20. poglavlje

1.7K 151 44
                                    


Daglas nije znao hoće li će njegovo slabo srce izdržati. Činilo mu se da se ono cepa na pola, a obe polovine su bile teške, preteške od nagomilanih emocija.
Iznenadila ga je radost koju je osetio zbog Ešli. Ta iznenadna i toliko neočekivana vest zagrejala mu je dušu, razgalila ga i opila srećom kakvu već godinama nije osetio.
Ali, sa druge strane, bio je tu Blejk. Ono što mu je maločas rekao zaista je i mislio. On će uvek biti njegov sin bez obzira na sve. Kako bi uopšte i moglo biti drugačije kada se radovao njegovom rođenju, kada je svedočio njegovim prvim koracima, kada se sećao njegovog polaska u školu, svih bolesti koje je kao dete preležao i svakog njegovog odlaska u misiju kada je iz daleka posmatrao vojni avion kako mu sina odnosi u rat i sa strepnjom se pitao hoće li ga vratiti živog ili u limenom sanduku?

Ali, iako ga je voleo više od života, nikada nije umeo sa Blejkom. Svaki njegov pokušaj da mu se približi rezultirao bi samo još većom distancom među njima, a on nije znao kako to da spreči.
Plašio se da će se Blejk sada, nakon svega što je saznao, još više udaljiti od njega.

Sa Blejkom nikada nije bilo lako. Kao dečak bio je strašno nestašan, ali bio je to onaj zdrav nestašluk karakterističan za mušku decu. Međutim, sa pubertetom postao je buntovan sa nekakvom konstantnom srdžbom i inatom koji su mu sevali iz očiju. Tada je, činilo se Daglasu, i počeo da se stvara taj jaz među njima. Najprostije rečeno, nisu se slagali ni oko čega.
Godine su prolazile, a Blejk je nakon vojne škole počeo da dobija prve zadatke koji su odmah u startu počeli da ga menjaju. Počeo je da se zatvara, da se udaljava od gotovo svih, a nakon kraha sa Lindom postao je samo senka onoga što je nekad bio.
Pa ipak, jedno je ostalo isto. Daglas i on su i dalje bili kao rogovi u vreći. Daglas je podozrevao da ga Blejk time na neki način kažnjava za sva njegova neverstva koja on, ma koliko da se trudio, od njega nije mogao da sakrije.
Prihvatao je on to na neki svoj način, pasivno, mirno, jer ga je savest uporno podsećala da je sve to zaslužio. Pa ipak, nije se mnogo trudio da sa svim tim prestane i to je bio začarani krug iz kog ni jedno od njih dvojice nije uspevalo da izađe.

Ali sada, dok je nervozno tumarao po sobi, nekakav nemir mu se uvukao u kosti. Nije više želeo takav odnos sa Blejkom. Želeo je da izglade stvari. Jednog dana će on ovaj svet zameniti nekim drugim i tamo će ponovo sresti Oliviju. Nije mogao da joj ode, a da makar i samo ne proba da bude bolji otac. Zapitao se da li je prekasno?

Da li je prekasno da bude otac još jednom detetu?
Gorko se nasmejao ovoj pomisli, jer Ešli više nije dete i nikada više to neće biti, a on ne može da vrati vreme i njeno detinjstvo. Ne može da nadoknadi ono što je propustio, a propustio je sve. Poražen ovo istinom, spustio se u fotelju osetivši se iscrpljeno i umorno.
Jedno dete je gubio, a drugo nikad nije ni imao. Nije znao na koju će stranu. Nije znao kako.

Malo dalje niz hodnik Blejk je ležao budan do duboko u noć. Nije znao šta ga je nagonilo da bude tako otrovan prema Daglasu i sada se kajao zbog toga. Često mu je otac davao povoda da bude grub i gotovo zao prema njemu, ali sada nije imao razloga za to. Bilo mu je žao zbog tog užasnog pitanja koje mu je uputio i odlučio je da mu se sutra izvini.

Podigao se u sedeći položaj i pripalio cigaretu, jer je san ionako otišao dođavola.
Morao je da prizna kako mu je bilo drago što mu je Daglas onako odbrusio. On je u nekom momentu zaista i pomislio da će se Daglas iskreno obradovati kada sazna istinu i sada mu je bilo drago što je pogrešio. Bilo je to strašno detinjasto od njega, znao je to, ali zbog svoje lude glave je i ranije pravio sranja.

Pogledao je kroz prozor u dvorište osvetljeno svetiljkama koje su se same aktivirale već sa prvim sumrakom.. Pogledao je i zapitao se šta radi Ešli, da li je budna. Iako je bilo već prilično kasno i iako je pretpostavljao da ona sigurno spava odlučio je da joj pošalje poruku ni sam ne znajući zašto.
Nije imao ništa posebno da joj kaže, ali je potreba da je čuje bila prevelika i on nije mogao da je kontroliše.

SUDBINE (Završena)Where stories live. Discover now