Ne znam koji je problem samnom trenutno, razmišljam o svemu što se "dogodilo" pitanje koje mi konstantno iskace iz mase jeste zašto smo se mi uopće zakacili. Šta li sam ti napravila? Možda sam doista trebala da te saslušam, a ne da burno reagujem.
Shvatila sam da se nećemo mozda više nikada vidjeti, možda me i to potaklo da razmišljam.
Kako li bi bilo da smo ostali dobri, da me nisi uvrijedio, bili smo se družili, bili mi se povjerio ka što sam se ja prijateljima provjeravala. Bili me branio kao što ja tebe i danas dan branim, opravdavam svaki tvoj postupak, svako sranje.
Jesam li te voljela?
Ne znam, možda i jesam.
Nisam to pokazala nikada, niti ću sada, ali zar je i bitno. Kraj je prošao odavno.
Uvijek je neki problem, možda ja koja se ponadam da si se promijenio i opametio, ili ti koji si radio iznova iste stvari. Niti si se potrudio promijeniti.
Ja sam pokušala, ali sve padne u vodu kada napraviš isto, onda se krivim za to jer sam mogla da popričamo i riješimo to, bolje nego da iza svoga ramena gledam lice koje traži pomoć.
Jesi li zaista tražio pomoć, jesi li uopće dozivao nekoga da te spasi? Možda sam te i čula, ali nisam znala kako da ti pomognem, jer brzo bi se vratio na staro. Preživljavati slični scenu ponovo, nebih. Možda da si pokušao riješiti probleme ne utapajuci ih u stvarima koje nikada neće biti riješenje.
Kraj je. Odavno svanuo. A mene ponovo muči isti problem. Možda da si mi rekao čemu uvrede koje su boljele jer si mi bio drag, možda bi znala kako da riješim u sebi taj problem.Ostat ćeš mi zapamćen kao netko s kime nisma riješila ništa, a sve je ostali na stolu. Hoćemo li ikada to riješiti? Naravno da ne, ne otvaram iste rane dvaput. Možda je i bolje ovako, ja ću ponovo prebaciti sve na sebe, da ti budeš miran. Gdje god da odeš pratit ću te iz daleka.
Reci ti da se čuvaš, nema potrebe, oduvijek si se ti dobro čuvao.
Nazdravljam za tebe,s svakom čašom.
Nikada nisma vjerovala u nas, dok znam nekoga tko je navijao za nas, ali očito da se kladio izgubio bi.
Milion puta željela sam da riješim to, ali uvijek je bilo milion prepreka. Možda je i bolje da ne znam zašto smo se zakacili,još više bi osjećala krivnju.
Znaj da sam ja tebi ipak oprostila sve,uvrede, pljuvanje,ljubomorisanje i poprijeko poglede. Znala sam da nisi loš, jer loša osoba nebi brinula za mene makar i na daljinu. Ne brini primijetila sam te gdje god da si bio, zastitnicki nastojen stav, ne čini te opasnim i strasnim, barem mene ne možeš zatvarati.
Ima problem meǵu nas i ako ne znaeš e kraj a svetot teče i bez nas💕
