Posle godinu i pol dana razdvojenosti, Draco i ja imamo dosta toga da nadoknadimo. Duge sate smo proveli u usamljene učionice, jedva sam ga pitala sva pitanja koja sam htjela i rekla mu sve što sam htjela. Ali prije nego što smo znali, nebo napolje je nagibano crno i propustili smo večeru prije mnogo sati, i on me ljubi za laku noć i obećava mi da će sutra biti bolji dan.
Imam dosta toga da mu kažem. Ali mu dosta toga ne govorim, zato što se osećam osramoćeno i krivom jer nisam razumijela njegovu ljubav. Nisam mu rekla te noći, Nevill i Ginny su idalje budni, čekaju me u zajedničkoj sobi. Ne govorim mu kako oni ne žele da budem s njim, kao i bezbroj puta prije. Ne govorim mu kako napokon, napokon stojim uz sebe i govorim im da ja mogu da volim koga god ja hoću. Ne govorim mu sramotu koja gori u mene - da sam mogla dvije godine da branim Draca i sebe, i to radim tek sada.
Dani prolaze prebrzo sa umornim osmjesima preko stola i Draco koji omotava njegov šal na mom vratu na vjetrovitim zimskim danima, od prašnjavih knjiga za hrpu naših ispita koji će uskoro biti - ako se škola do tada ne sruši. Od gladnih poljubaca dvoje ljudi koji su nedostajali jedno drugom kao ludi. Od odvraćajući moje oči na Draca kada god bi zaboravno podigao rukav na lijevoj podlaktici. Ali ipak se svjesno pretvaramo da je sve u redu; pretvaramo se da nismo ljudi duhovi koji smo ignorisali jedni druge prije; srećnija sam nakon dugo mjeseci. Sve definitivno nije u redu, ali sa Dracom pored sebe, stvarno se osjećam kao da je sve u redu.
Ovo je šta on odjekuje kada sam pokazala na zvončice koje su procvjetale pored Velikog Jezera; šapuću na proleće. "Stvari postaju bolje," reče on. "Svijet to zna."
Ležala sam na ledjima, žmireći ka februarskom suncu. "Misliš?"
"Znam to."
Hladan povjetarac mi udari od obraze. Ležimo na ćebetu pored Velikog Jezera, i jedini smo ljudi ovdje, jedini drugi zvuk oko nas je slabo, veselo cvrkutanje nekoliko ptičica.
"Izvini što nisam slušala," rekoh pažljivo. "Te noći poslije... Posle Astronomskog Tornja. Možda bih i razumjela, možda bi imali više vremena zajedno,"
Gledala sam kako Dracova usna se nagiba ka tužnom smiješku. "Bilo mi je nekako i drago, ako ćemo iskreno," reče on, "Htio sam da budeš tamo, očigledno, ali sam nastavio da razmišljam ako me mrziš to je najbolji izgovor da budeš udaljena od mene. Da te zaštitim."
Isturim bradu, crtajući rukama po travi. "Ti svaki put pokušavaš da me prokleto zaštitiš, Draco. Ja sam odlično sposobno-"
"Znam, znam," Draco reče. "Možeš ti da se čuvaš, bla bla bla." On se nagne kod mene, smijajući se. Trava ispod mojih vrhova prstiju je tamno zelena, zasićena, zdrava i hladna od zimskog taloženja, ali jedva mogu da to osjetim, kao da je svaki moj osjećaj koncentriran samo na njega.
Pokušavam da zapamtim: fraktali i boje u njegovim očima; njegovi nabori na uglovima kada se smije. Kako se sunce pomjera kada i on, skakućući iza njega; svijetlost se lomi po njegovoj kosi i otkriva dozu boja u njegovoj plavoj kosi, i kroz njegove duge, lijepe trepavice kada trepće.
