Pamtim mnoge dogodovstine iz doma koje imaju dosta veza s tobom.No,to me drzi cijeli dan sretnu i nasmijanu kada se sjetim,a onda shvatim da je to tako brzo proslo i da se nece ponoviti.Koliko je zapravo zivot kratak,da sve tako kratko traje i ljubav,sreca i smijeh,i suze i tuga.
Svaki put kada sam u domu na veceri svatko tko udje u meni se budi nada da si to ti,da ces usetati,ali nazalost nije tako.Nema te i to trebam da objasnim samoj sebi kako god znam.Znam da nije idealno riješenje da si govorim za sve to da je bilo lazno,da si se samo zezao za sve,ali nema izbora tebe ionako nema,tako da me nitko ne moze zaustaviti.
Sada kada pisem ovo sjecam se tvoga pogleda iz kojega sam mogla svaki put definirati kako se osjecas,bio tuzna,sretan,bolestan ili da te nesto muci.Najljepsi si bio kada si zamišljen,onako ozbiljan i bas udubljen u svoje misli.Onako onim velikim okicama se zadubis u jednu točku,polu otvorenih usana,prekrizenih ruku preko grudi i nepravilnog sjedenja bolje reci lezanja.Spustenog skoroz tako da ti glava bude naslonjena na zid,a torba da lezi na klupi umjesto tebe.To mi je bila najljepša scena s kojom sam ulazila u skolu,a onda tebe uvidjela cim sam dosla na kat skole u tome polozaju,onako pospanog.Nisi jutarnji tip,uvijek ujutro bi samo sutio,a potom oko 10 si tek krenuo da komuniciras s ljudima.
Iako sam netko tko ne razumije cigarete niti su me ikada privlacile,tebi su stajale.Znam čudno,ali istinito,nekako su isle uz tebe,iako nisi nesto preterano visok niti kako se danas to kaze 'napucan' bio si za mene taman onako po mjeri.Širokih ramena,dugih ruku,osrednjih šaka,plavo-zelenih ociju,punih usana i neobicnog nosa.Ali nesto sto me jos vise privlacilo jeste bio tvoj glas i dalmatinski naglasak.Kojeg sam zeljela slusati stalno iznova i iznova.Kao da je postao opsesija,no tesko je bilo uhatiti trenutak kada ti pricas,a da te mogu cuti.Kada god sam bila u blizini ti bi sutio i čekao da ja pričam nesto da bi me čuo,zasto ?To i mene zanima,moj glas je toliko dosadan da ga ne volim čuti ni na glasovnoj a kaml ovako.Dok je tvoj puno ljepši,zvučniji i neobičan.A onda tek tvoje pjevanje,okej to je zvučalo stvarno kao neki magarac da vice,izvini ali istina je.
Nisi imao sluha za pjevanje,ali si imao dobra izbor,jeste da si bio i primoran slusati neku od danasenjih izvođača ,ali nisi ih pretjerano voli pjevati.Zavolio si ti i neke pjesme koje sam ja volila i pjevao kada god bi bio blizu mene ,kao namjerno da se nasmijem,ali kao za ime Boga svaki put kada sma bila losega raspoloženja,zato te i jesam sebi zabiljezila kao svoga andjela.
Što bi rekla Riblja čorba :˝I uvek svecano obecam a znam da lažem u sebi da cu da prestati da se secam ovo je posljednja pesma o tebi˝tako i ja svaki put si obecam i ne bude tako.
Toliko od mene za danas :)
