Kazna

5.7K 424 16
                                    

Da je vikend duže potrajao, ostala bih bez usana. Nije mi izbijao iz glave. Svaki put kada bih pomislila na ono što nije dovršio, grickala bih sebi usne i već su postale bolne. Bolne kao i celo moje telo od gladi za njim. Žudela sam za olakšanjem. No, kao što to obično biva kad previše maštaš i planiraš, sve se izjalovi. Javio se da će stići predveče. Jutro sam provela u kupkama i pilinzima, ne bih li svoju kožu dovela do savršenstva. Posetila sam i Mary, i Candy, da opet naprave svoja mala čuda sa mojom kosom. Večera je bila spremna. Prigušeno svetlo, sveće, lagana muzika i crna duga haljina koja je više otkrivala nego pokrivala. Dubok dekolte koji je otkrivao moje grudi  i rez sa obe strane nogu, gotovo do pojasa. Svakim novim korakom, moje sjajne noge ispadale bi u prvi plan. Koža na mojim golim leđima je sijala od mekoće. Tako tanana i seksipilna haljina je bila bespotrebno parče tkanine koja je koštala čitavo bogatstvo, a sa mene će leteti za par sekundi. U tom izdanju sam nestrpljivo šetala po dnevnom boravku, čekajući da on stigne svakog časa. Ranije, tog dana mi je poslao poruku, da prvo mora da ode da vidi Lisu, što je značilo i Barbaru. To je bila prva stvar koja se nije uklapala u moje planove i koja mi nije godila. Minuti i sati su prolazili. Svaki moj poziv i poruka ostajali su bez odgovora. Cenila sam njegovu iskrenost i priznajem da sam bila srećna što više ništa ne skriva od mene, ali čekajući ga, polako sam gubila strpljenje, kao i svo razumevanje koje sam silno želela da imam. Nedugo zatim, začulo se zvono na vratima. Srce je poskočilo u grudima od sreće i isčekivanja. Provirim, ali napolju ne vidim nikoga. Bojažljivo otvorim vrata. Na pragu me dočeka buket mojih omiljenih, krv crvenih ruža. Ne znam kakvu ovo igru igra. Osvrnem se, ali nigde ne vidim nikoga. Uzmem buket i unesem ga kuću. Drhtavim rukama od uzbuđenja otvaram posvetu koja je u nešto većoj koverti nego što bi inače trebalo da bude. Slike koje izvlačim mi istog trena padaju iz ruku. Rukom poklopim usta od zaprepašćenja. Skupim snage, pa se sagnem da ih bolje pogledam. Brett i Barbara su na svakoj od njih. Slike su iz nekog restorana, pa slike iz parka, slike ispred ulaza neke zgrade. Na svakoj od njih, Barbara mu se široko osmehivala i grlila. Iako se na slikama videlo njegovo nezadovoljno lice, smetala mi je činjenica da je dopustio da čekam bez objašnjenja i odgovora toliko dugo. Pretpostavila sam da mi je slike dostavio Stiv, samo je on znao boju mojih omiljenih ruža.

Iznenadim samu sebe kad ne briznem u plač. Umesto toga, besna sam kao ris. Krvi ću mu se napiti.

-Oko za oko, zub za zub… Govorim, pa uzimam telefon i pozivam Candy.

Iznerviram se što mi se ni ona ne javlja, ali mi uskoro stiže poruka da su u Royal Sky klubu.

Brzo pozivam taxi. Brettu ostavljam slike na stolu, nemam snage da objašnjava… Očigledno je da delima moram da mu pokažem kako izgleda sve to što mi radi.

Dok se taxi parkira ispred kapije, primetim automobil koji se približava. Odužim ulazak samo da se uverim da je to Brett. U momentu kada staje na par metara od taxija, nasmejem mu se i mahnem, pa uđem i zamolim vozača da što brže vozi. Ne želim da me spreči u onome što nameravam. Nije mi bitno šta će od ovoga ispasti. Željna sam da mu vratim za ovo i neću se smiriti dok to ne ostvarim.

Telefon kreće da zvoni kao lud. Odbila sam svaki  njegov poziv i svaku sam poruku brisala. Nije li i on mene do maločas tako ignorisao.  

Ne znam jeste li ikada imali taj nalet adrenalina i snage, kada krv proključa u vama od besa i želja za osvetom proradi?  A tek likovanje kad shvatite da vam plan dobro ide? Tako sam i ja izlazeći iz taxija, disala punim plućima, samoupozdanje je izbijalo iz mene. Visoko podignute glave, sa pogledom koji ubija njihala sam kukovima ka ulazu u klub, za koji sam znala da je na neki način povezan sa njim ali nikada nisam pitala kako. Kao more koje se razdvaja pred Posejdonom, tako se i nekolicina momaka i devojka pomerala da prođem. Stala sam pred sada dobro poznate likove iz obezbedjenja. Bez reči otvorili su vrata i pustili su me unutra. Nije bilo preterane gužve i vrlo brzo pronalazim svoje prijateljice. Zatražila sam da mi poruče piće, još iz taxija. Votka jedna, druga na ex brzo su me hvatale, pa povučem Candy za ruku do podijuma za igru.

