Predaja

6.4K 440 43
                                    

BRETTT

Posle ovoga, ni slučajno ne smem među ljude. Hladan tuš bi bio najbolja varijanta, ali sada nemam vremena za to. Nakon što se moj druškan upristoji, pridružim se ostalima.

Zaista sam došao sa namerom da je prijatno iznenadim. Nekako sam se nadao da će joj ideja o venčanju i zajedničkom životu značiti koliko i meni.

Prvo što je krenulo naopako je moj nalet ljubomore, kada sam je onako odevenu zatekao, dok Stiv šeta po kući. Čak, šta više, kada je začula vrata misleći da on ulazi, nije ni pokušala da se sakrije. Kao da je to njima bilo normalno. Skroz sam poludeo.

Drugo, njena reakcija kada je uvidela da sam ozbiljan po pitanju venčanja. Ne voli me? E, to ćemo još da vidimo! Morao sam da se ponesem prema njoj poput pravog divljaka, da joj čisto dam do znanja da se vara i da joj ne dam izbora.

Treće, njene reči dok sam izlazio. Navela je da sam nesposoban, neozbiljan i neodgovoran. Nije da nisam bio, ali sam čvrsto rešio da joj pokažem da sam se promenio.

I četvrto, trebalo je da znam da đavo u njoj ne spava. Trebalo je da znam da mi neće tek tako dopustiti da bude po mom. Uzevši Stiva za kuma, totalno me je izbacila iz takta, ali neću joj ostati dužan i to sam joj upravo pokazao.

Kada sam je ugledao u venčanici onako milu, slatku i nasmejanu, srce mi je gotovo udaralo u rebra. Gledao sam je kako prilazi i video svoj deja vu. Negde u onom crnulu, video sam taj prizor. A kada me je napokon pogledala, gotovo da sam osetio kako me neko udara u kolena.

Znam da sam većinski krivac za sve, ali iz nekog razloga ne mogu to da joj priznam. Iz nekog razloga, ne mogu da je zamolim za oproštaj. Iz nekog razloga, lakše mi je da glumim velikog i silnog muškarca. Možda samo zato što shvatam koliko sam slab i ništavan naspram nje. Naspram ove velike žene kakva ona jeste. Istina je bila da sam se zaista divio njenoj snazi, snalažljivosti i izdržljivosti.

Nosila je, rodila i odgajala našeg sina, sama. Imala je sopstvenu galeriju, sopstvenu kuću i vratila je dug Georgu. Sve sama, bez ičije pomoći!

Kao kamen u stomaku, mučilo me je to što je Stiv sve vreme bio tu, kao njena podrška. Što je na neki način sve ovo vreme imao moje mesto i moju ulogu u njihovim životima. Shvatam da nije loš lik. Pomogao mi je oko svega, bez ikakvih uslova, bez ikakvog pogovora… Ali i dalje sam mu zavideo i … I dalje me je izjedao osećaj ljubomore.

Njoj nisam mogao da priznam istinu, ali njenim roditeljima jesam.
………………………………………………..

Nakon petnaestak minuta silazi i ona. Bela haljina prati liniju njenog tela. Njena kosa pada u valovima. Lice joj je još uvek crveno od vatre koju sam malopre razbuktao među nama. Brzo skrene pogled, kada njene oči pronađu moje i time me natera na smeh.

Neustrašiva kakva inače jeste, u mojim rukama postala bi malo mače koje prede. Sada sam siguran da se to nije promenilo nakon svega, nakon ovoliko vremena.

Namerno joj prilanzim i grlim je oko struka, dok razgovara sa Benom i Candy. Ben drži ruku na Candynom stomaku. Vidim da se smeju i govore nešto vezano za njenu trudnoću. Vrag mi ne da mira. Usne spustim do njenog uha, pa joj šapnem:

-Ne znam hoću li ti ikada oprostiti što si mi uskratila ove trenutke.

Istog se časa naglo okreće, a munje iz njenih očiju samo što me ne ubiju.

-Meni tvoj oproštaj ni ne treba, ali ako je tebi teško Brett, pokušaj sam sebi da oprostiš.

Sahrani me jednom rečenicom i ode po Williama.

Uskoro su gosti počeli da se razilaze. Niko naravno nije želeo da ostane u kući mladenaca, kako bi nas ostavili same. Primećujem da je sve nervoznija. Nakon što se pozdravi sa svojim roditeljima, još koji tren mi stoji okenuta leđima, a onda se okrene i pogleda me nekako ravnodušno, pa priđe Williamu i meni.

Otrov I Lek✅- (Skraćena Verzija) Where stories live. Discover now