Samo početak

2.7K 206 37
                                    


Stavila sam ruke u krilo svesna cinjenice da cela drhtim i zatvorila oci kako bih naterala svoje disanje da se umiri i da se polako spremim za sve ono za sta nisam spremna da cujem.Richard je pored mene sedeo i vadio razne papire i slagao ih je dok sam ja gledala ispred sebe u crno staklo ciju prostoriju za koju znam da se nalazi sa druge strane nisam mogla videti.Richard je dobio svu moju paznju kada je poceo govoriti.

"U modernoj psihijatriji vlada mišljenje da sindrom višestrukih ličnosti ne postoji" svaku reč je pažljivo izgovorio i gledao me je direktno u oči dok je to rekao.
"To je bio modni hir u psihologiji, oboljenje koji su uzazvali terapeuti a besmrtnost mu podarili mediji i loše smišljeni holivudski filmovi" zakašljao se i spustio je pogled na svoje krilo na kojem se nalazi par crvenih fascikli koje čvrsto drži.

"Harry je bio na posmatranju u raznim psihijatrijskim ustanovama tokom većeg dela njegovog puberteta ali jako me je začudilo to što ni u jednoj od tih ustanova nema Harry'evog dokumenta u kojem je on naveden kao pacijent..jednostavno ne postoji" namrštila sam se na tu rečenicu..kako je to moguće? I jako me je zabrinula rečenica u kojoj je Richard rekao da je Harry skoro celo svoje detinjstvo proveo po mentalnim institucijama...to nije ispravno.

"Uspeo sam uspostaviti kontakt sa jednim doktorom koji je primio Harry'a pre par godina na pregled i njegov odgovor za Harry'ev poremećaj Jennifer je glasio "Harry Styles je u potpunosti svestan svojih dela  isto kao što je bio u trenutku kada ih je počinio" što me dovodi do pitanja, da li je Harry svestan svojih drugih ličnosti i da li može da uspostavi kontakt sa njima?" progutala sam ogromnu knedlu koja mi se pojavila u grlu dok sam veoma pokalo varila Richardove reči..Ovo sve mi se čini previše za ovako kasno vreme.
"Kako si upoznao Harry'a, Richard'e?" pitala sam ga kroz izdah na šta je on odmah odgovorio
"Preporučio mi ga je dr. Foster i ja sam bio veoma radoznao i naravno ga prihvatio kao svog pacienta"

"Koliko godina je imao tada?" podigao je pogled ka meni i rekao
"16" zbog čega sam zatvorila oči i počela ih sa jagodicama prstiju trljati.Harry sada ima 22, to je veoma dug vremenski period.Obojica su kroz mnogo toga zajedno prošli.

"Čim sam ga pogledao, video sam da je sasvim drugačiji..To se jednostavno moglo osetiti i videti samo sa jednim pogledom ka njemu.." 

"Drugačiji" ponovila sam tu reč i klimnula sam glavom jer sam znala na šta je mislio, tačno na šta je mislio.. Sa šakama sam protrljala svoje ruke i pitala "Možeš li uključiti grejanje?" i odmah dobila potvrdan odgovor "naravno Jennifer" i uputila sam mali osmeh kao u znak hvala.

"Jennifer, sada ću ti pustiti jedan snimak samo ako ti želiš da ga vidiš" Richard je prekinuo tišinu sa tim pitanjem i osetila sam svoju radoznalost kako se budi iz dubokog sna. Odmah sam klimnula glavom, pre nego što sam čak i čula njegovo pitanje. Richard je isto klimnuo glavom,uzeo je jedan daljinski upravljač koji se nalazio na stolu ispred njega i pritisnuo jedno crveno dugme zbog čega se sa plafona počeo spuštati jedan plazma TV i nakon što je kliknuo još jedno dugme, crnilost ekrana je poprimila boju. 

Izbiven mi je vazduh iz pluća kada sam u sobi preko puta ove u kojoj se ja i Richard nalazimo videla mladog Harry'a. Pretpostavljam da na ovom videu on ima samo 16 godina zbog njegove kratke kovrdžave kose i ljubičastog duksa na kome piše 'JACK WILLS'. Trepnula sam par puta kako bih se uverila da ne umišljam ono što vidim i nakon par sekundi se uverujem da ovo stvarno vidim.

