Igra ličnosti

4.9K 311 59
                                    

Oči su mi zatvorene dok pažljivo slušam korake koji se udaljavaju i dobijam osećaj kao kada se kupam u vreloj vodi, disanje mi se zaustavlja kada čujem vrata kako se otvaraju i nakon par sekundi čujem odlučni glas kako govori

"Možete ući" i znam da i ako su mi oči zatvorene, da ga Ellie sa nevericom odmerava...ženska intuicija.Ispuštam drhtav izdah kada čujem korake koji mi se približavaju.Ujela sam se za usnu kada sam otvorila oči i okrenula glavu u pravcu iz kojeg čujem teške korake i širim zenice kada vidim plavokosog dečka kako prolazi kroz vrata i staje oko četiri koraka dalje od mene.Celo telo mi je utonulo u dušek kada sam shvatila da osoba koja je ušla da me vidi i koja me je čekala u stvari nije Harry.Dlake su mi se nakostrešile kada sam pratila njegov pogled koji je na mom golom stomaku.Celo telo mi je zadrhtalo i brzo sam spustila majicu ne mareći za kremu koja će se slepiti uz stomak.

"Ti?" podižem obrve dok ga gledam i vidim kako je nervozan dok prolazi sa rukom kroz kosu

"Ummm, zabrinuo sam se i hteo sam znati da si dobro" gutam knedlu koja me grebe u grlu i klimam glavom trudeći se da ne pokažem svoje razočarenje.

"Ovo ti nije dečko?" Ellie radoznalo dobacuje pitanje zbog kojeg se mrštim i protresujem glavu pokazujući svoje razočarenje jer Harry nije tu.

"Oprosti Jennifer, mislila sa-"

"Nema veze" prekidam je i ustajem želeći što pre da odem odavde ali ne uspevam u nameri

"Moramo da popričamo" Ellie me obaveštava i samo klimam glavom dok zaključujem pogled sa plavokosim dečkom

"Umm, ja sam Caleb" govori dok prekida neprijatnu tišinu i podiže ruku koju drži u vazduhu i koju ubrzo prihvatam dok uzvraćam "Jennifer" i dobacujem najbolji lažni osmeh koji mogu napraviti.Okrećem se prema Ellie koja posmatra mene i Caleb'a i zakašljuje se dok govori

"Caleb, možeš li izaći na pet minuta?" Caleb se mršti i klima glavom dok govori

"Da, naravno" i sa brzim koracima izlazi iz ordinacije.

Zatvaram oči kada vidim kako se stvari oko mene pomeraju i protresujem glavu i posle par trenutaka opet otvaram oči sada gledajući prostoriju sa svojim zamućenim vidom.

"Dođi, sedi ovde" govori Ellie i odvodi me do stolice na koju sedim i koja se nalazi par koraka udaljeno od njenog kancelarijskog stola iza kojeg je stolica na koju sedi nakon što je zaobišla sto.Uzdiše i skida naočare i stavlja ih na površinu od radnog stola.

"Jennifer, mislim da bi najbolje za tebe i za ovu bebu u tvom stomaku bilo ako bi ostala u bolnici na...neodređeno vreme" Ellie govori i vadi neki formular koji počinje da popunjava

"Za-zašto?" mrštim se i nagonski obmotavam ruke oko stomaka, Ellie spušta hemisku na sto i podiže pogled zaključujući ga sa mojim

"Malopre si imala unutrašnje krvarenje,Jennifer, moraš mirovati" stiskam stomak dok gutam njene reči.Imala sam unutrašnje krvarenje, kako, zašto?

"Ne želim da se brineš ali ti grčevi koji te muče i ta bol u donjem predelu stomaka koju osećaš ti može naškoditi i više nego što pretpostavljaš, i sada nisi samo ti u pitanju,Jennifer, sada si odgovorna i za to živo biće u tvom stomaku"govori i dok izgovara poslednji deo rečenice obe spuštamo pogled na moj stomak.Uzdišem i vrpoljim se u stolici pokušavajući da stresem ovu napetost sa sebe ali mi ne uspeva.

Posle par minuta klimam glavom i uzvraćam

"Razumem" i ustajem dok mi je leva ruka i dalje obmotana oko stomaka "ali sada stvarno moram da idem"

Ellie me posmatra par trenutaka i uzima formular i vraća ga u jednu od fioka i klima glavom nekoliko puta

"U redu" okrećem se prema vratima i u trenutku kada sam ispružila ruku kako bih dotakla kvaku njen glas me zaustavlja

Revenge ✔️Where stories live. Discover now