Samo smo ja i ti ovde...sami

11K 460 43
                                    

‘Imate pesmu sa strane, uživajtee...xx’

"Cara.." ma koji vrag, ko je ona sada?

„Šta ona želi od mene? Ko je ona?“ uzdahnuo je

„Jesi završila da ti objasnim?“ zakolutala sam očima i klimnula sam sa glavom...

„Pa...Ovo je baš zeznuto..Ona radi u policiji..“

„ŠTA??“ raširila sam oči

„Smiri se...Da...I zato, izgleda da nemaš izlaza..Ne možeš joj ništa..“ ne mogu da verujem

„Odlično, sve bolje do boljeg..“ zakolutala sam očima...

„Moj savet ti je da kažeš Harry-u..“

„Ne!!! Neću mu ni ja,ali nećeš mu ni ti reći!!“ uzdahnuo je

„Ali..“

„Nema ali..“ prošla sam rukom kroz kosu i pustila sam kosu, jer je bila vezana u punđi...Zamislila sam se.

„Ima li Harry nešto sa njom..“ nasmejao se

„Ne, ne, ne...On je izbegava sa svim silama, ali ona je na neki način opsednuta sa njim..“

„Odlično, imam sa psihopatom posla..“  opet se nasmejao..

„Ona nam pomaže kada radimo prljave poslove da sakrije dokaze..Pa je zato nekako podnosimo..“

„Šta ona želi od mene onda?“ slegnuo je sa ramenima

„Ne znam..Moraš reći H..“ prekinula sam ga

„NE NIALL, REKLA SAM TI!!“ ljudi su nas počeli gledati, ali nisam marila..Ali se Niall počeo usprostavljati:

„Ne mož...“ opet sam ga prekinula

„NEĆEŠ MU REĆI...SAMA ĆU SE SNAĆI!!“ isfrustrirano sam ustala i slučajno gurnula konobara koji se uputio ka našem stolu, verovatno da uzme narudžibinu...Izašla sam na leden Londonski vazduh upućujući se ka kući...

...

Ulazim u kuću, ne izuvam conversice..Mrzi me, to mi je trenutno najmanja briga...Sa kojoj sam se ja psihopatom spetljala, baš imam sreće..Ha ha...’Imaš sreću kao kada ti se golub posere na lice’ ma samo mi još ti hvališ..Umukni!

Ulazim u dnevni boravak i zatičem Pattie gde sam je i ostavila..Da nije robot? Oh moj Bože, i ove moje misli..’Nemaš mozak’ ako nisi znao, nalaziš mi se u mozgu...’Nije mozak, ovo je pećina’ ugh..

„Pattie?“ govorim sa dosta smirenim tonom..Ona podiže svoj pogled susrećući se sa mojim..Vidi se da je plakala i kada sam otišla..

„Jenn...Ja idem..“ raširila sam oči..

„Gde?“ uzdahnula je

„U Holmes Chapel, mor...“ prekinula sam je..

„Napuštaš me...Kao što je i on..“ protresla je sa glavom

„Ne, mora...“ opet sam je prekinula

„Napuštaš me,kada mi je potrebna pomoć, ostavljaš me..Kao što me je i on..“

„Ne, nije tačno..“ okrenula sam se i uputila sam se ka napolje,ne mogu da verujem..Prvo me je otac, a sada i ona napušta..Ne mogu više da je slušam..Ne želim da se oprostim od nje..Mrzim oproštaje, osećam kako me oči peckaju, ali suza nema...Nema ih više..Duboko sam izdahnula i jako sam zalupila sa vratima..Neka ide, neka radi šta god želi..Sada mi je James najvažniji..On mi je prioritet..Hodam ulicama Londona, ne znam gde da idem..Moram nekako da istrošim ovaj bes koji se nalazi u meni..Ubija me...Razmišljajući gde mogu otići, na pamet mi je pala teretana..Savršeno..Ubrzala sam korake, i izvadila sam telefon iz džepa, sada je 16h, savršeno..Svoju kosu sam vezala u visoki konjski rep, i nisam marila na poglede i ogovaranje koji su upućeni meni..Danas je nedelja, moram se odmoriti, makar malo, ako je to u opšte moguće...

Revenge ✔️Where stories live. Discover now