DELIRIUM // Ante Rebić

Chapter; 6

Ena Marić

Tjedan dana kasnije

"Jutro.", promrmljam, pa pogledat na sat, 9 ujutro. "Jutro, hoćeš na kavu?", pita Ella. "Ella, nedjelja je, jedini dan kada mogu spavati.", zjevnem.

"Ajde ne kenjaj, čekamo te kod salona.", lako njoj, živi ulicu dalje od salona. "Dobro.", prekinem poziv, pa ustanem iz kreveta i protegnem se.

Obavim jutarnju higijenu, pa se obučem i uzmem torbu. Izađem van iz stana i spustim se po stepenicama. "Jutro teta Ena!", plavokosi dječak mi zagrli nogu, "Jutro Rocco!", podragam ga po glavi.

"Jutro Ena.", njegova majka se nasmiješi, a ja joj mahnem i izađem van iz zgrade. Sjednem u auto, pa izađem s parkinga i krenem prem kafiću. Antiše opet nema na vidiku već tjedan dana.

A sanjam ga svaku noć. I svaki san je isti, uvijek ostanem povrijeđena. Mogli bi se reći da mi fali? Ne znam, vjerojatno mi fali samo njegov dodir. To je jedino šta je kod njega iskreno.

Parkiram se kod kafića, pa izađem van iz auta. "Šta se vučeš?", viče Ella s terase, "Ima da cijeli tjedan radiš prekovremeno.", našalim se, pa sjednem za stol.

"Pitao je Ante za tebe.", kaže Rino ko iz stopa, "Ja vjerujem.", preokrenem očima, pa naručim kavu i zapalim cigaretu.

"Mi o vuku.", Ella promrmlja, a Ante sjedne par stolova dalje od nas. Nije me ni pogledao. I bolje da nije, rekla sam mu da me ostavi na miru.

"Jebo me pas, on svaki put namjerno dođe kad sam ja tu.", kažem, "Ma je da, gps ti je podmetnuo.", Ella se počne smijati.

"Enice, jel može šišanje sutra?", Filip se stvori ispred mene, a ja skoro ispljunuča kavu. "Filipe, zadavih se skoro. Može u 13.", nakašljem se.

"Može, vidimo se!", kaže kroz smijeh, pa sjedne s Antom za stol. "Sutra ću raditi od 13 do 18, moram na neki pregled ujutro.", kažem Elli i ona kimne, "Ja ću onda od 8 do 14, imam već nešto ujutro naručeno.", kimnem i ja, same si slažemo smjene.

Dok ima posla, boli me dupe koja kad radi. Imala sam grozne šefove prije od kojih nisam mogla prdnut, ne daj Bože da sam bila bolesna, odma prijetnje s otkazom. Ja ne želim biti takva, maksimalo se trudim da sve štima, da je plaća na vrijeme i da Elli uvijek mogu uskočit ako joj zatreba.

Ljudi smo, svi imamo ista prava.

Skrenem pogled prema Anti, a on izgleda tužno. Ne priča s Filipom već samo gleda u mobitel i kima glavom. Žao mi ga je, ali neda mi se preodagajati muškarca koji ima 28 godina. Ako do sada nije naučio, neće nikad.

"Ne ide ni na treninge zadnjih tjedan dana.", Rino kaže, a ja ga pogledam, "Hoćeš reć da sam ja za to kriva?", zapalim još jednu cigaretu i popijem gutljaj kave.

"Ne, hoću reći da Ante nije loš. Znam šta radi s curama i to je nedopustivo, ali mislim da mu se ti stvarno sviđaš. Znaš, jako mu je teško bilo u životu, i vjerujem da mu je i sad. Njegov psihoterapeut je bio moj mentor i pročitao sam njegov karton. Jako je emocialno nestabilan.", to sam znala i sama. "Šta da ja sad kažem na to?", uzdahnem, žao mi je, ali nikom život nije med i mlijeko.

Jedva se borim sa svojim traumama, ne mogu i s njegovim.

"A i zar nije to tajna između pacijenta i doktora?", pitam, "Njegov karton mi je poslužio u daljnjem usavršavanju na specijalizaciji pa sam imao pristup. Tebi sam to reko sada samo zato da shvatiš da nije loš. Samo se ne zna nositi s emocijama.", nastavlja Rino.

