Beži!

9.9K 429 60
                                    

Prevrćem se u krevetu, imam osećaj da spavam na milion igli i da će me uskoro probosti.Legla sam na leđa i uzimam dukoke izdahe.Udah, izdah, udah, izdah..Osećam se kao da sam se ugojila deset kilograma, glava mi je teška i znojava, ne mogu je pomeriti, kao da imam upalu mišića pa me celo telo boli..Posle dužeg vremena sam osetila kako mi se kapci polako sklapaju u želji za snom, pokušavam se opustiti, isključiti mozak i zaboraviti na sve...sve.

.....

"Devojčice..." topli, mekani prsti mi sklanjaju slepljene pramenove kose sa čela i sa hrapavim, dubokim glasom me izvlače iz mirnog sna.Mrdam se u krevetu kao znak da želim da nastavim da spavam, kada bi me neko video kako se vrpoljim u krevetu pomislio bi da imam crve u zadnjici.Još uvek nisam pri sebi, ne znam šta se događa, imam osećaj kao da sam pijana.Jesam pila sinoć? Ne, nisam, u to sam sigurna.

"Devojčice..." jeza mi je prošla kroz telo, vreo dah je obasuo moj desni obraz, u disajne organe mi ulazi miris jabuke i minta.Osećam kako me nečija kosa golica po licu, sada čujem samo ubrzane otkucaje od mog srca..Polako otvaram svoje oči i gledam svoju mračnu sobu, samo leva strana sobe je osvetljena pomoću noćne lampe dok je desna mračna, ali i dalje mogu prepoznati nameštaj, i pored vidim siluetu nekog čoveka.Ne mogu da mu vidim lice jer se povukao u mrak, mogu da vidim raštrčanu kosu, razvijeno telo.Vraćam film unazad, 'devojčice', vreo dah, miris jabuke i minta.Osetila sam val sreće kako me je pogodio, isto tako, odmah za njim, val uzbuđenja, straha..mržnje.Progutala sam ogromnu knedlu, ali i dalje mi se nalazi u grlu i ne dozvoljava mi da pričam, ali nekako sam s'mogla snage da sa svojim, suvim i drhtavim glasom progovorim.

"H...Harry?" podižem ruke i trljam oči kako bih popravila svoj mutan vid, i dalje nisam pri sebi do kraja, ne znam šta se događa..

"Devojčice.." vidim kako ustaje i okreće mi leđa, kreće se ka vratima.Širim zenice, ovo je nemoguće.On je ovde.On odlazi.Naglo ustajem i zapljuskuje me talas hladnog vazduha zbog čega sam se naježila, brzo se sa svojim malim tabanima krećem ka čupavcu i stajem iza njega.On stavlja svoju veliku, jaku ruku na kvaku i povlači je ka dole.Srce mi ubrzano kuca, pokušavam shvatiti šta se događa, ali mozak mi je stao.Refleksno stavljam svoju malu desnu ruku na njegovo razvijeno levo rame, trza se zbog mog dodira, sa svojim tihim glasom govorim.

