Ahh...ko bi rekao da je bas na danasnji dan prije 2 godine krenula moja bajka,dok sam bila u paklu.Ko bi rekao da je moje srce poludilo i da ce se nagadjanja ljudi obistiniti.Od prvoga dana kada sam usla u tu skolu znala sam da me ovdje čeka svasta,ali nisam znala da ces upravo biti ti u tome svasta.Kada sam tog prvoga tjedna provlačeci se kroz guzvu slučajno se susrela s tvojim pogledom,bio je to trenutak koji cu pamtiti.Te plavo-zelene oci,koje su me osvojile na cudan nacin,nacin na koji nase generacije nikada nece razumjeti.Od toga dana znala sam da ce mi ta godina biti i najgora i najbolja godina u zivotu.Kada god i mi sve krenulo nizbrdo bio si tu negdje u blizini i bilo je dovoljno samo da me pogledas i sve bih krenulo na bolje ako nije bilo tako.
Tvoja sutljivost u skoli i drustvenost u domu.Čiste suprotnosti,ali da to si ti.Sjecam se dana kada je sve isplivalo na vidjelo kada su i drugi skontali bolje od mene.Taj dani si bio čudniji no inace,izasao si kao i svaki odmor ispred skole ispustiti cigaru istresuci iz sebe ono sto te muci.Kada je zazvonilo penjao si se po stepenicama s drugovima,odmah si me primjetio kada sam stajala kraj porte i pričala s nekim od tvoje generacije koji su bili dezurni.Legao si na jednu od klupa koje su bili pored ucionica,ledja si spustio na klupu,ali ti je glava i pogled ipak ostali na porti.Ne znam sta to ima u tebi ali svaki put kada si me pogledao kroz mene bi prosao neki hladan osjecaj kroz tijelo,a potom po kičmi.Naravno tvoj kum i drug su uvijek bili tu da sve vide,ako ti ne stignes.Dečko s kojim sam pričala a bio je na porti,pričao je samnom no svako malo je pogledao u desno,sto je meni bilo pomalo smijesno.A onda se uozbiljio i pomalo poceo bljediti.
˝Izvini,ali moram ti ovo reci˝rekao je decko koji se inace zvao Tin,bio je tada treci razred kao i ON.Samo sto su bili različita odjeljenja.
˝Da,reci..˝rekla sam zbunjeno jer nisma shvatala zasto je decko probljedio.
˝Ovaj... A. Te vec dobrih 10 minuta gleda bez prestanka,mislim nije moje da se mjesam ali samo sam ti to htio reci˝tada sam ja promijenila raspolozenje,inace uvijek nasmijana tada sam se nasmijala samo onako nervozno.Samo sam te atda na kratko pogledala,shvatila sam na danasnji dan da su sva ta dobacivanja drugih koji su mi govorili da me konstantno gledas ili da se tako promjenis kada sam u blizini postala su stvarna zapravo.
Tvoje geste koje sam uvidjela su meni znacile bas u tim trenutcima kao zednome voda.Jeste da nismo komunicirali kako inace se komunicira ali komunicirali smo pogledima,osmijehom,gestama onime čim se zapravo i ocaravaju osobe.
Čudne smo mi osobe,bile smo,ali i ostale.Previse je toga da se ispriča,a tako malo ivot traje.
Bas u trenutcima kad sam mislila da si me prolazio,ti bi i tu moju odluku svaki put okrenuo u svoju korist.Pojavio bi se sladji nego ikada i pokazao zasto sam se uopce zaljubila u tebe.
No evo ga stigla je i ta famozna 2 godina,kada mislim da je vec polako kraj svemu i kada me prolazis u potpunosti,zivim u proslosti samo da bi ti bi uvijek tu negdje.Svaki moj pokret sjeti se tebe i pomislim si da ces sada usetati i pogledati okolo i da ce moj srce ponovo poluditi kao i svaki put.
Eto i tako,svakoj ljubavi dodje kraj.Znam da nismo nikada imali hrabrosti priznati si to sve,ali to je jedan od najljepsih dogadjanja u mome zivotu.Mozda da nisi toliko daleko...ali opet nekako sada me ne mozes zaustaviti da te zaboravim.
Znam bjezim o svega i time sto ubjedujem sebe da je sve laz necu si pomoci,ali ce mi barem biti lakse zaboraviti te.Ne u potpunosti,ali eto vec je sada 22:22 kada ovo pisem i polagano zavrsavam,kao i ovaj dan sto se polagano privodi kraju.
Necu te zaboraviti u to budi siguran.Jedino sto znam i da cu se kajati cesto u zivotu radi toga jeste sto smo oboje kukavice,da radi ponosa,inata i tvrdoglavosti nismo napravili prvi korak niti jedan niti drugi.
Volim te,naravno ne na način kao sto ta rijec danas koristi vec onako na nacin maloga djeteta koje prvo zavoli ono unutar osobe,a ne spoljasnji izgled.
Shakespeare kaze:˝Ljubav se radja,zivi i umire u ocima˝ i nazalost nasa je tako počela i umirati jer dugo ih nisam vidjela i sve je počelo bljediti.
Mozda se jednoga dana ponovo sretnemo,ako te ne prepoznam ovako po izgledu ali hocu po ocima,njih se ne zaboravlja.
Do nekog boljeg susreta dječace:D
Laku noc...nedostajes,ali i nestajes.
13.12.2016 ❤
2 godine 🌍