"Ja sam idiot," rekoh glasno, i osjetim viziju kako povećava svoje obrve. "Mogla sam imati ovo - tebe - natrag prije mnogo više vremena, ali bila sam tvrdoglava da gledam svoje greške."
Draco se nagne na svoj lakat. "Koje greške?"
"Sumnjala sam u tebe. Počela sam da asociram tebe sa svim stereotipima koje znam sa Smrtožderima," Draco se trgne na tu riječ, "umjesto da vjerujem u dječaka kog ja znam. Kao što sam sumnjala u oca." Ja stisnem oči tako da može da nestane on iz moje vizije. "Ne znam zašto uopšte ti se svidjam."
Osjetim poljubac na vratu. "Zato što si hrabra."
"Ne moraš da odgovaraš-"
Poljubi me u obraz. "I ljubazna si, i zabavna," Onda poljubi mi čelo, "I slatka si kada si ljuta,"
Ja zastenjem. "Ne blamiraj se."
Draco mi dotakne nos, tako da otvorih oči. "I zadnje, jer si ti najljepša djevojka na svijetu."
Podignem se, kao i on, dok stavlja svoje prste u moje smijući se.
Navali natrag na travu pored mene, dok je protezao svoja ramena. "Kada se sve ovo završi," reče on, "pobjeći ćemo. U maloj vikendici, negdje gde je sakriveno i usamljeno. Voliš more, zar ne? " ja klimnem, ušutkana njegovim pogledom- tako je uzbudjen, optimističan je. "Onda ćemo ići na more," on nastavlja odlučno, "i živjet ćemo baš u maloj vikendici pokraj nje. Ležaćemo pored plaže i pravit ćemo dvorce od pijeska i udisavat ćemo slani vazduh mora po cijeli dan. I zaboravit ćemo na sve ljude koji su nam govorili ne."
Nasmijem se, impresionirana zbog njegove nade, ali ne mogu da odgurnem loše osjećaje - šta ako ti dani nikada ne dodju?
"Zar to ne zvuči odlično?" reče on kada je vidio da ne odgovaram. "Bićemo tako sretni."
"Ja sam sretna i sada."
On poče crtati krugove na mojim ramenima prstima. Razmišljala sam, na momenat, uvrijedila sam ga, ali njegov glas je strpljiv. "Zašto ne želiš da razmišljaš o budućnosti?"
"Nisam to rekla," odgovorih mu polako. Ali Draco je upravu, i znam odgovor; on vjeruje da je svijet bolji, dok ja vjerujem da se svijet srušava.
Nisam mu to rekla. Ova sretnija strana njegova nisam je vidjela dugo. Kada bih mu rekla da mislim da će se škola uskoro razgorjeti u plamenove svake sekunde, to bi ga slomilo.
Pa sam slagala, zatvorila sam oči da bi sakrila sumnju, i onda šumnem. "reci mi onda. Reci mi o toj vikendici."
Draco je govorio kao da nije pričao sa nekom osobom godinama, govoreći o kući koja je prekrivena jastucima i ćebadima i ogromni prozori gdje možemo sjediti i gledati kišu, i on može čitati a ja pisati, i mi smo jedini ljudi tu. Išli bi smo u kasne večernje šetnje, gledali bi smo kako sunce zalazi u okeansko plavi horizont, i ja spavam u najvećem, najudobnijem krevetu koji možemo zamislit. On priča i priča, i ostavlja male tragove slika na mom ramenu o paru koji plešu na mjesečini plaže, s nikim ne pričamo samo sa jednim drugima do kraja života; samo nas dvoje dok ne ostarimo i ne postanemo krhki.
-
-
-
-
-
svi koji čitaju Dear Draco pažljivo gledajte do kog dijela ste došli jer neki preskaču dijelove pa mi šalju poruke u dm da im ništa nema smisla, dok nisu shvatili da su preskakali dijelove. zapamtite do kog dijela ste stigli,
ovaj dio je tako soft, omg. nadam se da vam se svidja xxx
