Ena Marić
Tjedan dana kasnije
"Jutro, sunce! Gdje ti je Ante?", pita Kristina dok ulazi salon, "Nemam pojma iskreno, nije se javio od jučer navečer.", slegnem ramenima, možda spava.
"A kako ste uopće?", sjedne ona na kauč, "Ma, svakako. Svaki dan ima neke te svoje probijance i onda glumim psihologa.", uzdahnem, pa očistim salon do kraja.
"Jel se javlja ovako?", "Ma javi se tu i tamo, odustala sam od toga. Obično me nazove navečer da se vidimo, pa tako malo pričamo, on se žali kako mu je teško i to je to.", u šta sam se ja Bože uvalila? Najgore je to što bi mi sada duša gorila da se odvojim od kretena.
"Uglavnom, nesretna si.", Kristina uzdahne, "Znaš šta? Sretna sam kad me grli, ljubi i kad nađe neku sigurnost u meni. Ali, to je toliko rijetko. On je totalno izgubljen. Jedan tren je siguran u nas, drugi me najradije više nikada nebi vidio.", zapalim cigaretu dok pričam, inače ću dobiti živčani slom.
"Ena, ja ne znam, evo stvarno ne znam. On je toliko dobar prijatelj, samo riječi hvale imam za njega. Uopće mi je nevjerojatno da pričamo o Anti.", kaže Kristina, "Da mu bar nekako možemo pomoći."
"Pomaže mu Rino, koliko mu Ante dozvoli.", slegnem ramenima, ne pada mi na pamet stalno visiti nad Antom i ispitivati ga šta mu je.
"Jel misliš ti da vi možete funkcionirati?", pita, "Po svemu što sam do sad vidjela, ne.", kažem, pa sjednem za recepciju. Težak je, i meni je teško s njim. A stvarno se trudim.
"Kad ćete na godišnji?", "Ne znam, valjda sljedeći tjedan. Ako se nešto ne promjeni do tad.", a naravno, s Antom nikad ne znaš.
"Ništa, idem. Filip i mali spavaju još, pa da popijem kavu u miru.", ustane se s kauča i krene prema vratima, "Ena, budi pametna. I nedaj se zajebavat.", kaže dok izlazi, a ja kimnem.
Nemam ni pameti ni razuma od kad sam s Antom, iskreno.
"Isuse, jedva sam se digo.", ulazi Ante u salon, a ja se nasmiješim, "Da, baš je težak dan.", danas lijeva ko iz kabla i poprilično je zahladilo.
"Jesi dobro?", priđe mi, pa se sagne i poljubi me, "Jesam, umorna sam.", nasmiješim se. "Ja idem na trening, pa kod Rina.", kaže, a ja kimnem. Hvala Bogu, danas će biti malo bolje volje.
"Ja idem spavat doma poslje posla.", kažem, a on se počne smijati, "Dođem ti onda kad završim s Rinom.", poljubi me još jednom, "Može.", promrmljam, a on izađe iz salona.
Sve mi je čudno kad je ovako dobar.
•
"Oprosti što smo te probudili.", kaže Ella dok puštam nju i Rina u stan. "Ma nema veze.", nasmiješim se, drago mi je da su se napokon vratili. Ella je meni uvijek bila više od radnice.
Naravno, znamo odvojiti privatni i poslovni život, ali ona mi je definitivno najbolja prijateljica. U dobru i zlu.
"Hoćete kavu?", pitam ih dok ulazimo u kuhinju, "Naravno.", sjednu oni za stol, a ja stavim kuhati kavu.
"Jel bio Ante kod tebe?", pitam Rina, "Nije, rekao je da ide nešto obaviti.", slegne ramenima, a ja kimnem. Opet se nije javio od kad smo se vidjeli ujutro.
"Trebao je već doći.", pogledam na sat, skoro je osam navečer. Stavim kavu, pa pričekam da zakipi. Podjelim im šalice, a oni zapale po cigaretu.