Ja ne znam kako Ella, izdrži s njim. Ubila bi se da sam sa psihologom.

"Dobro, dosta o njemu. To je završeno.", promrmljam.

•

Ante Rebić

"Ideš?", pita Filip, a ja odmahnem glavom, "Ne.", "Šta da kažem treneru?", ustane se on stola, "Da me boli noga.", slegnem ramenima, a on kimne.

"Vidimo se kasnije.", Filip me potapša po ramenu, pa ode. Ja se ustanem od stola, pa odem platiti i izađem van iz kafića. Iskreno, nisam ni gledao gdje je Ena.

Ima svako pravo ljutiti se na mene. Makar me boli to, jer ona ne razumije da ja ne znam pokazati da mi je draga. Ne znam što znače ti osjećaji koje imam prema njoj.

Ne želim je voljeti. Ona se nebi mogla nositi s tim. Volim na bolestan način i ne želim to nikome.

"Hej.", otvorim vrata od auta, pa se okrenem prema Eni, "Bok.", promrmljam, pa sjednem u auto. Pas mater, šta me goni da izađem van iz auta?

"Ena!", izađem iz auta, a ona se prepadne, "Šta je?", počne se smijati, pa zatvori vrata od svog auta. "Ajde na ručak samnom.", kažem joj, a ona preokrene očima.

"Ante, rekla sam-", "Ulazi u autoooo.", otegnem dok preokrećem očima. Nemam živaca sad za njene gluposti i prodike.

"Uđi u auto budalo jedna.", Ella je trkne laktom, a ja se nasmiješim. "Jebite se svi skupa.", sjedne Ena u moj auto, a ja se naklonim Elli i Rinu, "Hvala!"

Sjednem u auto, pa ga pokrenem i izađem s parkinga.

"Gdje idemo?", pita Ena, "Ima jedan fini restoran u centru.", kažem i ubrzam, "Šta ćemo poslje ručkića?", pogleda me.

"Polako ženo, nismo još ni u restoran stigli.", počnem se smijati. "Pitam samo.", kaže pa izvadi mobitel i odgovori na par poruka.

Skrenem na parking restorana i jedva nađem mjesto. Parkiram se, pa izađemo van iz auta.

"Ajde.", povučem Enu za ruku, pa uđem u restoran, "Dobar dan, imate li slobodnih stolova na terasi?", pitam konobara. "Ima, izvolite.", odveo nas je do stola, "Hvala!", zahvalim mu se, pa izvučem Eni stolicu da sjedne.

"Jao, molim te.", preokrene očima, a ja se počnem smijati, pa sjednem za stol. Naručimo kave, sok i jelo, pa ja na brzinu odgovorim na poruke.

"Dobro, šta mi hoćeš s ovim ručkom dokazat?", pita Ena, "Hoću ti dokazati da mi je žao zbog onog neku večer.", kažem. "Žao ti je, ali ponovit ćeš to opet.", promrmlja.

"Zašto tako misliš?", pitam je, "Zato jer si ne možeš pomoći. Ti želiš samnom samo seks i to je to.", pogledam me, a ja uzdahnem.

"Ena, rekao sam ti, ne znam kakve osjećaje gajim prema tebi, osim ovih seksualnih.", kažem, a ona se počne smijati, "Bože, ako slušaš ovo, daj mi objasni šta da radim s njim!", kaže ona, pa i meni izmami osmijeh.

"Zar se nikad nisi zaljubio? Ili bio s nekom curom duže vrijeme?", pita, "Najviše što sam bio 'zaljubljen' je bilo dva dana. Dok se nismo poseksali.", slegnem ramenima, pa se prisjetim  Klare, baš sam mislio da ću s njom nešto ozbiljno, ali na kraju nije tu bilo nekakve kemije.

"Bože sačuvaj, ti nemaš pojma šta je ljubav.", uzdahne, "Da, nemam pojma. Ali znam da kada volim, volim jako.", priznam. "Šta ćemo mi dvoje?", pita Ena dok na konobar stavlja jelo na stol.

"Ma, samo mi budi blizu. Za sad."