Znam ne bih trebala ni pisati ovo ni imati grižnje savjest,ali i pišem i imam grižnje savjest.Zasto?To i mene muči.Znam da nisam ništa kriva,ali nešto me tišti.A to mi je pomoglo da vidim tko je tu da me utjesi a ko samo da me sasluša i bude u razinu "super".
Dosta toga se izdesavalo,kao što i i vidio sam.Hoćeš li se nakon ovoga popraviti i zaista krenuti truditi onako kako treba a ne samo govoriti puste riječi a ništa nr činiti?Hoćeš li?
Hoće li se vratiti onaj stari sjaj u tvojim očima?
I dalje te ne volim.Ne,ne mrzim te samo još nisam to svarila u sebi.Iznenadio si me burnom reakcijom iz koje si se pretvorio i nekoga koga sam znala u čudovište.Decka koji ima toliko bijesa u sebi.
Da smo si dobro kao nekada znala bih ti pomoći a ovako kako da ti pomognem.Reci mi?Ako ti pridjem ispast će da sam zaboravila na sve,a i bila bih predmet sprdnje tebe i tvojih 'prijatelja'.
Kako je rekla jučer jedna osoba "da ste prijatelji rekli bih mu izlazi napolje,dobit ćeš neku odgojni mjeru ako ostaneš,a ne pustiti ga pa posle izigravati prijatelja.Prijatelj je onaj koji te brani i koji ti brani da napraviš glupost koju si napraviti ili ćeš napraviti" nadam se da sam ti tada pala na pamet,ne radi mene već radi toga šta se dogodilo.
Da li si shvatio?
Ako nisi uzalud...Možda ti vrijeme pokaže neke stvari....
"Ne vjeruj da spominjem te cesto
da se tajno molim za tebe
strazarim kraj tvoje ulice
da uz rum, gubim um, i tiho nestajem "....
