Prolog

29.6K 934 39
                                    


- Violet jesi li sigurna da je ovo prava haljina za upoznavanje tvog brata? – buljim u moju prekratku ali prelepu haljinu koju mi je Violet poklonila za rođendan, još uvek je nisam nosila.

- Izgledaš bogovski prestani da se predomišljaš! – viknula je iz kupatila.

- Prekratka je! – viknem i ja ali ona me iskulira. Violet je moja cimerka, zajedno živimo i studiramo na istom fakultetu, MIT.

- Slažem se sa tobom, zaista je pekratka – progovorio je neko iza mene i okrenula sam se.

- Ovaj . . . – pročistim grlo. To je brat moje cimerke, Dejmon. Viđala sam ga samo na slikama ali uživo . . . Bože prelep je, najlepši muškarac kog sam ikad videla, i stariji od mene osam godina.

- Pretpostavljam da si ti čuvena Irina? – pitao je dok je gledao moju nepristojnu haljinu. Violet mi je rekla da ne odobrava kad se devojke oblače vulgarno.

- Da – konačno progovorim.

- Smesti se, idem da se presvučem – istratljam i pobegnem u svoju sobu.

Pislonim ruku na srce i pokušam da umirim njegovo lupanje. Jao Irina, baš si morala da uprskaš prvi susret sa Violetinim bratom, ona ga obožava, želim da mu se svidim.

Dok tražim šta da obučem čujem Violet kako ciče, sigurno je videla brata. Pitam se kako li je to imati porodicu koja brine za tebe? Reč "briga" ne postoji u rečniku mojih roditelja.

Sredim se i rešim da popravim prvi utisak nepristojno odevene devojke. Samo polako Irina, možeš ti to.


Želim unapred svima da čestitam praznik i da vas obradujem celom pričom, uživajte.

Andrea Kingston

Na rubu ludilaWhere stories live. Discover now