Druze moj...
Zeljela bih barem na tren vidjeti sta ti je u glavi,sta te to muci,o cemu li to razmisljas dok se zagledas.Zasto se tako cudno ponasas?Od onako veselog i uvijek nasmijanog decka u decka koji kada ga vidite sjedi suti i gleda kao da je umro.Umornih smedjih ociju,slabasnog osmijeha i zamisljenog pogleda.
Izbjegavas pogled moj,a u kutu ti mali osmijeh onaj slabasni.Koji krije iza sebe nesto?Sto mene brine?Ne znam zasto?
Kako sam rekla ˝Bog cuva budale,ali ja nisam taj slucaj˝,ti si se nasmijao na to i onim svojim zagonetnim pogledom me pogledao.
Hoces li se to okrenuti na bolje?
