XXVI poglavlje

3.4K 148 35
                                    

Elena  P. O. V.

Kao što sam pretpostavila Leonardo me pronađe nakon deset minuta.

"Šta radiš ovde?" Upita me kada upadne bez kucanja.

"Radim. Mislim da je jasno kao dan."

"Elena, ozbiljan sam. Zašto si promenila kancelariju?"

"Mislim da si svestan da osim tebe imam još neke klijente. Potreban mi je radni prostor."

"Ne, nemaš. Samo si umislila da imaš i to ćeš što pre završiti. Ne želim o tome više da polemišem. Prekinućeš taj ugovor već sutra."

"Nemaš prava da određuješ šta ću raditi." Dalji razgovor prekine moj telefon.

Nepoznat broj.

"Molim?" Ipak se javim možda je nešto bitno.

"Mila, ovde Kristina." Začujem mio glas i deluje mi poznato ali ne mogu se setiti ko je to.

"Da?" Odglumim da znam ko je to iako nemam pojma.

"Ne znaš ko je zar ne?" Upita me veselo i krivo mi je jer se ne mogu setiti ko je u pitanju.

"Ne mogu. Izvinite stvarno."

"Sećaš se stana kojeg si unajmila?" Upita me i u sebi pomislim kako se ne bih sećala. Pogled mi odmah odleti na Leonarda i rukom mu pokažem da mora ostati tih. Izgleda da on to shvati kao znak da sedne, uzdahnem duboko i smirim se.

"Draga, da li si tu?" Upita me Leonardova majka i tek sada shvatam da zapravo ja pričam sa njegovom majkom, o Bože.

"Da, da. Slušam Vas."

"Molim te, pusti persiranje. Pitala sam te da li si danas slobodna?"

"Danas? Ovaj imam neke projekte ali mislim da mogu izdvojiti nekoliko sati. Da li je sve u redu?"

"Da, jeste. Znaš da smo se dogovorile da ćemo nastaviti naše druženje, pa te iz tog razloga zovem."

"Ah da, na poslu sam preopterećena pa sam totalno zaboravila. Kada Vama odgovara?"

"Možeš li doći na ručak? Želim te upoznati sa sinom ovog puta zvanično iako verujem da si ga već upoznala, ali znaš nekada zna biti pravi mrgud." Kroz smeh mi govori i nasmejem se i sama na njenu izjavu.

"Oh da.. Mislim ovaj doći ću. Hvala Vam na pozivu."

"Hvala tebi, mila. Vidimo se."

"Prijatan dan." Ostavim telefon kada Kristina prekine vezu i tek sada procesuiram da će me ona upoznati sa Leonardom? Biće ovo veoma uzbudljivo. Nadam se da ipak neće doći jer ne znam kako će sve to izgledati.

"Elena, pričao sam ti o nečemu." Zar nije zaboravio? Toliko je uporan.

"Znam, ali kao što vidiš žurim. Moram da završim poslove u firmi a kasnije imam privatni sastanak ako nemaš ništa protiv."

Ne obraćam pažnju na Leonarda i krećem sa poslom, toliko toga imam uraditi a imam samo par sati.

Uz negodovanje napusti kancelariju i dobro je da je tako. Sigurna sam da posle svega neću biti sa čovekom kome ću služiti kao potrošna roba. Svesna sam svoje vrednosti i ni na šta manje ne pristajem.

Završim sve u firmi, pokupim stvari i krenem kući kako bih se sredila. Veoma poštujem gospođu Kristinu i veoma je draga osoba.

"Mila, ponovo ideš?" Mama se pojavi na vratima moje sobe i kada razmislim u pravu je. Stalno samo idem negde, nikada nisam kući ali mislim da više nisam tako mala.

Mila, i mama me zoe mila. Tačnije sada shvatam da me samo moja i Leonardova majka tako nazivaju.

"Da mama, upoznala sam jednu divnu gospođu. Veoma je kulturna i stvarno je divno biti u njenom društvu, upoznaću te jednom prilikom sa njom. Sigurna sam da biste se sprijateljile. Pozvala me je na ručak pa nisam mogla da je odbijem."

"To je divno mila. Ja ću biti kući." Poljubim je i odem na tuširanje.

Obučem krem haljinu i da definitivno shvatam da imam milion haljina u par boja. Obožavam bež boju tako da sam odlučila da ovog puta obučem novu haljinu koju sam kupila pre par nedelja ali nisam je nosila.

Nanesem šminku ali veoma blago. Zavežem kosu u visoki rep i spremna sam.

"Mila, predivna si."

"Hvala mama. Idem ja, neću dugo."

Srećna sam jer adresa gospođe Kristine nije daleko. Setim se da bih mogla da joj kupim cveće, jedan mali znak pažnje.

Ugledam cvećaru u blizini i shvatim da je danas sreća na mojoj strani.

"Dobar dan."

"Dobar dan, izvolite." Mlada devojka mi priđe i rekla bih da je mojih godina.

"Potrebna mi je mala pomoć, želim cveće koje je lepo ali i nežno."

"Možete krenuti za mnom, imamo ovako kale koje su svima odličan izbor pa verujem da ni vi nećete pogrešiti."

Hm, kale? Mislim da bi to bio odličan izbor, kao da opisuju gospođu Kristinu.

"Može, odlično."

Zahvalim se i platim račun. Odlično. Sada mogu otići.

Pozvonim jednom kada začujem jedno kratko 'dolazim'. Mogu da zamislim šta je sada spremila.

"Draga, stigla si. Uđi." Zagrli me i  iznenadim se ovako prisnom ponašanju ali to je ona zapravo, mila žena koja mi se zasviđa odmah.

"Izvolite ovo je za Vas, mali poklon."

"Jao divne su, hvala ti mila. Pređi u trpezariju a ja ću doći odmah."

"U redu."

"Mila, skuvala sam nam kafu."

"Odlično, prijaće mi jedna posle posla."

"Nadam se da te nisam prekinula danas u nekom važnom sastanku."

"Ne, niste."

"Pričaj mi mila, šta ima novo?"

Osećam se kao da pričam sa najboljom drugaricom a ne ženom koja može majka da mi bude.

"Uskoro ćemo da jedemo, samo da Leo dođe."

"U redu, ne žurim." Nasmejem joj se od srca i drago mi je što sam prihvatila njen poziv iako sam sigurna da bi sve lepše bilo bez Leonarda.

Zvono se oglasi kada pređemo za sto i čudan osećaj vlada mojim telom. Ovo izgleda kao porodični ručak. O da to upravo tako i izgleda. Sigurna sam da se gospođa Kristina i te kako potrudila da sve ovo ovako pripremi.

"Leonardo, stigao si u pravi čas. Hoću da te upoznam sa nekim."

"Sa kim?" Začujem iznenađenje u njegovom glasu i sigurna sam da će biti malo je reći šokiran kada me ugleda.

___________________________________

Hmm, šta će se to dešavati?

Šta mislite kakva će biti Leova reakcija?😮

Stan na dan 🔚Where stories live. Discover now