Ples u mraku

5.9K 331 64
                                    

Kući sam.Nakon što sam uradila analizu krvi kao i mnogo drugih analiza na koje me je Richard primorao uspela sam da dođem kući.Ali nisam u svojoj kući.U Harry'evoj sam.Bolje rečeno još uvek se nalazim ispred metalnih vrata koja me dele od unutrašnjosti kuće.Uspela sam da prevarim Richard'a i nateram ga da me jedna medicinska sestra koja se se spremala vratiti kući i mene odbaci do moje.Nisam želela da znaju gde se nalazim i jedino utočište mi je bila Harry'eva kuća.Nisam znala tačnu adresu ali sam joj davala instrukcije gde da skreće.I evo me, ispred kuće sa zatamnjenim prozorima.Posežem za kvakom i povlačim je ka dole pa ka sebi ali vrata se ne pomeraju.Mrštim se i pokušavam opet otvoriti vrata ali ne uspevam.Zaključana su.Kada sam zadnji put ovde bila, vrata nisu bila zaključana.Zašto su sada zaključana, ko je bio ovde? Šta ako je neko sada u kući? Sa drhtavom desnom rukom kucam na vrata i čekam par trenutaka i uzdišem sa malo olakšanja dok je neverica i dalje prisutna.Osvrćem se oko sebe pokušavajući nešto da smislim ali na kraju spuštam pogled na pod videći da stojim na otiraču na kome piše "welcome" sa nekoliko smajlija.Ovo definitivno nije bilo tu kada sam poslednji put bila ovde.Saginjem se i podižem ga nalazeći mali,metalni ključ ispod njega.Ovo je nekakva šala? Ključ ispod otirača? Sležem ramenima i ubacujem ključ u bravu i posle poznatog zvuka kada se ključ okrene u bravi vadim ključ i otvaram vrata.Udaljila sam se jedan korak unazad kada me je dočekao poznati mrak.Mračna sećanja su mi se vratila, one mračne nedelje u mraku me susreću, drhtavica mi prolazi kroz telo dok se prisećam tog perioda u svom životu. Ko bi rekao da će ovako da se okrene za 360 stepeni moj život od tada.Niko nije to predvideo.Protresujem glavom kada se opet usresređujem na mrak ispred sebe.Moram da uđem,nema bežanja.To je običan mrak,Jennifer,možeš ti to.Govorim sama sebi kada pravim prvi korak ka vratima i posle par drhtavih koraka sam prešla prag i sa desnom rukom sam počela tražiti prekidač i posle par trenutaka kada sam ga pronašla bila sam okružena sa svetlom.Osetila sam kako su mi se ramena opustila i disanje malo smirilo kada sam bila okružena svetlošću.Brzo sam se okrenula i zatvorila metalna vrata i ubacila ključ u njih i zaključala ih.Ne želim rizikovati, nema više rizikovanja.Samo je hodnik osvetljen ali osećam kako sam preplavljena raznim sećanjima.Noge me ne slušaju, vode me do sprata na kojem se nalaze zatvorena vrata od par soba. Moje ubrzano disanje kao i otkucaji srca uspunjavaju tišinu u ovoj kući.Zadnji put kada sam bila ovde, nije bilo struje, sve je bilo u mnogo gorem stanju.Opet se pojavljuje ono pitanje "ko je bio ovde?"

Uzdišem kada stajem ispred Harry'eve sobe i posle nekoliko trenutaka premišljanja,konačno sam otvorila vrata i kada me je opet dočekao poznati mrak brzo sam našla prekidač i upalila svetlo.Zanemela sam kada sam videla sobu u kakvom je stanju.Prisećam se kakva je bila zadnji put kada sam bila ovde i sa uverenjem mogu da kažem da nije bila ovakva.Bili su polomljeni prozori, kao i vrata od ormara, na krevetu je bilo stakla i puno krvi a sada nema ničega od svega toga što sam navela.Središte sobe zauzima ogromni bračni krevet koji je prekriven sa belom navlakom.Sve je sređeno, polomljeni prozori su zamenjeni sa novim, sa leve strane kreveta se nalazi novi ormar, kao da se ništa ovde nije dogodilo.Sve je tako drugačije.Ko je ovo sredio? Zatvaram vrata od sobe i polako se približavam krevetu i padam na njega na leđa gledajući beli plafon koji je iznad mene dok su mi noge i dalje na podu i polako lupkam sa njima o pod.Toliko toga se izdogađalo, sve mi prolazi ispred očiju i više nisam svesna šta je stvarnost.Obe ruke stavljam na stomak i podižem majicu nežno sa prstima prelazeći preko njega.

