Dečko s treninga

Poglavlje 14.

Lara

Istrčala sam iz bazena još uvijek se oporavljajući od onoga što se dogodilo maloprije, a nije se trebalo dogoditi.

"Seko?", zadere se opet, a ja se zatrčim prema njemu.

"Evo me. Šta se dereš, bubnjići će mi otpasti.", kažem mu dok brišem mokru kosu.

"I ti se tako gola šetaš po kući? Šta da naiđe poštar ili Marko možda?", upita podižući obrve gore pa dolje.

"Uopće nisam go-"

"Tko me spominje?", upita prekidajući moju rečenicu i ulazeći u kuću.
Josip zine, ali onda se nasmije zločesto. Mrzim kod njega što prebrzo donosi zaključke pa se pravi glup.

"Oprostite na smetnji. Mora da sam omeo nešto."

"Oh, Bože. Nis-"

"Zapravo jesi.", kaže Marko ležerno, opet upadajući meni u riječ. Okrenem se prema njemu i zamišljam sebe kako ga šamaram do besvijesti.

"Nego, idem ja do...tržnice.", kaže i izleti iz kuće.

"Zapravo jesi?!", oštro upitam, oponašajući ga.

"A kao nije?", upita ozbiljnije nego prije, a ja odmahnem glavom sjedajući na kauč.

"I sad ću ja njemu morati objašnjavati što se dogodilo, odnosno što se nije dogodilo, ali on to neće razumjeti, pogodi zašto? Zato što svi vi muški imate pileći mozak koji ne shvaća neke stvari.", izderem se na njega, a on preokrene očima.

"A vi žene dramatizirate zbog ničega!
Šta da smo stvarno išli dalje od onoga, da li bi mu i to objašnjavala? Stvarno te ne razumijem."

"A ja tebe kao razumijem?
I ne bi išla dalje od onoga, ne brini.", kažem dok ga gledam ravno u oči.

"Naravno da ne bi, zato i ideš do Filipa kasnije."

"Misliš da sam takva kurva?"

"Zapravo, da, mislim.", kaže, ode gore i presvuče se te izađe van iz kuće. Sada je pokazao kakav je zapravo. I drago mi je zbog toga.

Marko

"Zapravo, da, mislim.", kažem, pa odem gore da se što prije presvučem i izađem odavde.
Kada izađem iz kuće, izvadim mobitel i uđem u kontakte pa stisnem određeni broj i nazovem.

"Popušila je, ali plan se malo izjalovio. Moram nekako to popraviti ili ništa od ovoga svega.", kažem, a s druge strane čujem uzdah i riječi "sredi to."
Prekine poziv i ja spremim mobitel.

Lara

Uzimam mobitel nakon što zavibrira i otključam mobitel pa pogledam poruku od Filipa pa se dogovorimo da dođem do njega. Odem do svoje sobe i uzmem prvo što mi padne pod ruku iz ormara. Pustim kosu iz punđe i malo ju počešljam. Stavim malo parfema i uzmem mobitel pa stavim slušalice u uši i pustim pjesmu. Kada izađem iz kuće, krenem dobro poznatim putem do Filipove kuće. Kako sam mu i rekla, nakon nekih dvadeset i pet minuta sam bila pred njegovom kućom. Sjela sam u parkić preko puta njegove kuće vadeći upaljač i jednu cigaretu. Zapalila sam ju i malo razmišljala o svemu što se dogodilo od kada sam upoznala Marka. U razmišljanju me prekinula nečija ruka na ramenu. Podignula sam pogled i vidjela Filipovog godinu starijeg brata.

"Leo!", zaderala sam se, bacila cigaretu i zgazila ju, pa skočila na njega. Izgleda da puno skačem na ljude.

"Ako želiš da ostanem živ, moraš se malo primiriti.", rekao je dok sam ga grlila. Pustila sam ga, sjedajući natrag na klupu. Sjeo je pored mene i ja sam se nagnula na njegovo rame.

"Izgledaš povrijeđeno i ne znam tko ti je napravio šta, ali tu sam ako želiš popričati. Usput, mislim da te netko očekuje.", tiho kaže nakon nekoliko minuta šutnje, a meni se ispred očiju stvori slika Marka kada je rekao da vidi da sam povrijeđena.

"Da, trebala bih...", rekla sam dok sam se dizala sa klupe.

"Dolazim u kuću za nekih desetak minuta, manje. Riješite to što imate.", rekao mi je, a ja sam krenula do kuće, ali zaustavio me je Leov glas.

"Uvijek sam tu za tebe, znaš?", upitao me, a ja sam klimnula glavom i osmjehnula se hodajući do Filipove kuće. Ušla sam u kuću i skrenula lijevo, u dnevni boravak.
Tamo sam vidjela Filipa kako sjedi i nešto gleda na mobitelu.

"Hej.", rekla sam i Filip se okrenuo te pokazao da sjednem pored njega na kauč. Sjela sam i okrenula se cijelim tijelom prema njemu.

"Vjerojatno ćeš pitati zašto smo se potukli i kako se to dogodilo. Uvjeren sam da ti nije ništa rekao ili da je u najboljem slučaju lagao."

"Rekao mi je samo da ste se zbog mene potukli. Ništa drugo.", kažem, a on kimne glavom i malo mi se približi.

"Da, zbog tebe smo se potukli. Ti si ostala u učionici, a on i ja smo izašli van. Govorili smo jedno drugom svašta u vezi tebe i onda smo se počeli naguravati pa smo se na kraju potukli.
Očistila si usnicu, vidim.", kaže i osjetim već njegov dah na svojem obrazu i usnama.

"Boli li te?", upita me tiho, a ja odmahnem glavom. U idućem trenutku već spusti svoje usne na moje, a ja se opirem. Što sam se ja više opirala, to me on čvršće držao.
Zarila sam mu nokte u kožu i jako ga ogrebala, a kada se odmaknuo od mene, pljunula sam mu u facu. Tada sam osjetila samo kako me počela peckati ona rana na usnici od siline udarca.

"Kretenu, pusti ju!", zaderao se Leo, a ja sam Filipa udarila šakom i mislim da će imati prelijepu modricu ovdje.

"Leo, vodi me odavde.", rekla sam i izašla van, no prije nego sam izašla van, Filipu sam viknula "gnjido." Leo je izašao par minuta kasnije i dodao mi kacigu. Sjeo je na motor i ja za njime. Uhvatila sam se čvrsto za njegov struk i krenuli smo do moje kuće. Kada smo došli, skinula sam kacigu i on isto pa me dopratio do vrata.

"Jel te jako boli?", upita me i nježno dotakne prstom ranu. Jauknem, a on brzo makne prst. Poljubi mi to mjesto gdje je rana i nasmije se, pa me pozdravi i ode niz ulicu na motoru.
Shvativši da mi je rana na usni, nasmijem se i uđem u kuću.