4

16.4K 779 19
                                    


Irina

- Dejmone, stan je prelep ali ja ne mogu ovo da priuštim – aman luksizan stan u centru grada definitivno ne mogu da priuštim sebi.

- Znači dopada ti se?

- Da ali ...

- Onda je tvoj.

- Ali ja zaista ...

- Stan je moj, zapravo živeo sam u njemu dok se nisam preselio.

- Nisi ga podao?

- Ne, ne prodajem nekretnine.

- Hvala na ponudi ali ne mogu ovo da prihvatim.

- Stan se nalazi na odličnoj lokaciji, na manje od deset minuta je od moje firme zgrada je dobro obezbeđenja, što je odlično za ženu koja živi sama i nećeš morati da plaćaš kiriju.

- Ali . . .

- Ionako sedi u prazno.

- Nije bitno zaista nije u redu ...

- Irina prihvati, osim toga bićeš blizu Violet.

- Aman mogu li da završim rečenicu?

- Hoćš li pihvatiti stan?

- Mislim da ni ...

- Onda nećeš završiti rečenicu – pogledao me ozbiljno pa se nasmešio.

- Vidi, poznajem te od kad si počela da studiraš, milion puta si se našla mojoj sestri, stalno si uz nju i večno ću ti biti zahvalan na tome.

- Ja volim Violet, ona mi je porodica.

- Znam, zato se i ponašam ovako prema tebi, uzećeš stan.

- Onda mi odredi kiriju.

- Možeš da plaćaš režijske troškove.

- Baš ti hvala – nasmešim se.

- Hajde, idemo da proslavimo tvoj novi stan.

- Ti i ja? Zajedno?

- Pa ne možemo odvojeno – nasmešio se i osetila sam se kao glupača.

- Izvini samo . . .

- Nikad nismo sami – znao je šta mislim.

- Tako je.

- Znam da voliš italijansku kuhinju, može?

- Definitivno – nasmešim se i krenem za njim.

***

- Gde su ti roditelji ovih dana?

- U Africi negde nisam zapamtila mesto.

- Nikad nisi želela da budeš arheolog, poput njih?

- Bože ne, kad se samo setim kako su me vukli po svetu i ona mesta na kojima smo spavali . . . – stresem se.

- Hvala baki što je prihvatila da me čuva.

- Sigurno ti nedostaju.

- Zapravo ne. Kad sam bila dete patila sam za njima ali vremenom sam se navikla da ih vidim jednom u tri godine, i upoznala sam tvoju veselu sestru koja je sve zasenila, ona je bila uz mene nakon što je moja baka umrla a nije me uopšte ni poznavala, bile smo brucoškinje.

Na rubu ludilaWhere stories live. Discover now