Osećaj je bio fantastičan

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Osećaj je bio fantastičan. Kao izduvni ventil koji mi je došao nakon svog onog haosa, od misli i emocija. Trnci koje osećam niz svoja gola leđa, daju mi do znanja da je tu negde, ali ne stajem. Još se više trudim, dok igramo uz neki ludi ritam koji nosi. Nisam nigde mogla da ga vidim. Očekivala sam da će mi prići, ali nije. Na kraju sam se i sama umorila od svog tog vrckanja, pa krenem sa Mary do toaleta.

Po izlasku iz toaleta, naletim na nečije grudi. Miris mi je poznat kao i osećaj bliskosti koji me obuzima. Istog trena se nečije ruke obaviju oko mojih golih leđa. Podignem pogled i ugledam Stiva. U očima mu vidim požudu koju nikada ranije nisam videla. Da li svi muškarci vole nevaljale cure? Mary stade kao ukopana, ne znajući šta da čini.

-Stiv? Upitam ga, dok pokušavam da mu sklonim ruke .

Čuvši ime koje izgovaram, a upućena u celu priču, Mary širom otvori oči. Stiv me pusti, ali mi jednu ruku i dalje drži oko struka.

-Drago mi je, ja sam Stiv, pruža ruku Mary. Da li bih mogao nasamo da popričam sa tvojom prijateljicom? Ona samo klimnu glavom i ode ni ne pogledavši me. Nema sumnje da ju je Stivova pojava očarala.

Čim smo ostali sami, Stiv me priljubi uz obližnji stakleni zid.

-Lepo se zabavljaš Mrvice?

-Da nisi možda očekivao da ti dotrčim uplakana, Stiv? Odgovaram mu ironično.

Za tren me pogleda u čudu.

-Wow… Ti stvarno više nisi Amy koju sam poznavao. Ona nije imala tako oštar jezik.

Nasmejem mu se zlobno.

-To ti uporno i govorim. Prstom ga bockam u grudi. To što tražiš više ne postoji. To slepo kuče, koje te je verno pratilo je uginulo od tvojih ruku, zato se bolje okreni i vrati odakle si došao.

Nasmeje mi se zavodljivo, pa se približi mom licu i ja okrenem glavu gledajući u pod. Svoju ruku stavljam na njegove grudi, ne bih li održala bar neki razmak između nas.

Svojim nosem mi miluje lice, pa šapne na uvo:

-Možda mi se ova Amy sada, dopada još više. Ne idem ja nikuda bez tebe Amy.

-Oooo, i te kako ideš.. Začujem preteći Brettov glas. Istog trena uplašeno podignem pogled sa poda, ka mestu odakle se njegov glas začuo. Sa rukama u džepovima i ubilačkim pogledom, gledao je u mene i Stiva. Pored njega su stajali blizanci iz obezbeđenja.

-Momci, pokažite gospodinu put ka izlazu, reče im.

Istog časa, Stiv se udalji od mene zajedljivo se smejući Brettu.

-Idem sada Brett. Ali uskoro ćemo se opet videti… Jer, ako joj ti ne budeš rekao ono što ja znam, ja ću joj reći. Okrene sa ka meni i namigne mi, dok sam ja zbunjeno gledala ne znajući o čemu priča, pa krene ka njima. Za njim krenu i blizanci, ostavljajući mene i Bretta same.

Sva hrabrost koju sam imala je isparila, jer Stiva i ovakav razvoj događaja nisam planirala. Želela sam da se samo malo zabrine što me nema, što ne odgovaram na porke. Da vidi da se zabavljam i kada njega nema, da zna da ga ne čekam kao jadnica, dok svoje vreme provodi sa Barbarom.

Prilazi mi laganim koracima. Ja ne dišem. Strahujem od besa koji vidim u njegovim očima. Mislim brzo, ne sme da vidi moj strah. Ne sme svu krivicu sada na mene da svali. Ne dam na sebe, pa ga pogledam hrabro, podižući glavu i gledajući ga pravo u oči, bez reči. Podiže ruku i palcem mi grublje pređe preko usana, a zatim kažiprst spusti celom dužinom mog dubokog dekoltea. Rukama se naslanjan na staklo iza sebe, dok moje telo podrhtava od tog dodira.

-Amy Bennett, pravi si đavo. A sada ćeš goreti u mom paklu.

Otrov I Lek✅- (Skraćena Verzija) Where stories live. Discover now