Saznao je

3.1K 237 42
                                    


Polako se udaljavam i odmahujem glavom.Ne, ne zelim da znam sve o Harry'evoj proslosti.Ne zelim da budem suocena sa ogromnim bolom i ako samo bol osecam. Zelim...zelim da sam sama sa Harry'em na kraju sveta.Da nas niko ne dira..Da smo sami i da se ljubimo, vodimo ljubav..Zelim da on nema problem sa svojom licnoscu, da to bude samo Harry u kojeg sam zaljubljena.Ne zelim nista vise.Ali, sve ovo sto sam videla i saznala...previse je...previse.Dok hodam unazad ispred sebe umesto Harry'a vidim onu golu zeni i muskarca koji kruzi oko nje sa bicem. Zelim da mi neko to izbrise iz secanja. Ne zelim to da vidim i ako mi se ono sto sam pre par minuta videla odigrava ispred ociju. Hotel..Ovo nije hotel..Makar nije onakav hotel kakav sam nadala da ce biti. Ne mogu pogledati Harry'a u oci.Ne zelim.Ne zelim da vidim bol ispisanu preko njegovih zelenih ociju.Zasto se sve ovo dogadja meni?Stvarno ne znam sta sam uradila kako bih zasluzila ovako nesto..Mrak pocinje da me opkoljuje
"NE!" ne zelim mrak, hvatam se za glavu i pocinjem se udarati ali mrak se sve vise i vise povecava.
"Ne,ne,ne,ne" ponavljam 'ne' kao neku mantu ali vid mi postaje sve mracniji.Pre nego sto sam shvatila sta se dogadja osetila sam kako padam i kako se vrtim u krug dok me je mrak do kraja opkolio i zadnje cega se secam da sam cula bilo je
"Devojcice!"


....



Glava me jako boli, nemam snage ni da otvorim oci.Osecam bol u svakom delu svog tela.Cak me i prsti bole.Sta se dogadja? Gde sam...Sve mi je teze da razmis...



....



Poznat miris bolnice mi ulazi u disajne organe.Cujem 'bip,bip,bip' i ciji zvuk mi iritira usi.I dalje nemam snage da otvorim oci.Osecam se mnogo slabo, ovo ne sluti na dob...



...



Napokon uspevam da otvorim oci.Vid mi je veoma mutan ali shvatam da nisam vise u bolnici.U disajne organe mi ulazi miris jabuke i minta.Harry...Gde si Harry? I ako mi treba par trenutaka kako bih videla bolje, telo mi je odmah odreagovalo pri pomisli na Harry'a. Cujem otvaranje i zatvaranje vrata i nakon sto sam cula teske korake, zatvorila sam oci i pustila tamu jos jednom da me okruzi.



...



Bol u stomaku me budi.Osecam kako mi se misici grce.Mrstim se i ispustam bolan jecaj.Bol ne prestaje par minuta vec imam osecaj kao da se povecava.Vrtim se u krevetu kako bih nekako odagnala bol ali ona ne prestaje..Kroz bolne jecaje sam cula otvaranje i zatvaranje vrata i ubrzo spustanje duseka pod tezinom.Nakon toga je hrapav glas umirio moje jecaje sa samo jednom recju "Devojcice"

"Harry,boli" nekako uspevam to da izgovorim posle cega cujem otvaranje kutije i nesto pored usana nakon sto mi on govori "otvori usta" i to i cinim i gutam tabletu koju mi je ubacio u njih.Par minuta je proslo tokom kojih se bol smanjina i zbog cega sam mogla otvoriti oci i pogledati zelene. Dala sam mu mali osmeh i rekla "hvala ti" na sta je on samo klimnuo glavom i nastavio sa rukom da mi mazi stomak.Stomak...stomak...stomak..Stom-zvezdica..zvezdica..zvezdica.Nakon sto mi je mozak poceo raditi, pocela sam osecati ogromnu napetost dok sam gledala u Harry'a.Njegov pogled je zakljucan za moj stomak i ako znam da oseca moj pogled na njemu,ne podize svoj kako bi me pogledao vec nastavlja nezno prelaziti sa prstima preko mog stomaka.Tek kada sam spustila pogled videla sam samo da sam obucena u donjem vesu ali to nije zadrzalo moju paznju vec modrice na mom stomaku.Odakle se to stvorilo tu?Stvarno ne razumem. Harry nezno prolazi sa prstima preko mojih modrica koje su poredjene svuda po mom stomaku. Pa kako se to desilo?Kao da po ko zna koji put cita moje misli,odgovorio je 
"Nisi gledala kuda ides i skotrljala si se niz stepenice" sa jos tisim tonom je dodao "bila si predaleko..nisam mogao da te spasim.."

