Poglavlje 5.

10.8K 360 35
                                    

Ma sigurno ne može biti gore(lažem sama sebe, znam, u redu.)
Lik kojeg nimalo ne volim i ne simpatiziram je sada u mom razredu? Tko je to dopustio?

Pa ne treba mu dopuštenje da dođe u razred,razumiješ li da to svi mogu? ,javio se moj glasić koji naravno,govori jako bolnu istinu. No,ja to ne prihvaćam.Kada ga malo bolje pogledam vidim da na sebi ima usku crnu majicu koja mu ističe mišiće i vjerujem da ove fufice iza mene već sline. Koji klišej. Tko im kriv kada im fali par lonaca u glavi.
Na sebi još ima crni donji dio trenerke koja mu prokleto dobro stoji,nećemo se lagati. Još jedan klišej.
Kosa mu je neuredno razbarušena i to mu isto savršeno stoji.Proklet bio. Opet jebeni klišej. U redu,realno,ima tu dobrog materijala,ali ne vrijedi mu to kada mu je ponašanje odvratno. Zamislite ga kao Yu-Gi-Oh čudovište. Ili kao Yuminu Yutopiu.To što lijepo izgleda,ne znači nužno da je dobar.
Zašto ja uopće razmišljam o njemu? Vratila sam misli na ono od danas vječno pitanje "Zašto baš on kad može biti neka seks bomba? Na primjer,Mr.Grey,iako ima ženu i djecu.Lako se to sredi."
Popizdila sam od ljutnje i nemoći. Zašto baš on jebeno? Opet to pitanje,a nigdje odgovor. Kresala bih mu sada sve po spisku,da želim komunicirati s njim. Zašto je on morao doći u moju školu i zašto u moj razred? Jebem ti. Kada ga je profesor predstavljao,smračilo mi se po 559.put od početka sata. Dok je profesor pričao o njemu,on je gledao sve ostale u razredu, a onda je pogledao u mene. Pravio se fin kada me je prepoznao,nasmiješio mi se. Profesor je uočio da mi se nasmiješio pa ga je upitao pitanje na koje sam molila Boga da mu odgovori sa 'ne'.Ma šta molila,preklinjala Ghandija i sve ostale dobroćudne ljude.

"Marko,znaš li ti Laru?"

"Naravno.",rekao je i vragolasto se nasmiješio,ali samo da ja opazim.Želudac mi se preokrenuo i naježila sam se. Zar nije mogao jednostavno slagati i reći da me ne poznaje te tako svima ovdje olakšati život? Najviše meni.

"Mislim,naravno da znam Laru,kako ne. Idemo zajedno na odbojku. Baš smo nedavno imali jednu prijateljsku utakmicu."

"To je super.Pošto još nikoga osim Lare ne poznaješ u razredu,bilo bi dobro da sjedite zajedno. Ona će ti sve objasniti, a sada možeš ići sjesti kraj nje.",kada sam mislila da ne može biti gore,postalo je najgore.
Ja i on,ista klupa,svaki dan? Kraj mog spokojnog i lijepog života. Idemo se kladiti da će me Yutopia iznervirati kroz pola sata. Možda manje. Izvukao je praznu stolicu pored mene proizvodeći zvuk škripanja koji je naravno odjeknuo razredom u kojemu je bila grobna tišina.

"Moraš biti tako glasan? Jutro je još uvijek, moronu."

"Mogu ja biti glasan, siguran sam da možeš i ti.", rekao je i odmjerio me na što je uslijedilo moje prevrtanje očima.

"Pa izgleda da ti znaš moje ime,koje je tvoje?",nastavio je i ja sam ga samo ošinula pogledom i nastavila prepisivati sa ploče.

"Lara.",moje ime izgovoreno od strane njega zvuči savršeno. Jebote,o kakvim ja to sranjima razmišljam? Mislim da mi je ozbiljno vrijeme da si pronađem psihijatra.Zbunjeno sam ga pogledala zato jer u tome trenutku nisam znala odakle mu moje ime.

"Piše ti na knjizi.",pročita moj pogled i pojasni mi. Kimnem glavom i mentalno se udarim po čelu jebenom Delimano tavom od nehrđajućeg čelika. Usput,vidjela sam na Top Shopu da je u pola cijene,pa tko voli neka izvoli. Nema na čemu.
Naravno da mi piše na knjizi,odakle bi on znao moje ime?
Ostatak dana prošao je poprilično dosadno,zapravo,sve je bilo dosadno osim Yutopijinih očajnih pokušaja zavođenja mene. Sve što je uspio,bilo je nanervirati me. Čak u manje od sat vremena. Zadnji sat završio je prije nekih pet minuta i idem sama kući zato jer je Leda ostala na nekoj svojoj izvannastavnoj aktivnosti. To Leda sine,ostavi me na cjedilu.Iza sebe sam čula korake,ali nisam se obazirala sve dok nisam osjetila nečiju ruku na svome ramenu. Idemo se spremiti na razgovor sa Yutopijom. Kladim se da je to on. Kako velika čast.

Dečko s treningaWhere stories live. Discover now