"Kako se snalazi on u svemu ovome?", pita me Rino, "Nikako.", uzdahnem, pa im natočim kave i mlijeka. Sebi napravim bijelu kavu jer sam danas popila već sigurno četiri jake.
"Kako to misliš?", "Ma, svaki dan je nešto. Baš sam pričala Kristini ujutro da uopće ne znam više šta da radim. U jednom trenu sve super, u drugom kaos.", preokrenem očima, muči me to. Muči me on.
"Znaš šta meni nije jasno, Ena? Ja znam Antu stvarno dugo, još od kad je igrao za Eintracht. Svaki tjedan je dolazio kog mog mentora na razgovor. Bio sam sto puta na tim razgovorima, i on si stvarno želi pomoći što je najbitnije od svega. Ali, ja ne znam što ga koči. Koja trauma ga je toliko psihički ubila.", zapalim cigaretu dok Rino priča.
"On nema nikakve kontrole nad bijesom, nad emocijama. Meni je to fascinantno. Što ga više slušam, to manje načina imam na koje bi mu pomogao."
"Ne znam šta da ti kažem, ti znaš da sam ja jako organizirana osoba, i volim da je sve na svom mjestu. A on je totalni kaos.", uzdahnem.
"Jedino što nam u vezi štima je seks. Ali naravno, nakon svakog seksa on preispituje jel bi mi uopće trebali biti skupa.", kažem.
"To je zato jer se on jako vezao za tebe. Sad jel to ljubavna povezanost ili traumatska povezanost, ne znam.", Rino zapali još jednu, a ja odmahnem glavu.
"Ja bi sve dala da mogu sve njegove demone otjerati i uživati s njim.", a stvarno bi.
"Ne smijem inače pričati o pacijentima, ali trenutno sam nemoćan. Ne znam više kako da doprem do njega.", prizna Rino, a ako već nisam napomenula, on je izvrstan psiholog. Pročita čovjeka u manje od 5 minuta. Samo po gestikulaciji tijela.
"Sve mi je jasno. I ja se osjećam nemoćno.", protrljam lice rukama, Bog zna hoćemo li se uopće vidjeti danas.
"Ja se iskreno nadam da će se on promjeniti na bolje.", kaže Ella, "I ja. Toliko mi je drag postao, nemate pojma.", Rino uzdahne.
"Bit će sve u redu.", nasmiješim se, iako se raspadam zbog cijele te veze, moram misliti pozitivno.
"Ništa, idemo. Radimo ujutro.", Rino i Ella se ustanu, pa krenu prema vratim. "Ako šta trebaš, zovi.", Ella me zagrli, a ja zatvorim vrata za njima.
Vratim se natrag u kuhinju, pa krenem prati suđe. Mislim da ću se onda otuširati, i idem spavati. Ako dođe, dođe. Ne želim opet cijelu noć biti budna čekajući ga.
Stavim suđe da se cijedi, pa krenem u kupaonicu.
"Joj, ko je sad?", nisam se ni počela skidati, a već zvoni mobitel. Uzmem mobitel u ruke i javim se, "Jel vam ostalo nešto?"
"Ena, vidjela sam ga.", Ella prošapće, "Dobro?", zbunjena sam, pa šta onda?
"S nekom curom Ena, šta da radim?"
"Ništa... Baš ništa."
•
Ja se ispričavam što dulje vrijeme nije bilo nastavka, ali imali smo smrtni slučaj i tek sad smo malo došli k sebi. Od sad će nastavci ići redovno. ☺️
Uživajte, koke!
-Mirelče😘
YOU ARE READING
DELIRIUM // Ante Rebić
Non-Fiction"Ja svoje loše dane volim gristi sam, piti i lutati po krčmama... Al' često stignem samo, do njenog pogleda." Ante Rebić. Dečko kojem baš ništa ne treba u životu, osim nogometa. Hladan, samozatajan, nepovjerljiv. No, zašto ga baš ona odjednom toliko...
