Epilog

1.6K 94 24
                                    

Stajala sam na terasi I gledala moj ponos, moju decu. Secam se koliko smo problema imali kad smo stigli u grad, a sad zivimo tako lagodno, ali I dalje u strepnji da ce nas neko naci. Morali smo se preseliti na drugi kraj sveta da bismo nasli nas mir.

" Hej, svugde sam te trazio." Rekao mi je Oli kad je dosao do mene. Oli mi je bio najveca podrska u zivotu, naucio me je kako da poboljsam sluh I miris, talo da se nisam uplasila zbog njegovog naglog upada u sobu.

" Sta je bilo?" pitala sam ga, dok sam se odsutno igrala sa narukvicom na kojoj je bio srebrni privezak krila.

" Dosla je." Tiho mi je rekao. Nisam znala o kome prica pa sam ga zbunjeno pogledala.

" Tvoja mama Kleri, upravo je sletela." Rekao mi je tuzno.

" Mama." Tiho sam ponovila za njim I pocela plakati. Mamu nisam videla skoro deset godina.

" Ssss, ljubavi ne moj plakati." Rekao mi je Oli I povukao me u zagrljaj. " Ako smo preziveli tvoj porodjaj prezivecemo I ovo." Rekao mi je smireno Oli. Nasmejala sam se na samu pomisao o mom porodjaju.

" Upravu si, prziveli smo mnogo gore stvari, valjda mozemo preziveti I moju mamu." Rekla sam mu a potom ga poljubila.

                                                                                        Kraj

Izvinite zbog gresaka.

E pa ljudi sad je zvanicno dosao kraj. Nije mi bilo lako zavrsiti ovu pricu, ali kako kazu " sve sto je slatko traje kratko" . Izace poseban nastavak sa zahvalama pa da znate.

Angel Where stories live. Discover now