četiri

1K 38 1
                                    

Draco Malfoy je mnogo viši od mene nego zadnji put kada sam ga vidjela.

Stoji na sredini stanice voza, priča sa svojim prijateljima, bez brige za svijet i za ostale koji prolaze pored. U bilo kojoj drugoj stanici voljela bih reći nešto njegovim nervima. Ali danas je prvi dan škole opet, tako da ću pokušati biti skroz pozitivna i prijatna, pa ću pokušati proći bez da me primjeti.

Prošlo je samo tri mjeseca, ali on je narastao previše: njegova čeljust se deformisala, njegova kosa je veća sada i lokne su mu svuda po čelu; bijelo-blonde pramenovi koji su se mješali sa delikasnom kafenom. Nisam mislila da je to moguće, ali čini se kao da stoji i sa još egoističnijim prisustvom i zrači sa više arogantnosti nego ikad prije.

Ovo je baš trebalo za sve koji mrze Draca Malfoya- da on postane još više zgodniji.

Šta ostaje nepromjenjeno je kako blijedo izgleda. Preko raspusta sam dobila tamniju boju, dobila malo pjegica i ofarbala se u svjetliju boju ali Draco izgleda kao da nikada nije ni bio na suncu. Njegova blijeda koža izgledala je andjelski, ipak njegove oči nose težak izraz. Upozorenje od djavola odozdo?

Ne vjerujem. Mislim da ima nešto u Dracu Malfoyu, ali neda nikome da vidi. Budući da je ono što jeste, postoje očekivanja i standardi; Bog je naredio da niko ne može vidjeti da je osjećajan ili emotivan ili dobar.

Iako sam sve to rekla, ne, ne brinem o Dracu Malfoyu. Kunem se.

Ljuta buka i guranje iza mojih ledja natjerali su me da shvatim da sam se zaustavila na traci centra koridora. Kretala sam se naprijed, pokušavajući se pomaći, ali moja kolica stala su mi na put, i prije nego što sam shvatila da sam zapela, i-

I ja sam bila na koljenima, gledajući u Dracove noge.

Progutah pljuvačku i stisnem zube, pripremajući se za izvesno poniženje. Ovo je odlično, samo odlično. Krv mi naleti na lice kada sam čudno ustala i uzela moju torbu.

Kada pogledam u Draca, duh koji se smiješi vidljiv je na njegovim usnama. " Young, znam da si zaljubljena u mene, ali nema potrebe da služiš mojim nogama." Njegovi prijatelji počeli su se smijati dok sam ih ljutito gledala.

" Malfoy, znam da si sebičan idiot, ali ne treba toliko biti otvoren o tome." Dala sam mu moj slatki osmijeh kako bih odgurnula prošlost.

Draco mi pruži ruku, i ustadoh. Ljudi prolaze pored nas i guraju se, pritiskajući me uz njega, ali on ni da se trzne. " Zar ne zaboravljaš nešto?"

U sebi uzdahnuh kada sam shvatila da sam krenula dalje bez svog kofera. Nadam se da mi obrazi nisu tako crveni kao što ih osećam. " Kako džentlmenski od tebe da me podsjetiš."

Gurala sam svoja teška kolica, pogotovo je bilo još teže dok me Draco gleda njegovim intenzivnim pogledom. Pratio me je do koridora, i zasmijao bi se svaki put kada bih se spotaknula. " Sramota je što si tako ponosna da pitaš za pomoć", rekao je. Nagne se na odjeljak prozora, pa korača da me stigne, pa se opet nagne.

" Sramota je što nema niko oko mene da stvarno pomogne."

" Nikada nećeš znati ako ne pitaš, oćeš li?"

" Oh, začepi."

Draco namjesti veoma ozbiljnu facu. " Sada, sada Young. Ne želiš se zadržavati na prvi dan, zar ne?"

Namignula sam. " Šta?"

Draco se nasmija, i da ga nisam mrzila baš toliko, možda bi mi izgledao i slatko. " Oh, možda nisi čula," reče prijatno. " Vidiš, sada sam savršen, Young. Mogu te zadržati kada god ja hoću."

" Ti si-" zakoračah nazad. " Nema šanse. Nisi ti savršen."