"Harry.." sa tuznim glasom dodajem dok on samo ustaje i sa brzim hodom izlazi iz sobe ostavljajuci me samu sa svojim mislima. Ovo se sve prebrzo odvija..Pala sam? Dok sam razmisljala o svom padu sve sto se dogodilo pre njega je pocelo da se odvija pred mojim ocima. Harry'a nema.Trazim Harry'a.Jecaji.Gola zena i muskarac.Bic.Harry.Mrak..pad. Disanje mi se znatno ubrzalo..sve ono sto se dogodilo i to sto Harry sada krivi samog sebe..Ne,ne treba kriviti samog sebe,on nije kriv.Odjednom me je mrak jos jednom poceo okruzivati dok sam nameravala da odem do Harry'a,ali nisam uspela..mrak je pobedio.



...




Polako otvaram oci i svakog trenutka cekam da osetim bol ali to se ne dogadja.Sa olaksanjem uzdisem i ispravljam se.Polako gledam svoju okolinu i mrstim se jer ne znam gde je Harry.Pokusavam da ustanem ali sam previse slaba i odlucujem da cu nastaviti lezati.I onako trebam razmisliti o dosta stvari.Najvaznije od svega je o cemu Harry razmislja.Kako je? Sta mu prolazi kroz glavu? Kao da sam ga pozvala, sa zatvorenim ocima cujem otvaranje i zatvaranje vrata i par trenutaka posle spustanje kreveta.
"Devojcice..." zbog hrapavog glasa se jezim i osecam leptirice u stomaku
"Hmmm?" uzvracam i nakon toga osecam poljubce svuda po mom licu sem na usnama
"Sta hmm?" Harry uzvraca sa razigranim glasom
"Hmm" klimam glavom i cujem njegov hrapav osmeh od kog mi se u stomaku svi organi prevrcu
"Dacu ja tebi hmm" govori i nakon toga osecam njegove ruke ispod pazuha kako pocinje da me golica zbog cega se glasno smejem
"Harry...ne!" golicao me je sve dok nisam ostala bez vazduha i onda bi sacekao par sekundi i opet poceo. 
"Ne mogu vise da se smejem" negodujem kroz smeh i on tada prestaje zbog cega duboko disem i otvaram oci docekujuci ogroman kez na njegovom licu

"Jos jedna runda?" dodaje na sta sam razgoracila oci i rekla
"Ne,ne,ne!" i docekao me je njegov hrapav osmeh
Uozbiljuje se kada govori
"Jesi bolje?" i vidim zabrinutost ispisanu preko celog njegovog lica na sta odgovaram
"Mnogo sam bolje" i sa izdahom sam videla da mu je lakse.
"Da li te nesto boli?" kolutam ocima i govorim
"Stomak" i cim sam videla kako je razgoracio oci dodala sam"od smejanja" ali ga to nije umirilo.Opet mu je pogled ostao na mom stomaku zbog cega sam osetila kako mi obrazi gore.
Imam osecaj da mi je krv prestala teci, da sam prestala da disem i da je tlo nestalo kada sam cula njegovo pitanje
"Kada si mi planirala reci?" i nije mi morao reci na sta je mislio vec sam znala.Saznao je.Nervozno je prosao sa rukom kroz kosu i ustao je obisao krevet i poceo zamisljeno gledati kroz prozor.Nisam znala sta reci.
"Da li si planirala da abor-" odmah ga prekidam
"Nikada." i onda okrece glavu prema meni i zakljucuje svoje tuzne svetlo zelene oci sa mojim plavim stvarajuci plavo-zelenu vezu.Tesko ustajem i zmurim kada pocinjem videti mrak i protresujem glavu hodajuci pravo i nakon toga otvaram oci zadovoljna sa cinjenicom da imam dovoljno snage da hodam i zaobilazim krevet stajuci samo par koraka dalje od Harry-a opet ga gledajuci u oci.
"Nikada nije bilo pravo vreme...nisam znala kako da ti kazem..sve ovo je izgledalo kao san." sa nevericom mu govorim dok on dise kroz usta i ispusta duboke izdahe.Podize svoju drhtavu desnu ruku i hvata moju levi i isprepletuje nam prste i hvata me u zagrljaj dok mi ljubi glavu.Obmotavam ruke oko njegovog vrata dok on svoje obmotava oko mog struka i govori mi recenicu od koje mi se srce otopilo
"Ucinila si me najsrecnijim muskarcem na svetu,devojcice.Ne znam kako sam zasluzio da mi udjes u zivot ali obecavam ti da nikada neces izaci iz njega" ispustam suze radosnice dok osecam kako mi sada roj leptira napada stomak.Hvata me za glavu i naslanja nasa cela jedno od drugo dok ponavlja recenicu koju je i pre pomenio "ti si moj lek..samo ti"



A|N


Jos jedan nastavak.Nadam se da vam se svideo.Hvala vam na svemu, ostavite vote i komentar.Zapratite me kako bi vam stizala obavestenja kada objavim nastavak. Zamolicu vas da udjete na knjigu REVENGE koju pisem na engleskom i da ostavite vote na nastavke jer mi to puno znaci.Hvala vam jos jednom na svemu,ly all .xx




Revenge ✔️Where stories live. Discover now