DELIRIUM // Ante Rebić

Chapter; 11

Ante Rebić

"Možda malo.", zagrize usnu, a ja joj pomaknem gaćice u stranu i zabijem prst u nju, "Ah.", tiho zastenje, a ja sam u sedmom nebu dok je gledam kako uživa.

"Uživaš?", krenem joj ljubiti vrat, pa ubrzam ritam, "D-da.", promrmlja, pa zarije nokte u moju ruku, "Svršit ću.", šapne, a ja osmjehnem. Izvije leđa, pa glasno zastenje i primi me za ruku, "Stani.", glava joj padne, a ja izvadim ruku iz njenih tajica, pa ih skinem.

Odmaknem se malo, pa skinem majicu, i traperice. "O, bože.", prošapće dok me odmjerava.

Podignem ju, pa joj skinem majicu, grudnjak i gaćice. Stanem na sekundu, pa je odmjerim. I opet. I opet. Već sto puta sam je zamišljao golu

"Savršena si.", kažem, a ona se zacrveni, "Dođi.", promrmlja, a ja skinem gaće, pa se pozicioniram na njen ulaz.

"Polako, molim te.", pogleda me, a ja se zabijem u nju, "Ja ne znam polako.", zarežim, a ona zastenje. Zabijam se u nju kao da ne postoji sutra, nema pojma koliko sam čekao ovo. Da mi se preda.

Uhvatim je za vrat, pa je stegnem, a ona zarije nokte u moju ruku, "Moja si.", promrmljam, pa je okrenem na trbuh.

Zabijem se opet u nju, a ona vrisne. To je glazba za moje uši. "A-Ante.", promrmlja, a ja se spustim na nju, pa ju poljubim u rame, "Svršit ću."

Ona zastenje, a ja se izlijem u nju. Jebemti sve, nisam ni kondom stavio. "Jesi dobro?", pita me dok nepomično ležim na njoj, "Jesam, čekaj, star sam.", kažem, a ona se počne smijati. Izvučem se iz nje, pa otrčim u kupaonu i obrišem se prvim ručnikom kojeg sam našao.

"To mi je najdraži ručnik!", govori dok ulazi u kupaonicu, "A jebiga sad.", promrmljam, a ona uđe u tuš kabinu i pusti vodu.

"Jel se mogu i ja otuširat?", pitam je, a ona kimne. Uđem unutra, i uzmem tuš, pa je zalijem. "Ante, nisam mislila prati kosu! Budalo jedna!", uzme mi tuš i okrene ga prema meni, a ja se krenem smijati.

"Oprosti, oprosti.", smijem se ja i dalje. Već dugo nisam imao seks gdje sam tako brzo svršio. Doslovno bi svršio samo od pogleda na nju.

Pa šta mi radiš, Ena?

Na brzinu smo se otuširali, pa izašli van iz tuš kabine i obrisali se. "Jel mogu spavati ovdje?", pitam Enu dok gledam na sat u hodniku, skoro je ponoć.

"Možeš.", promrmlja dok se oblači, pa izađe van iz kupaone. "Jel sve okej?", obučem se i ja, pa krenem za njom u sobu.

"Je, zašto nebi bilo?", legne na krevet, pa stavi mobitel na punjač. Ja ni ne znam gdje mi je mobitel. Vjerojatno u boravku u trapericama.

"Jao, kako je dobar madrac.", legnem i ja, pa se pokrijem dekom. "Ajde na spavanje, ja radim ujutro.", ugasi ona svjetlo, a ja je privučem bliže k sebi i poljubim, "Mislio sam da ćeš bit manje živčana kad te poseksam."

"Na spavanje.", poljubi me još jednom, pa se okrene prema prozoru, a ja prebacim ruku preko njenog struka i lagano utonem u san.

•

Ena Marić

"Ideš?", pogledam na sat, 6 ujutro. "Moram na trening.", Ante promrmlja, "Trening ti je popodne.", okrenem se na drugu stranu, ma neka ide.

"Nije, ujutro je.", kaže, "Ante, rekao mi je Filip kad imaš trening danas.", preokrenem očima. "Ena, trening mi je ujutro.", kaže on opet, a ja se počnem smijati.

"Dobro, kako god ti kažeš.", pokrijem se, "Ne lažem te, stvarno mi je trening u 7. Idem još doma po čistu odjeću.", nastavlja on.

"Jesi ti svjestan da ako me sada lažeš, da smo mi završena priča?", okrenem se prema njemu, "A zašto bih te lagao? Da sam htio, otišao bi doma još jučer navečer.", preokrene očima.

"Oke.", promrmljam, a njemu zazvoni mobitel. "Ajde, javi se.", baci mi mobitel na krevet, a ja ga zbunjeno pogledam, "Javi se, Ena.", ponovi, a ja se javim.

"Molim?", "Ena, jesi ti? Jel krenuo Ante?", "Evo sad će.", "Ajde, neka me pokupi, krepao mi auto.", kaže Rade, "Dobro, reći ću mu.", poklopim, pa bacim mobitel na krevet.

"Rekao je Rade da ga pokupiš.", ok, zajebala sam. Optužila sam ga da laže. "Evo, jesam ti rekao.", legne pored mene, "Ne lažem te, idem na trening, ti na posao i onda se vidimo.", kaže.

"Rekao mi je Filip da ideš za tjedan dana u Split.", usput, rekao mi je da držim jezik za zubima, ali ne mogu. "Idem, na tjedan dana samo, mislio sam ti reći kasnije.", uzdahne.

"Nestat ćeš, jelda? Nakon šta odeš, nestat ćeš.", jel normalno ovo da se ja toliko bojim njega izgubiti? Koliko god mu dajem doznanja da mogu bez njega, ne mogu. Svi ti osjećaji su se pomiješali u par dana. Da jučer nije došao, vjerojatno bih cijelu noć plakala.

"Neću nigdje nestati, prestani.", preokrene očima, a ja zašutim. Ok, previše mu je. I meni bi bilo... Jako brzo se vežem za ljude i to je uvijek kod mene problem. Ja samo zvučim jako, unutra vodim svakakve borbe sama sa sobom.

"Idem na jebenih tjedan dana da vidim roditelje, seke. Nemoj me maltretirati oko toga.", podigne glas, "Oprosti.", promrmljam.

"Kad se vratim opet ćemo se vidjet i vidjet ćemo se cijeli ovaj tjedan.", obuče tenesice, a ja ustanem iz kreveta. Znam da neću moći više zaspati.

"Shvatila sam.", promrmljam, pa ode u kuhinju i stavim kuhati kavu. "Što se toliko bojiš da ću nestati? Nisi mi do sad dala doznanja da ti trebam.", zagrli me s leđa.

"Ma, ne trebaš.", ne znam koga više lažem, sebe ili njega.

"Lažljivice.", poljubi me u obraz. "Javi se kasnije!", kažem mu, a on se počne smijati, "Hoću.", uzme mobitel i novčanik, pa nestane u hodnik.

"Majko sveta.", promrmljam nakon što sam čula da se ulazna vrata zatvaraju.

U šta sam se ja uvalila?