"Ne idi..." pod svojim dlanom osećam duboko, ubrzano disanje, zatvaram oči i duboko uzdišem..Ne mogu da verujem da se ovo događa, ne osećam tlo pod nogama, ne osećam otkucaje svoga srca, ne osećam blagi povetarac zbog otvorenog prozora kako mi se igra sa kosom..Pod dlanom osećam pomeranje razvijenog tela, plašim se da otvorim oči, plašim se sledećeg momenta, događaja, plašim se svega.U sledećem trenutku osećam pod svojim dlanom otkucaje srca.Otkucaji su bili ubrzani, mogla sam da ih čujem, kao melodija za moje uši, ali kada je moj dlan postavljen na razvijena prsa, otkucaji su se smanjili, postali su kratki ali i dalje brzi..Ispuštam drhtav izdah i polako otvaram svoje umorne oči, trebalo mi je par sekundi da mi se vid popravi, kada sam pogledala ispred sebe, pogled mi je ostao zaključan za moj dlan, moj dlan na crnoj majici ispod koje se nalazi srce, srce koje reaguje na moj dodir.Polako podižem pogled, brada, prelepo oblikovane usne, usne za kojim toliko vremena žudim, nos kroz koji mogu videti duboke izdahe koji ostaju u vazduhu i miluju mi lice, i na kraju oči koje me ostavljaju svakog puta bez daha.Zaključujem pogled za te oči..Oči pune emocija, koje govore više od reči, koje bih mogla gledati do kraja života, oči koje u trenucima besa poprimaju crnu boju, koje ostavljaju utisak da mogu ubiti samo jednim pogledom, te oči koje su mi toliko nedostajale...Njegovo levo oko je svetlo zelene boje, takođe i leva strana lica, dok je desna tamnija, desno oko je tamnije, svaka dlaka na rukama mi se podigla kada sam ga pogledala u desnu stranu lica. U desnu pa u levu, tako neizmenično nekoliko trenutaka..Upijala sam svaki detalj njegovog lica, tolika sam žudila za ovim, tek sada shvatam.On je ćutao i posmatrao me, oboje smo bili u nekoj čauri iz koje nismo mogli niti želeli da izađemo.Polako mi se približava i polaže svoj levi dlan na moj desni obraz, kroz telo mi je prošao elektricitet samo zbog njegovog malog dodira.Miluje mi obraz, sa svojim palcem mi kruži oko obraza i opušta me, zatvaram pa otvaram oči, i dalje je tu.Spušta svoju glavu i približava mi se, pre nego što sam zatvorila oči videla sam da zavlači svoju desnu ruku u zadnji džep, podižem pogled ka njemu, njegove usne su sada za par centimetara udaljene od mojih, čela su nam spojena a nosevi se blago dodiruju, njegov dah me obasipa iz sekunde u sekundu sve više i više, zatvaram oči spremna da se prepustim ovom trenutku.Njegova donja usna je okrznula moju zbog čega mi je izmamila osmeh na lice..Pre nego što sam osetila njegove meke usne na mojima osetila sam na levoj strani potiljka nešto hladno, zanemarila sam taj osećaj želeći osetiti Harry'eve usne na mojima ali taj osećaj je postao jači.Nešto jako mi je bilo pritisnuto uz levu stranu glave do trenutka gde je bol postala neizdržljiva.Mrštim se i otvaram oči, Harry se udaljio od mene, ima ogroman osmeh na licu,u ruci drži nešto naslonjeno na moju glavu.Pokušavam pomeriti glavu, ali mi Harry sa pogledom daje do znanja da to nije pametan potez, tako da odustajem, osećam kako gubim tlo pod nogama, pogled usmeravam na njegovu desnu ruku, raširila sam oči u čudu i ispustila sam kratki, drhtav uzdisaj, u ruci drži pištolj, crni pištolj koji drži sa svojom desnom rukom koja je prekrivena crnom rukavicom, ledeni val hladnoće mi je prošao kroz telo..

"Harry...št..šta to r..radiš?" osmeh na licu mu se iz sekunde u sekundu povećava kao i rupice u obrazima postaju sve izraženije..

"Istina je." je jedino što je rekao

"Šta je is..istina?" zabacuje glavu unazad i celu sobu ispunjava njegov hrapav osmeh..

"Istina je da je osveta slatka." podiže glavu i vidim kako stavlja kažiprst na prekidač i polako ga povlači unazad dok je pištolj usmeren na moju glavu..Zatvaram oči u čudu spremna na ono što sledi...ubiće me.

.....

"NE!" ustajem i pokušavam umiriti svoje veoma ubrzano disanje, prelazim sa svojim dlanom preko čela kako bih makla znoj koji mi se veoma brzo slova niz celo lice.Imam osećaj kao da je vazduh nestao, previše mi je zagušljivo, glava me jako boli i osećam bol sa leve strane glave.Mogu da se zakunem da je Harry bio ovde.Sve to bilo previše realno, previše realno i strašno..

