XVI poglavlje

3.7K 154 45
                                    

Elena P. O. V.

"Gospodine! Izvinite!" Začujem ženski glas kako odjekuje firmom, pomislim da nešto nije u redu pa skočim brzo kako bih proverila. Sedam sati je preumorna sam i nenaspavana ali očigledno da nova devojka koja radi od danas zvanično za našu firmu deluje puna energije.

Podignem obrvu kada je ugledam kako drži Leonarda za ruku. Leonardo me ugleda i brzo skloni njenu ruku ali kasno, dovoljno sam videla.

"Gospođice, dođite za pola minuta u moju kancelariju!" Drsko se obratim novoj devojci koja je već prvog dana prekršila pravilo firme. Sa vlasnicima firme nema kontakta izuzev poslovne prirode.

"Ime?" Upitam je kada uđe u moju kancelariju.

"Sara." Tiho izgovori.

"Odlično Sara, izvoli sedi." Pokažem joj ka stolici kako bi  sela očigledno da nema pojma o poslovnim načelima.

"Marina, molim te da li možeš da mi doneseš dve kafe?"

"Mogu, odmah donosim."

"Hvala ti." Marina me definitivno spašava svakog puta kada mi donese kafu.

"Sara kao prvo i najbitnije načelo naše firme jeste da nema kontakta sa šefom. Osim ako nije u pitanju poslovni razgovor pa čak i poslovni razgovor zahteva određenu ozbiljnost. Tu lekciju si očigledno propustila?" Završim ali veoma besno.

"Da li je slobodno?" Leonardova glava proviri kroz vrata i ne, nije slobodno.

"Ne, nije slobodno!" Ponovim sada jasnije svoje misli.

"Hvala!" Uđe i sedne na svoju stolicu i upitam sebe da li ovaj čovek ima neki problem a da ja za to ne znam?

"Mislim da imaš problem sa sluhom." Potvrdim kada ga pogledam kako lista časopis kao da nema nijedan jedini problem.

"Ne, odlično sam te čuo na drugom kraju firme." Potvrdi i shvatim da sam bila malo preglasna ali jednostavno ne može imati kontakte sa našim klijentima još manje sa šefovima. To utiče kao na njen ugled tako i na sam ugled firme.

Ako ona napravi pogrešan korak, ja ću biti odgovorna za to.

Marina pokuca na vratima i uđe sa kafom.

"Hvala ti, baš mi je trebala kafa." Leonardo uzima moju kafu dok Marina i ja šokirano gledamo.

"To je bila moja kafa!"

"Sada je moja." Sasvim smireno odgovori i pozavidim mu na smirenosti.

"Doneću ti odmah drugu." Marina užurbano kaže i primetim da ni njoj nije jasno šta se dešava.

"Hvala ti." Da li je ovaj čovek ovde samo kako bi proverio koliko mi je vremena potrebno da poludim?

Pogledam u Saru i shvatim da lekcija koju je do malo pre slušala nije uticala ni najmanje na nju. Gleda u Leonarda i pokušava da odglumi zavodljive poglede, Bože zašto me iskušavaš?

"Sara? Nisam bila dovoljno jasna? Upoznaću te, gospodin Leonardo jedan od vlasnika naše firme." Pokažem joj ka Leonardu kako bi shvatila poruku ali shvatam da je savršeno glupa.

"Upoznali smo se." Govori mi dok se smeje Leonardu.

"Sara, slobodna si. Dobila si otkaz!" IIsfrustrirano joj kažem. Pogleda me sa nevericom i misli da se šalim ali prokleto sam ozbiljna.

Leonardo me konačno pogleda i vidim šokiran izraz lica ali ništa ga nisam pitala. Najbolje bi bilo da zadrži mišljenje za sebe.

"Molim?" Histerično upita.

Stan na dan 🔚Donde viven las historias. Descúbrelo ahora