Nedostaje mi kako si izgledala ujutro, kako si se smiješila umornim očima... Dobro jutro, volim te. Laku noć, volim te... Kako su se tvoje kosti uklapale savršeno sa mojima. Jako mi nedostaješ.
-
Kao i obično, kad Božić završi i započne nova godina, sve ispunjava lažni osjećaj nade. Kao što će pisanje drugog datuma na vrhu mnogih naših zadataka omogućiti promjene u svijetu. Prvi dan nove godine ne razlikuje se od dana prije nje, ali studenti se ponovno okupljaju u Hogwarts s osvježenim osjećajem odlučnosti i osvježenom mržnjom prema Carrowsovima i Snapeu.
Ja čekam, čekam vijesti, čekam da čujem novost o Harijevom nestanku i da čujem za njegov napredak. Da naprkosim svim ljudima koji su rekli da je on samo pobjegao; da je on kukavica. Čekam za taj dan koji znam da će doći, ali može to biti sutra, ali može biti to i za nekoliko godina. To me izludjuje što ništa ne znam. Ali sa mrtvim Dumbledorom i nestalim Harijem, jedina nada na koju se možemo osvrnuti, smo mi. Nisam to shvatila do sada. Mi imamo tu moć.
Ovih dana, čekam isto i Lunin povratak. U vozu za povratak kući posle Božića, Smrtonoša je došao kod nas da je otme, zato jer njen otac je anti- Smrtonoša koji je pisao o njima u Quibbleru. Ginny idalje insistira da ona zna da je ona trenutno kući sa ocem, ali da jeste, kontaktirala bi nas. Barem bi nam rekla jednu riječ da znamo da je sigurna. Luna u kući sa njenim ocem je lijepa ideja, ali u dubini srca znam da to nije istina.
"Nadam se da će iskočiti na doručak svaki dan," rekoh Ginny i Nevillu kada smo ulazili u Veliku dvoranu. Zamislila sam Lunu koja nas čeka na jednom od ovih velikih stolova, spokojna i smije se. Ali dani prolaze, i dan kada je oteta samo se odaljava.
"Da li misliš da je..." Nevill se zaustavi, njegove oči usmjerene ka podu. "Da li misliš da je idalje u redu?"
Uhvati me jeza. "Ne želim ni da razmišljam o tome."
Ginny se ujede za usnu dok smo se penjali iz zajedničke sobe. "Znam da je užasno razmišljati o tome," reče ona. "Jadna Luna. Ali vjerovatno je zaključana negdje, i mislim da bi morali da se potrudimo najbolje što možemo da je nadjemo i da je izvučemo. Ona bi to uradila za nas.." Ginny stade. Pratila sam joj oči do dna stepenica, gdje se Draco naslonio na stub, izgledajući nervozno. Njegova kosa je sve više uneredjena sada nego ikada prije.
Ja klimnem glavom čudno Nevillu i Ginny, njima su izrazi lica se pretvorili iz zabrinutosti u inat. "Vidjeću vas za koju minutu."
Htjela sam da izbjegnem Draca ovih nekoliko nedelja, da skrenem pogled sa njega kada god bi on pogledao u mene, gledam u pod svaki put kada prodje pored mene. Takodje sam se okrenula da bi se sakrila nekoliko puta kada je prošao pored mene. Jednom ili dvaput.
Ali znam kada sam mu prišla, i po pogledu njegovog izraza lica znala sam da ovaj put ne mogu da zaobidjem ono što će sada reći. "Moramo da pričamo," reče napokon, gledajući kako dolazim.
Pokušala sam da izgledam uvjereno. "Ne mislim da moramo."
"Da, moramo," Draco odgovori ravnomjerno. Njegove oči su budne, zastrašujuće. "Ono što si uradila prije Božića je bilo pogrešno, i ne možeš to da uradiš više. Okej?"
"Oh, znači bila je samo moja greška?" pitala sam ga. "Da si me prestao voditi u tu situaciju tako-"
"Ovo je tvoja krivica!"
Rugam se. "Trebao bi da izvadiš svoje dupe iz glave."
Draco se nije trznuo. "I ti bi trebala da prestaneš koristiti alkohol za svoje probleme."
"Izvini? Ono što sam ja uradila je bila pijana greška, ali to ne znači da sam ja bijesan alkoholičar-"
"Pijane greške ne postoje," Draco reče grubo. I on je zazvečao, mogu to reći- čelo mu je naboreno i njegova stopala tapkaju po podu. "Postoje u toj mjeri gde se napiješ i ne znaš šta se dešava, a ti nisi bila u toj mjeri. Znam da si osjećala sve to što si rekla, i moraš da prestaneš da to osjećaš."
