VIII poglavlje

4K 159 4
                                    

Elena P. O. V.

Završim sve ugovore i shvatim da je to kraj mog radnog dana. Pa zar nije savršeno. Radna nedelja traje još 2 dana tačnije do petka ali cela firma je zatvorena zbog predstojećeg planinarenja. Zahvalna sam šefu koji nam je dao priliku kako bismo obavile sve pripreme pre polaska.

Nikada nisam volela planinarenje i ne znam šta je tu ljudima zanimljivo. Meni iskreno ništa? Uvek sam u školi izbegavala takve događaje.

Kada malo bolje razmislim ne znam čak ni gde idem. Užas. Dobro je da ćemo tamo biti samo jedan dan. Samo jedan dan. Mogu ja to.

"Mama, stigla sam." Ostavim štikle u cipelar i odlučim da spremim špagete. Odavno nisam jela testeninu.

"Mila, kako je bilo na poslu?"

"Odlično mama, kako si ti provela dan?" Upitam je dok sedam preko puta nje kako bih odmorila pet minuta, pre nego što krenem sa pripremom.

"Kao i svaki dan, spremila sam doručak, doručkovala i počela čitanje nove knjige." Odgovori mi pomalo tužno i osetim dozu usamljenosti u njenom glasu.

"Zašto ne odeš kod neke drugarice? Sa tetkom se odavno nisi videla?" Upitam je kada shvatim da ću je ostaviti samu i onako je usamljena od kada sam počela da radim. Dobijem odličnu ideju i ostavim sebi mentalni podsetnik da moram to završiti u toku dana.

"Napraviću sebi špagete, da li želiš i ti? Znam da ih ne voliš baš."

"Hoću. Nedostaju mi tvoje špagete."

"U redu onda. Biće spremno uskoro do tada možeš čitati knjigu." Poljubim je i odem do svoje sobe kako bih se presvukla.

Uključim šporet i ostavim vodu da provri dok proveravam da li imam sve potrebne sastojke. Spustim sve sastojke kako bih krenula sa pripremom sosa.

"Mama, dođi." Pozovem je kada postavim sto i završim pripremu salate.

"Kako divno miriše, hvala ti mila."

"Prijatno."

Završim svoj ručak i odlučim da završim sve obaveze kako bih uživala u ostatku dana.

"Mama, idem do grada. Da li ti je nešto potrebno?" Oblačim kaput i gledam gde se mama izgubila. Pa do malo pre je bila ovde. "Mama!" Pozovem je ponovo kako bih je ujedno i obavestila da izlazim.

"Molim, mila?"

"Izlazim do grada, da li ti je potrebno nešto?"

"Ne."

"Vidimo se kasnije." Izađem iz stana i za svaki slučaj zaključam ulazna vrata.

Odlučim da prvo kupim garderobu koja mi je potrebna. Odmah zatim krećem do autobuske stanice kako bih kupila kartu, mama je zaslužila da odmori dve nedelje kod svoje sestre.

Biće ovo odlično iznenađenje. Spremaćemo se sutra zajedno za put.

Kupim slatkiše kako bih se večeras opustila, možda čak odgledam i neki film.

"Mama, dođi. Moramo da razgovaramo."

"Da li je sve u redu, mila?" Zabrinuto me upita dok me gleda sa isčekivanjem.

"Da, jeste." Pokažem joj rukom ka dnevnoj sobi. "Dolazim za par minuta."

"U redu, mila. Čekam te."

Ostavim stvari u orman i obučem se lagodnije. Dohvatim kartu i krenem u dnevnu sobu.

"Mama, idem sa firmom na planinarenje u subotu. Bićemo tamo do nedelje ujutru i vraćamo se nakon doručka. Što se tiče lokacije, ne znam gde idemo ali čućemo se svakako."

"Drago mi je zbog tebe mila, odavno se nisi odmorila." Nasmejano mi govori dok me milo gleda. Bore na licu su vidljive kao i umor. Dugo je nosila sav teret na svojim leđima.

"Mama to nije sve. Želim da se i ti odmoriš konačno.."

"Mila moja, meni je i ovako odlično. Ne žalim se." Prekine me u pola rečenice i znam i da kada je umorna neće priznati.

"Mama, donela sam odluku. Evo, izvoli." Pružim joj kartu dok posmatram njenu reakciju. Na licu se ocrtava u početku zbunjenost ali sigurna sam da kada vidi lokaciju, osmeh joj se raširi licem.

"Kupila sam ti kartu. Ići ćeš kod tetke, dve nedelje. Kraj. Ne želim izgovore. Moraš da odmoriš malo, a sigurna sam da ni sati i sati razgovora ne mogu ništa. Jednostavno nije isto razgovor preko telefona i razgovor uživo."

"Mila, nisi trebala. I ovako sam zadovoljna." Previše je skromna, ali ovog puta sam odlučila.

"U redu je mama. Sada ćeš spakovati svoje stvari i sutra ćeš krenuti na put. Dogovoreno?"

"Jeste." Obriše zalutalu suzu kada je privučem u zagrljaj.

Zavučem se u svoj topao krevet i uživam u udobnosti istog. Razmišljam o mojoj vezi sa Aleksom i shvatam da i to nije bila veza. Više je bilo prijateljstvo.

__________________________________

Stan na dan 🔚Waar verhalen tot leven komen. Ontdek het nu