"Šta bi Harry rekao kada bi saznao da će postati otac?" pitam samu sebe dok ležim u pustoj sobi.Nisam se usudila da mu kažem da sam trudna, nije vreme za to.On nije trenutno pri sebi i najmanje što mu treba je još jedan problem.Ne smem rizikovati da sazna da sam trudna, još uvek nije vreme.Smejem se dok šapućem "trudna sam".Ne mogu da verujem da se to baš meni dogodilo, baš u ovom trenutku.

"Prerano si se pojavila zvezdice" govorim dok nežno milujem stomak.Ovo je najgori mogući trenutak u kome sam mogla zatrudneti ali ipak, postaću mama.To tako neverovatno zvuči.Mama.Misli mi počinju lutati u pogrešnom pravcu, u pravcu u kojem se pojavljuju pitanja kako sam zatrudnela ali sam protresla glavu i ustala kako ne bih dopustila mislima da me živu pojedu.Moram se nekako zaokupirati.Treba mi tuširanje.Da, to će mi skrenuti misli.Otvaram vrata i odmah mi se koža naježila, nije u pitanju hladnoća, u stvari mogu se zakleti da je sada znatno toplije u kući nego kada sam ušla pre par minuta.Stajem na sred hodnika i pogled spuštam niz stepenice ali ništa neobično ne vidim.Ali osećam kako su mi se otkucaji srca ubrzali.Nekoliko trenutaka stojim mirno ali nakon što ne čujem ništa, jednostavno protresujem glavom i govorim sebi da sam previše paranoična i da se ovo samo događa u mojoj glavi i prelazim hodnik koji nije nešto mnogo prostran i ulazim u kupatilo zatvarajući vrata za sobom.Kao što sam i pretpostavila i kupatilo je sređeno.Pasta i jedna četkica za zube u pakovanju i se nalazi pored ogledala koje se nalazi preko puta tuš kabine u kojoj se nalazi par šampona.Pored ogledala se nalaze i dva crna peškira koja će mi dobro doći.Pokušavam da se ne usresređujem na pitanja koja se pojavljuju u mojoj glavi već da se opustim i uđem pod toplu vodu.Skidam lepljivu majicu i bacam je na pod kao i brus i isto radim sa patikama,čarapama,farmericama i gaćama.Izbegavam da se pogledam u ogledalu već odmah ulazim u tuš kabinu i puštam toplu vodu da mi klizi niz telo.Ispuštam uzdah ispunjen zadovoljstvom dok mi topla voda miluje kožu.Osećam peckanje na stopalima i shvatam da je to zbog svih onih rana koje sam skorije dobila dok sam trčala bosa po šumi.Prisećam se Harry'a kako me je grdio, sećam se njegovih toplih zagrljaja, poljubca.Ispuštam par suza ali puštam toplu vodu da ih pokupi dok uzimam prvi šampon koji mi je zapao pod ruku i stavljam malu količinu na ruku i počinjem da trljam kosu i zastajem u pokretima kada osećam miris jabuke..Šampon sa mirisom jabuke, sećam se da ga je Harry pre voleo koristiti ali ne od kada smo se videli posle godinu dana.Mnogo toga se promenilo.Uzimam još šampona i počinjem milovati stomak i osećam kako mi se koža ježi na mestu u kome je zvezdica.

Revenge ✔️Where stories live. Discover now