaliti.",šapnuo mi je tiho i nakon toga sam začula njegov prkosni cerek i malo nakon toga zatvaranje ulaznih vrata. Ostala sam još malo stajati vani pokušavajući  shvatiti njegovo ponašanje i jedino što sam zapravo shvatila je bilo da predugo stojim vani i da sam mu trebala lupiti onaj blaženi šamar na vrijeme, pa sam se pokrenula i već sam nakon par minuta bila na putu do dvorane. Čim sam ušla u svlačionicu, začula sam neka šaputanja i osjetila poglede na sebi. Neki su bili zavidni, neki radosni, a neki opet ljuti.  Što sam napravila da me svi gledaju? Leda je ushićeno došla do mene i počela skakati, stvarno ne znam razlog.

"Šta skačeš, ludo jedna?",upitam, zbunjeno ju gledajući.
Leda me samo pogleda onim pogledom
znaš-ti-dobro-zašto-ja-skačem, ali problem je u tome što stvarno ne znam.

"Ne bi se ni pohvalila najboljoj prijateljici, ha?",ovim me riječima još više zbunila. Moj mozak je trenutno na levelu 'watafak is going on here?".

"Moram te razočarati, no ja stvarno nemam pojma o čemu pričaš.",kažem joj iskreno, nemam pojma o pojmu što se događa ovdje.

"Pa prešutila si mi da si se žvalila, i da si štoviše u vezi sa novim likom u školi, ujedno i najzgodnijim ove godine da napomenem, Markom.",kaže mi,a ja ostanem zatečena njezinim riječima. Jel mi muha ušla u usta? Lagano bi i slon stao. Možda cijeli zoološki.
Oke, sad stvarno, koji kurac? Ja zasigurno nisam s njime niti bih ikada bila sa nekim arogantnim i bahatim kretenom kao što je on. Mislim, imamo dosta istih osobina, ali on je puno gori od mene. Valjda.

"Uživaj u treningu, mala.Rekao sam ti da ćeš požaliti." ,sad sam se sjetila njegovih riječi. Oh, on će požaliti.

Nakon što je moj mozak proradio rečenicu koju je Leda izrekla, jednostavno sam se počela smijati kao hijena. Sada je Leda mene začuđeno gledala.

"Ja...on...HAHAHAHAHA,ne.", odglumila sam smijeh i 'ne' rekla ozbiljno preokrenuvši očima i koliko sam vidjela, ona je htjela nešto reći, ali nije našla riječi.

"Ali on..on je rekao..." ,uzmucala se, a ja sam to iskoristila da joj proturječim.

"On laže. Ovo je samo pokazalo koliki je zapravo kreten." ,rekla sam prisjećajući se profesorovih riječi.

"Radiš projekt sa Markom i završena rasprava."

Preokrenem očima i odem u dvoranu.
Cijeli sam trening nabijala loptu i kada sam igrala, napucavala sam ju tako jako da smo svaki mogući poen osvojile. Završile smo sa treningom i istrčala sam van nakon što sam se presvukla u sekundi. Majke mi, ako mi bude sad u kući, ne odgovaram za svoje ponašanje niti za svoj jezik. Išla sam čak i  dužim putem kući da se ispušem malo, ali nije puno pomoglo. Bila sam ispred kuće već kada sam duboko udahnula i izdahnula.
Gotov je sada ako je unutra.
Totalno sam zaboravila pogledati što je napravio Josip sa autom, to mi je trenutno najmanja briga. Čim sam otvorila vrata kao Chuck Norris, užasno mi se zamantalo.
Zakašljala sam se zbog dima cigareta i u zraku se još osjetio miris alkohola, moguće i trave.
Glazba se čula još uvijek, što znači da su tu.
Jebat ću mu mater onu jadnu tupavu koja ga je takvog retardiranog rodila sada. Bijesno sam bacila sportsku torbu u hodnik pored ormarića sa cipelama. Uletila sam u dnevnu sobu i dočekao me predivan prizor.
Dim,alkohol i "prijateljice sa predavanja".
Marku je u krilu plesala neka fufara. Došla sam do njega i gurnula onu butru te ga povukla u hodnik.
Svi su bili previše pijani da bi se obazirali na nas. Doduše, bio je i on pijan, ali čini mi se da je potpuno svjestan. Itekako je bio svjestan svega oko njega. Bio je samo pripit.
Pa zar nemaju za opijanje i kurvanje klubove,a ne našu kuću?
Gurnula sam Marka ispred sebe i on se lagano naslonio na zid prekriživši ruke preko prsiju i spustivši glavu. Podignuo je glavu nekoliko trenutka kasnije i pogledao me ispod trepavica.
Ja sam ponovila taj pokret dok me doslovno jeo pogledom. Marku je samo jedna stvar na umu i to me užasno nervira. Preokrenula sam očima i pogledala ga mrko.
Otvorio je usta da nešto kaže, ali prestignula sam ga.

"Alo lik,koji je tebi kurac? Ti nemaš nikakvo pravo da govoriš ostalima da smo mi u ikakvoj vezi niti da se jebeno uopće poznajemo. Ja ne znam jesi li se ti meni htio osvetiti ovim putem ili šta ja znam, ali nije me niti briga, iskreno." , zaustavila sam se da uzmem zraka.

"Popraviti ćeš ovo sranje u koje si me ti uvalio, jasno?" ,cijelo sam vrijeme vikala na njega i bockala ga prstom u prsa kada sam ga spominjala odnosno kada sam govorila 'ti'.
Neko vrijeme me gledao sa nedefiniranim smiješkom, a onda sam se nekako ja našla uza zid sa njegovom rukom na svojem vratu i drugom na svojem boku. Grubo me poljubio, bez naznake da će to napraviti. Jebote, ima dobre usne, a bome i jezik.
Razum kao razum, proradio je prekasno pa sam ga odgurnula od sebe i krenula u svoju sobu.

"Nisam lagao kada sam rekao da smo zabrijali, vidiš, barem nešto." ,rekao je i nacerekao se. Samo sam nastavila put do svoje sobe, ignorirajući ga. Nemam ja snage za njega. Kada sam se otuširala, sva napetost je nestala i mirno sam zaspala ne razmišljajući o onome što se dogodilo.

Dečko s treningaWhere stories live. Discover now