Pogled mi je zalepljen za ekran dok vidim mladog Harry'a koji sa svojom levom rukom prolazi kroz svoju bujnu kosu. Jagodice prstiju su me zasvrbele pri želji da moji prsti prolaze kroz njegovu kosu znajući da je to sada nemoguće. Nekoliko minuta je Harry bio sam u toj prostoriji, sedeo sa jedne strane stola dok se na stolu nalazi isti crni telefon koji sam prošlog puta kada sam bila u ovoj prostoriji videla. Pogled mi se pomerio ulevo kada sam videla svog oca nekoliko godina mlađeg dok u beloj odeći prolazi kroz elektronska vrata koja sada ne postoje i sedi sa druge strane stola dok u ruci drži debelu crnu svesku koju otvara negde na sredini.

Zakašljuje se dok prolazi kroz listove i tek posle par trenutaka počinje da govori:
"Zdravo" Harry'u se između obrva pojavila ona duboka linija što me je navelo da pomislim da je to stara navika i sa svojim dosta slabijim ali i dalje hrapavim glasom zbog kojeg sam se naježila uzvratio

"Zdravo" 

"Ja sam doktor Richard.Ti si sigurno Harry.Harry Styles, je l' tako?" Richard je počeo praviti mali razgovor za koji ne znam da li funkcioniše.

Harry je blago klimnuo glavom i kratko rekao "Tačno"

"Harry, znaš li zašto si ovde?" Richard ga je pitao i po njegovom glasu znam da je došao po odgovore a ne po igru nagađanja. Harry je zauzvrat podigao i spustio ramena usput rekavši 
"Da mi postavite par pitanja" na šta je Richard klimnuo glavom

"Slažeš li se s tim?" podigao je obrve i kroz izdah rekao "Da"

"Harry, da li si dešnjak ili levak?" kao odgovor je podigao svoju levu ruku i Richard je opet klimnuo glavom i kratko rekao "Levak znači.."
"U kući u kojoj si odrastao, koliko je bilo prozora?" Richard je sa svojom hemiskom olovkom koju je držao blago udarao u sto i to je bio jedini zvuk koji se mogao čuti par trenutaka.

Harry je podigao svoje prste i počeo je u svojoj glavi brojati.

"Deset" i to je rekao sa klimanjem glavom.

"Dobro....Kada brojiš te prozore, jesi unutra ili napolju,Harry?"

"Unutra." i ako je jako mali, vidim mu mali osmeh koji je jedva vidi i produžuje odgovor sa "toplije je unutra"

"Da li si vaspitan u duhu neke vere,Harry?" posle tog pitanja, sav humor sa lica mu je nestao i odgovorio je
"Doktore , ja sam odrastao na kraju sveta.Na mestu u kom me je Bog držao za ruku a đavo čekao da se spotaknem." disanje mi je postalo plitko nakon tog odgovora i ispred očiju vidim mene i Harry'a u šumi...same. Znala sam da je to mesto od nekog značaja za njega, ali nisam znala da mu je toliko značilo..sve to je previše..

"Pokazao bih ti niz apstraknih slika i želeo bih da opišeš ono što ti padne na pamet. Dobro?"

Harry je samo kratko klimnuo glavom.

Kada je Richard postavio prvu sliku, Harry ju je sa celom svojom pažnjom posmatrao i posle par minuta je počeo pričati
"Dvoje male dece,.I igraju se..taši taši tanana.."
"U redu..A ova?" čim je pogledao sliku, obrazovao mu se pun osmeh na licu zbog čega mi se srce ugrejalo i kroz misli mi je proletela misao da je on uvek trebao biti tako nasmejan, da to zaslužuje.

"Liči mi na slona u cirkusu"

"Da li je to veliki slon?"
"Ne, slonče."

Richard je pokupio obe slike i postavio treću ispred Harry'a sa pitanjem
"Vidiš li neki broj u ovom krugu?"

"16"
"Dobro,a ova?"
"73"
"Dobro"
"Harry, imaš li neka osećanja koja ne možeš objasniti?"
"Nemam."

"Osećaš li se besno, ili nasilno, ili utučeno bez ikakvog razloga?"
"Ne." kratko je odgovorio i sa tim odgovorom je dao do znanja da neće dati veće obrazloženje

"Hvala ti puno na ovome, Harry" on je samo klimnuo glavom i uzvratio
"Nema na čemu" i na tom odgovoru se video ugasio.

Malo mi je muka i vrti mi se od svih ovih pitanja ali isto tako sam svesna da je ovo samo početak, početak koji nema kraja ali i dalje se molim da će taj kraj doći i da će biti srećan.


A/N

Nadam se da vam se svideo 88.nastavak

Hvala vam na svemu ali moram reći da sam razočarana jer prošli nastavak uopšte niste komentarisali i molim vas da ovaj prokomentarišete

Ostavite vote naravno i nastavak dolazi za par dana, love ya all .xx

Revenge ✔️Where stories live. Discover now