Koliko god gotivila Božić, jedna stvar, koje se bojim je Ministrova Božićna žurka. Mnogi iz Ministarstva se pojave, uglavnom u nekom luksuznom hotelu uzimajući žurku kao izgovor da se napiju i tada zaborave na svoj posao i obaveze. I naravno, oni povedu svoju djecu sa sobom. Postoje radnici Ministarstva koji strastveno izbjegavaju zabavu- moglo bi biti podnošljivo da su Ron i Ginny ovdje - ali moji roditelji, praktično moj otac, koji radi za Odjeljenje za Bezbjednost, vidi ovo kao Božićni ritual. Obično se družim sa Susan Bones. Ona je bila blaga Hufflepuff djevojka čija je tetke radila u Ministarstvu. Ove godine, kakogod, bila sam na nesreću obavještena od njene tetke, Amelia Bones, da je Susan u krevetu sa gripom. Voljela bih da sam i ja trenutno u krevetu sa gripom.
Kada sam došla prvi put, nisam znala kako ću ikako preživjeti noć. Sjedila sam sama usamljena u ćošku ogromne prostorije, koja je bila raskošno preterano preuveličana vencima i Božićnim jelkama i šljokicama. Svjetla su bila nepodnošljivo svijetla i vazduh je bio zagušljiv. Muzika je glasna, previše glasna. To me je podsjetilo kada me je Hermiona odvela na koncert čovjeka i bile smo pored zvučnika. Ali ovdje nema zvučnika, i ne možeš se skloniti, svuda je glasno.
Ali dva sata kasnije, i više živopisnih pića, prostorija je ljepša i ja osjećam užasnu vrtoglavicu. " Poslednja," govorila sam čovjeku koji je stajao kod pića, njegove ime je bilo, zaboravila sam ustvari, ali sprijateljila sam se bila sa njim. Mlitav je, ali nema više od osamnaest godina, i verovatno mi dozvoljava da ostanem samo zato što sam njegov jedini izvor zabave, na inače dosadnoj zabavi, ali on mi dozvoljava piće za odrasle, tako da nemam ništa protiv toga.
" To izgleda alarmantno svijetlo," reče glas iza mene.
Okrenuh se. Malfoy je stajao nestabilno sa rukama u džepovima. Očigledno je bio mrzovoljan, ali u njegovoj skupoj košulji, - moram priznati izgledao je savršeno.
" Malfoy," rekoh srećno, " Ekskluzivno što te vidim ovdje, je li me to pratiš?"
Ispod drečavih, Božićnih svijetla, kunem se vidjela sam kako mu se usta pomjeraju. " Ne brini se Belly, nisam toliko zaljubljen u tebe."
Okrenula sam se prema liku koji je za pićima, i sa čudnim izrazom lica rekoh " Čuo si to? Zaljubljen je u mene."
Kada se okrenuh Draco je gledao skeptično u moju čašu. Povučem ga nazad." Samo se šalim. Uglavnom, drago mi je što te vidim. Sretan Božić. Provodiš se dobro za praznike? Ja takodje. Barem pretpostavljam." uzdahnuh, " Želiš ići na krov? Čula sam da je lijep pogled. Stephane ovdje-"
" Njegovo ime je Stefan-"
" -Zna sve tajne ove prostorije" namignuh liku pored pića. " Ali ne dozvoljava mi da idem gore sama jer je previše visoko. Želiš biti moj plus jedan?"
" Ne baš." Draco odgovori odmah. Okreće se prema stolovima, i precizno gleda prazna mjesta. Njegove oči opet su zastale na moju čašu. " Gdje su ti roditelji?"
" Zašto?" pitah ga, približavajući se bliže. Naginjem se ka njemu. " Pokušavaš me uvući u problem? Gdje je zalutala tvoja čudna ljubaznost prema meni?" Nije odgovorio. " Uredu," rekoh, povlačući se prema obližnjim vratima. " Otići ću sama onda."
Kao što sam na pola puta, pronadjoh jedine stepenice- moraju da vode ka krovu - čujem korake iza mene. " Ah, Malfoy," rekoh dolično. Stajao je iza mene par koraka, u crnom odijelu i kravati koji po prvi put primjećujem. Stvarno je zgodan. " Moj vitez u sjajnom oklopu." naravno rekoh sarkastično. " Došao si da mi pomogneš da ne umrem?"
" Ne." Reče ukočeno. " Samo sam htio da odem gore sam." Ali dok se približavam vratima, njegove oči su uperene u mene, a radoznalost odaje njegov lenji pogled.