"SAMO JE SAN! SAMO JE JOŠ JEDAN SAN KOJI TE PROGANJA" pokušavam doći do zraka "sa Harry'em" govorim kroz šapat..Ispuštam jecaj, ali ne želim da pokažem da sam slaba, ne smem, ja sam jaka, niko me ne može slomiti, niko!Ustajem i zatvaram prozor, okrećem se i naslanjam svoja znojava leđa na prozor, uzimam duboke izdahe ali mi ne pomaže, ne mogu da se smirim.Odgurujem se od prozora i približavam se prekidaču za svetlo, paleći ga.Par sekundi sam žmurila kako bih se privikla na veoma jaku svetlost, pa sam otvorila orman i izvadila sam svoju sivu trenerku, brzo sam je obukla, vezala sam kosu u neuredan, visok rep i izašla sam iz sobe.Tihim hodom sam se spustila niz stepenice i ispred vrata sam obula svoje crne vansice, sa svojim hladnim rukama sam otvorila i zatvorila sam ih za sobom.Zbog ledenog vazduha vilica mi je počela drhtati, a noge klecati, zanemarila sam hladnoću, ubacila sam ruke u džepove od duksa i sa sporim koracima sam počela da hodam kuda me put vodi.Pre nego što sam izašla iz sobe uzela sam svoj crni iPhone, izvadila sam ga iz džepa da vidim koliko ima sati, 5:47h, pogledala sam ka nebu, uglavnom dominira crna, tamno ljubičasta boja dok se na kraju ulice mogu videti svetlije nijanse neba, slaba žuta i narandžasta boja, isto tako se i dalje mogu videti par malenih zvezdica na nebu koje su raspoređene u obliku kruga na ovom neobičnom nebu..Dok posmatram nebo, podseća me na moj život, uglavnom je mračan, kao brod u uzburkanom moru, ogromni talasi ga stalno zapljuskuju i zarobljavaju ga u sredini pustoši, ne dozvoljavaju mu da ode do obale, kada se talasi umire, ljudi na brodu dobiju nadu da će otići srećni do obale, da će prevazići tu ogromnu oluju, ali se razočaraju jer ih uzburkani talasi ne napuštaju, zarobljavaju ih...Isto tako i moj život, stalno neke misterije, tajne, laži..sreća me poseti i napusti, nikada neće ostati do kraja mog života, valjda je takva moja sudbina predviđena, da bude preživljena u mraku sa puno prepreka..

Posle nekih 10.minuta hodanja, sela sam na klupu pored jezera.Ovde sam dosta vremena provodila razmišljajući, odmarajući se, sama sa svojim mislila..Blagi povetarac me miluje po licu, i umiruje moje ubrzane otkucaje srca..Misli mi se vraćaju na san..Pištolj, Harry, osmeh, usne, srce..Koliko je realno bilo, i dalje ne mogu da verujem da je to bio samo san..Osetila sam njegov dah, otkucaje srca, njegove kovrdže kako me miluju po licu, njegove usne dok izgovora 'devojčice', mašta se veoma dobro igra sa mnom..Da li je taj san imao neko značenje?Ooh, Harry...Ne mogu da verujem da imaš takav poremećaj.Svo ono vreme provedeno sa mnom ti si vodio bitku sam sa sobom, svo ono prokleto vreme.Samo kada bih ranije saznala, možda ne bih...Ne! Isto bih postupila, ja njega mrzim.Zbog njega imam traume, zbog njega ja više nisam ja. Pobogu, on je mene hteo dati onom prokletniku Louis'u, posle svih onih izgovorenih reči, zajedničkih trenutaka, on je mene hteo prodati..I dalje ne mogu da se pomirim sa tom činjenicom..Zadubljena u svoje misli nisam osetila male kapi kiše kako padaju i odbijaju se o drvo puno zelenih listova poput žabica koje skakutaju na lokvanjima i pronlaze put do mene.Rešila sam polako da krenem kući, ne želeći da se prehladim.Kada sam ustala,bacila sam još jedan pogled na nestvaran izlazak sunca i okrenula sam se s namerom da što brže stignem kući.Nisam ni napravila ni prvi korak jer samu daljini primetila siluetu od nekog čoveka, kreće se ka meni.Srce je kucalo kao ludo, noge kao da su mi zalepljene za zemlju, ne mogu da se pomerim.Jedinu stvar koju sam mogla razumeti koja je brzinski prošla kroz moju savest je bila:

Beži!

Gotov je i 38.deo

Nadam se da vam se svideo

Da razjasnim nešto, nema veze zato što je Harry gl. uloga, to ne utiče na radnje u ovoj priči, tako da, ako piše u priči da je mrtav, onda je tako, sve dok se nešto novo ne dogodi, lol

Ovo sa Harry'em je bio san, hahah, bezobrazna sam

Uslovi su preko 200reads, &50 vote &40 comments

Follow me

Love ya .xx

Revenge ✔️Where stories live. Discover now