" Tako je," reče srećno " Ustvari, sada sam krenuo na naš prvi sastanak."

" Odlično." Nastavih šetati, i naravno opet me pratio. " Ne mogu da čekam da vidim kako ćeš zloupotrijebiti tu poziciju. Iskreno, ko te je izabrao? Ko je zadužen da izabere perfekciju?"

" Do kad god sam savršen, a ti ne," Draco reče u medjuvremenu; " Ne bih razmišljao toliko.
Ne bi želeo da natučeš svoj ego."

Prevrnuh očima. " Ako ti ne smeta," rekoh " Idem pričati sa svojim prijateljima- neko ko ustvari zaslužuje da bude savršen."

" Ohhhh," reče svečano. Požurih, ali on je dosta brži od mene, i ostaje mi za petama. " Totalno sam zaboravio," šapne mi na uvo. Slegnem mu ramenima. " Razlog što nisi savršena je Granger. Mora da si toliko uznemirana."

" Ima dosta drugih stvari koji su važniji u životu, nego savršenstvo," dodah.

Ujede svoju donju usnu. " Naravno."

Htjedoh uzeti moj štap da ga zašutim, ali kao uvijek, zaboravila sam ga u kolicima. Zakikota se.

" Isobel!"

Okrenuh se i vidjeh Rona i Hermionu koji mi mašu. Oboje izgledaju uzbudjeno i istovremeno začudjeno; srećni su što me vide- ali zašto pričam sa Malfoyem?

Draco očigledno nije bio oduševljen što ih vidi, i zastade na traci sa svojom grimasom. " Nadam se da ću te kasnije vidjeti, Young," reče, a njegov glas bio je prepun sarkazma. I sa tim on je nestao.

" Isobel!"

Okrenuh se na vrijeme, da vidim čupavu kosu djevojke koja me okružuje. Zacerekah se i zagrlih Hermionu sa ledja, onda stadoh normalno da je vidim. " Kako si, Hermiona?"

" Dobro, kako si ti? Kako ti je bilo ljeto?" Rekla je željno, dok grlim Rona.

" Zašto te on uznemirava?" Reče Ron, okrećajući vrat, pokušavajući da vidi Draca.

Prevrnuh oči. " Ne brini se o tome. Samo tipičan Malfoy."

Hermiona se mrštila, gledajući kočiju iza nje. " Oh Isobel, imamo toliko toga da ti kažemo ali moramo ići-"

" Na savršeni sastanak," Završih, i dade mi izvinjavajući pogled. " Nikada nećeš pogoditi ko je još izabran za savršenog," rekoh upozoravajući.

Hermiona uzdahnu. " Malfoy? Nisam iznenadjena, iskreno. Ko drugi može biti?"

" Bilo ko osim njega," rekoh prezirivo. " Ali šta god. Koga briga, je li tako? Znate li gdje su Harry ili Ginny?"

Hermiona pokaza prema pravcu odakle su došli. " Negde dolje, ja mislim. Vidjećemo se kasnije."

Kada sam napokon vidjela Harry-ja, Ginny i Nevilla, shvatila sam da su mi nedostajali moji prijatelji više nego što sam mislila. Pričali smo i smijali se, i u minuti, sve sam zaboravila o Dracu Malfoyu.

Ako postoji ijedno mjestu koji je suparnik mojoj ljubavi prema Hogwartsu, to je Hogwarts Express. Ne postoji uzbudjeniji dan u godini za studente Hogwartsa nego prvi dan septembra, i zarobljeni ovdje dva sata, ovo uzbudjenje ne može a da ne provali kroz vagone, sve dok voz ne bude spreman da pukne od svog ushićenja.

Vraćajući se našoj drugoj kući je nezamislovo uzbudjeno. Gledala sam kroz prozor, uzvraćajući osmijeh. Brda i doline se zavijaju jedna u drugo dok se provlačimo, dosledan i nesvestan kontrast magično ekstatičnom vozu. Oni su bez ikakvog ljudskog života, samo beskrajni, brišući protežu se nijanse na nijanse jarke, jarko zelene. Nema povratka sada - sada smo opet na putu za Hogwarts.

~~~~~~~~~~~

dear draco, (dragi draco,)Where stories live. Discover now