II poglavlje

4.3K 182 41
                                    

Elena P. O. V.

Otišao je. Automatski hodam do čiviluka, uzimam kaput i izlazim iz stana. Šetaću, tako najbolje mogu očistit sve ove emocije koje dolaze sa svih strana.

Hladan vetar duva sa svih strana. Hladno je. Koliko je meni uopšte značio? Koliko je naša veza zapravo bila veza? Pa nije nimalo. Mi smo samo navika. Pardon bili smo.

Aleksa je upravo tu naviku uništio. Sigurna sam da sam trenutno u šoku, ali čudno je to što smo mi zapravo našu vezu shvatali olako. Teško mi je ali tako je.

Koračam ka svojoj kući ipak mi stvari nisu potrebne. U torbi tražim ključeve i konačno ih pronalazim. Tiho otključavam kako ne bih probudila roditelji i uspešno izvršim svoju misiju odlazak u sobu bez buđenja ukućana.

Bacim se na krevet i gledam u plafon. Pa dobro došla slobodo. Zaspala sam tako obučena.

Nedelja ujutru

"Dobro jutro mama. Kafa je za mene?" Upitam je dok sedam u fotelju preko puta televizora. O da nedelja je dan za gledanje filmova ali pre toga svakog vikenda odvojim nekoliko minuta za svoju porodicu.

"Dobro jutro mila. Jeste."

"Hvala mama." Pošaljem joj poljubac i udobnije se smestim u fotelji.

"Ponovo vanredne vesti. Muka mi je od ovog programa." Mama komentariše kada voditeljka na tv-u izjavi da slede vanredne vesti.

"Izgoreo stan u požaru. Kako saznajemo ovaj stan nije imao svoje redovne stanovnike već je izdavan na jedan ili nedelju dana. Nema povređenih i to je dobra vest u nastavku saznajemo kako se to dogodilo. Na licu mesta je naša koleginica Sandra. Sandra slušamo te." Isključila sam se kada sam ugledala da je to upravo stan koji sam ja iznajmila.

"Kako saznajemo stan će ipak moći da se renovira jer su komšije na vreme pozvale vatrogasnu službu. Stanodavac je van grada ali kako saznajemo stan je sinoć iznajmljen na jedan dan. Povređenih nema jer je stan bio prazan. Detaljnije informacije malo kasnije."

Sranje, sranje, ma duplo sranje. Zapalila sam stan. Nisam ni ključeve predala i sada ispada kao da sam pobegla. Moram odmah da se vidim sa onom finom ženicom. Ne verujem da će više biti fina.

"Mila, bleda si." Mama zabrinuto ustaje da proveri da li sam dobro.

"Dobro sam mama." Slažem u sekundi jer ne želim sada da je brinem bez razloga. Uništila sam stan i nekako ću sama nadoknaditi štetu.

Ovaj dan je prosto savršen. Raskinula sam sa dečkom i kao šlag na torti zapalila sam stan.

"Mama moram da završim nešto, vidimo se kasnije."

"Ali trebale smo da gledamo film." Mama mi tužno kaže ali ako ovako nastavim film ću gledati u zatvoru.

Ispalo je sigurno kao da sam pobegla još nisam ni platila. Jadna žena sa takvim sinom.

Izlazim iz stana i odmah okrećem broj one divne ženice kojoj ni ime ne znam.

"Gospođo ovde Elena. Da li možemo da se vidimo?" Upitam oprezno jer ko zna šta žena misli o meni.

"Možemo." Kratko mi odgovori.

"Dođi kod mene u stan." Odgovori mi pre nego što stignem da je upitam gde ćemo se naći.

"Stižem, pošaljite mi samo adresu."

Uh moram ovo što pre srediti i ugovori neku naknadu.

"Gospođo ja se stvarno izvinjavam. Sinoć su se desile nepredviđene situacije, izašla sam iz stana i jutros sam slučajno na vestima videla."

"U redu je, dešavaju se nesreće. Ali moraš sa mojim sinom ipak da pričaš, on je vlasnik i dugo je opremao taj stan." Samo to ne, pomislih u sebi ali sada je kasno za sve.

"Kada on dolazi?" Upitam sa nadom da ću se izvući narednih nedelju dana. Potrebno mi je vreme da svarim sve ovo.

"Večeras dolazi ali verujem da će hteti prvo da odmori."

"U redu. Imate moj broj a ima i Vaš sin. Da ne zaboravim, ključeve želim da Vam vratim i evo 40e. Hvala Vam što niste prijavili policiji."

"Svi smo mi ljudi i svi grešimo. Dođi da popijemo kafu." Ljubazno me zamoli i ne mogu da verujem da se ovako ponaša žena kojoj sam sinoć zapalila stan. Oduševljava me, žao mi je što sam u ovakvoj situaciji dobila priliku da popijem kafu sa njom.

"Pa kaži mi lepotice, da li si udata? Naravno ako sam suviše direktna ne moraš da mi odgovoriš." Nasmejano kroz razgovor me upita. Malo mi je čudno ali i donekle normalno jer me u ovim mojim godinama svi to pitaju.

"Nisam udata, čak ni dečka nemam."

"Videćemo."  Tiho kaže ali mi baš i nije najjasnije. "I pričaj mi malo o sebi." Odmah promeni temu tako da pređemo na prijatnije teme kao što je spremanje hrane, kolača i ostalih tema koje samo žene shvataju.

Ponedeljak, 05:00h

Alarm. Zašto zvoni ovoliko rano? Postavljam sama sebi pitanja dok tražim telefon kako bih isključila. Imam utisak kao da sam se pre pet minuta uspavala.

"Halo. Da li je to Elena?" Začujem muški glas dok gasim alarm. O ne, ovo nije alarm.

"Da, ja sam. Ko je to?" Sanjivo upitam, nisam ni pogledala ko me zove.

"Vlasnik stana koji je zahvaljujući tebi izgoreo." Sarkastično mi odvrati i shvatim da je još neprijatniji nego što je bio prošlog puta.

"Ovaj to nije bilo namerno."

"To ja ne znam, jedino što znam to je izveštaj koji sam dobio nakon uviđaja. Mislim da i sama znaš da moraš da nadoknadiš štetu."

"Da, hoću. Kada možemo ugovoriti sastanak kako bismo utrdili iznos koji Vam trebam uplatiti?"

"Prvo. Ne moraš da mi persiraš jer nisam mator. Drugo. Odakle ti to da ćeš platiti novcem?" Dubokim glasom me upita. I stvarno ne mogu razmišljati šta hoće da kaže, pa 5 je sati ko još zove nepoznatu osobu u 5 ujutru.

"Ne razumem Vas uopšte."

"Rekao sam bez persiranja."

"Prvo. Pet je ujutru ne znam ni kako se zovem još manje ne mogu da prestanem sa persiranjem. Drugo. Ko normalan zove u 5 ujutru?" Upitam suviše glasno. Nervira me ovaj čovek iako ga ne znam.

"Zovem kada želim! I neki rade ne spavaju do podneva."

"Kada imate slobodno vreme, javićete mi iznos koji Vam trebam uplatiti." Odlučno odgovorim jer nemam snage za dalji razgovor.

"Noć sa mnom je tvoja cena."

"Molim?" Šokirano upitam jer sigurna sam da nisam lepo čula.

"Noć sa mnom."

___________________________

Elena je u problemu😳

Stan na dan 🔚Where stories live. Discover now