Draga Isobel,
Znaš da ne mogu puno reći, pa se nadam da razumiješ.
Pogriješili smo u vezi sa tvojim ocem. Netko s kim sam razgovarala - ne mogu reći tko je u pitanju - rekao mi je sve. Reći ću ti sve kada te vidim. On je bio dobra osoba, Isobel.
Nadam se da se ne osjećaš krivim što smo ispitivali to o njemu. Znam da ja jesam (ubija me), ali ne bismo trebali. On bi želio samo da znamo istinu.
Ljubav, mama
Bacim papir na tanjir, tresući se. Kada podignem pogled Ginny, Nevill, Luna bulje u mene. "Ja-" glas mi je neprepoznatljiv. "Moj.. moj tata je bio dobar-. Bio je dobar čovjek, nije umro napadajući Normalce. Mislim da im je pokušavao pomoći."
"To je odlično!" reče Ginny, stavljajući smiješak. Ja padnem naprijed na stolici. "Isobel, zašto izgledaš uznemireno? Ovo je odlično!"
Oko nas, ljudi doručkuju- ovo je pretposlednji doručak prije Božića- brbljajući unaokolo, očigledno. Ja se zagledam na papir. "Ne mogu da vjerujem da sam sumnjala u njega."
Ginny oklijeva. "Ne govori to."
"Da li je tvoja majka sigurna?" reče Nevill. "Je li definitivno?"
"Aha," ja se zaustavih, pokušavajući da okupim misli. "I svo ovo vrijeme, sam ustvari mislila da je moguće da je bio loš čovijek." Stavila sam glavu u ruke. "O Gospode."
Nevill mi zatrlja ledja. "Hej, biće uredu," reče on. "Kako si ti to mogla da znaš? Siguran sam da bi te otac razumio."
"Ali trebala sam mu vjerovati. Kada sam saznala da je hospitaliziran, rekla sam da nikada ne bi pokušao povrijediti, nikada ne bi dirnuo nekog nevinog Normalca," pokušala sam da progutam kneglu u grlu. "Nikada nisam trebala se zapitati o nečemu drugačijem."
"I svakako sada bar znaš," Ginny dodade. "Sada znaš zasigurno, i nećeš se više zapitkivati."
Ja ispustim dah, shvatajući da ovo troje me nikada nisu vidjeli u ovakvom emotivnom stanju do sada. "Valjda si upravu. Samo bih voljela da mu se izvinim, znaš?" protresoh glavu. " Izvinite," rekoh prezirno, brišući suzu sa lica. "Baš lijepa konverzacija za doručak, zar ne?"
"Možeš plakati ako hoćeš," reče Luna. "Uredu je biti uznemiren."
"Šta god, samo da se ti osećaš bolje," reče Ginny nježno.
"Hvala ljudi," rekoh, jedva čekajući da se ovo završi da ne bih briznula u plač. "Barem, noćas imamo tu žurku, zar ne? To će biti zabavno."
Sa neizvjesnim pogledima, Ginny, Luna i Nevill počeli su da pričaju o zabavi koja će se održati u Gryffindorskoj zajedničkoj sobi noćas. Uskoro, počeli su da uzbudjeno šapuću, razgovarajući kako će da se Luna provuče do Gryffindorske sobe i kako da se osiguraju da im Carrowsovi ne upadnu.
Razmišljam o tati i koliko mi nedostaje, i sa tim što mi sve više nedostaje, i sa svim što se dešava trenutno mislim da mi i ne nedostaje toliko puno. I razmišljam kako bih voljela da ga vidim bar još samo jednom, samo na sekundu, samo da kažem izvini. Da se izvinim što sam sumnjala.
Kada pogledam gore, vidim da me Draco posmatra sve od njegovog stola do mene, nepokolebljiv.
-
Dvanaest sati kasnije, zemljište je zamračeno i Gryffindorska zajednička soba je puna ljuljačka. Soba je napunjena učenicima svim uzrastima, koji plešu, i ćaskaju uzbudljivo, željni za razlogom da na sve zaborave. Željni da se pretvaraju da nisu krajnje jadni. Da svijet nije stao.
Svjetlucava nit od svile je u raznim bojama crvene zapetljana oko stropa po sobi. Svaki sto je napunjen sa plastičnim čašama i sa punim bocama viskija. U kaminu, plamenovima urlaju, pojačavajući toplotu, crveni sjaj. Ima samo još malo drugih stvari koji mogu da iznerviraju Carrowsove osim Gryffindorske zastave.
"Hej, Iz."
Ginny je sa moje strane, hvatajući se za kartonsku kutiju, njene oči su bile ispunjene uzbudljivošću. Njena kosa, primjetila sam, je iste boje kao i vatra koju gledam. "Hej," rekoh, gledajući u kutiju.
Ginny drži kutiju. "Ovo je Vražja zamka," reče ona ponosno. "Ili nešto tako, Nevill ti može objasniti bolje. Idemo da sa ovime ispunimo Carrowsovu učionicu. Možda uradimo neke DA grafite takodje dok smo unutra. Znaš po poslednji put, prije Božića."
"Oh. Okej, kul. Pridružiću se."
Ginny škilji nesigurno u mene. "Jesi li u redu?"
Zamotam ruke oko Ginny-jevih ramena, želeći da pronadjem neke riječi da se zahvalim njoj za sve, ili da kažem šta osjećam ali nisam sigurna. "Ja sam odlično, Gin," slagah. Kada sam je pogledala, vidjela sam da gleda moju čašu viskija. "Ne možeš mi suditi zbog ovoga," rekoh, držeći moju čašu.
"Znam," reče Ginny, "I ne sudim. Ali mislim da bi bilo bezbjednije kada bi ostala ovdje. Znaš, u slučaju da budemo uhvaćeni."
Klimnem glavom, previše opijena da razmišljam o tome kako moja njabolja drugarica misli da sam emotivno nestabilna. Moj svijet zuji. "Okej."
"Vidjećemo se kasnije," reče Ginny. Sa stiskom u mojoj ruci, ona je već otišla.
-
-
-
izvinite što je dio kratak, bio bi previšee dugačak da je bio cio. noćas sam se raspisala nešto, vidjeću da završim i sledeći i objavim ga noćas, ali ne obećavam, a ne valja da ostajete ovako kasno. i hoću svimaa da se zahvalim što mi želite brz oporavak, hvala vam svima i budite sa vašima kući, izlazite manje i nosite maske </3
za druga pitanja, slobodno pitajte na ig anastasijaa.0
