Ena Marić
"Kasnim, znam!", sjednem na tribine pored Filipa i Kristine, pa spremim mobitel u torbu, "Nema veze, tek je počelo drugo poluvrijeme, prvo je bilo katastrofa.", Filip pokaže na Antu, a ja se nasmiješim.
Moram priznat, seksi je u dresu. "Šta si blenula?", Kristina me trkne laktom, a ja se počnem smijati, "Zadnji put sam bila na utakmici s tatom u osnovnoj školi.", kažem.
"GOOL!", svi počnu vrištati, a ja gledam oko sebe, "Zabio je Ante gol, budalo!", Filip me trkne, stvarno nisam navikla na ovakvu galamu oko mene.
Antu suigrači sruše na travnjak, a ja se počnem smijati, "Gle kako je sretan.", kažem. "Da, najsretniji je na terenu.", Filip uzdahne.
"Da mu bar mogu ući u glavu.", kažem, "Joj, šta bih dao.", Filip se počne smijati, "Ena, tu si!", Rade se dere s klupe, a ja se počnem smijati.
"Ante! ANTE!", dere se Rade kao nenormalan, Ante ga zbunjeno pogleda, a ovaj pokaže na mene.
Ante se nasmiješi, pa mi mahne i nastavi igrati. "AJDE JOŠ JEDAN SAD ZA MALU!", dere se Rade i dalje, a mi umiremo od smijeha. Prebit će ga Ante poslje utakmice jer ga ometa.
"Jesi umorna?", pita me Kristina, "Bome jesam, radila sam cijeli dan.", kažem. "Nema mjesta umoru, poslje s dečkima idemo van."
"Hvala Filipe što si me obavjestio. Gle kako izgledam, puna sam dlaka.", gledam sve te lijepe cure i žene u redu tik do klupe, sve su prekrasne, ja izgledam kao da me neko autom po cesti vukao.
"Ma super izgledaš, šta fali?", pita me, "Fali tuširanje.", počnem se smijati. "Ma super si, ne seri. Ajmo Antiša!", prodere se Filip.
Nakon par minuta, opet je netko zabio gol. No ovaj put nije Ante. Dobro, sve u svemu, super im ide.
"Ena, jesi oke?", Filip me pogleda, "Jesam, sve ok. Umorna sam malo.", kažem, jebiga, od 8 ujutro sam bila u salonu, a sad je osam navečer.
Nakon nekog vremena, utakmica se završila 2:0 za "nas". Počeli smo silaziti s tribina, "Ajmo do Antiše.", Filip vodi Ellu i mene prema svlačionici.
"Davide, pustiš nas?", Filip pita dečka iz osiguranja, "Pa gdje si ti? Nisam te 100 godina vidio!", rukuju se oni. "Evo, malo ma godišnjem. Došao vidjet Antu.", Filip se nasmiješi.
"Izvolite! Samo ga pričekajte dok se istušira.", David nas pusti unutra, a mi sjednemo u hodnik.
"Gdje idemo?", pitam Filipa, "Nemam pojma, valjda u onaj klub u centru. Obično tamo slave.", Filip slegne ramenima.
Nakon jedno sigurno pola sata, dečki počnu izlaziti iz svlačionice, a mi ustanemo.
Filip se pozdravlja s Antinim suigračima, dok Kristina i ja stojimo ko telad. Znam jedino Radeta.
"Umro sam.", Ante se stvori pored mene, a ja se počnem smijati, "Bio si dobar ajde.", kažem. "Ante, hoćeš nas upoznati?", dva Antina suigrača stanu ispred nas.
"Ovo je Ena, moja cura.", Ante kaže, a ja se iznenadim. On je mene nazvao svojom curom. Upoznam se sa suigračima, ali kad su čuli da sam Antina cura, brzo su se razišli.
"Idemo peoslavit!", Filip pljesne rukama.
•
2 ujutro
"Idem, ne mogu više.", šapnem Anti na uho, "Idem i ja s tobom.", promrmlja, Ante nam se malo napio. Pod malo mislim, popio 10 piva i dva viskija. "Idem ja sama, idi ti s Filipom.", kažem, ako nešto krivo kažem, izbit će opet svađa.
Najgori je kad je pijan.
"Idem s tobom, Ena.", uhvati me za nadlakticu, a ja uzdahnem, "Dobro, ajde.", pozdravimo se s društvom, pa izađemo van iz kluba.
Ja sjednem u auto, pa pričekam Antu da napravi isto. "Idemo kod mene.", promrmlja dok ja izlazim iz parkinga, "A da svako ide sebi doma?", zagrizem usnu, samo da ne popizdi.
"Ne može.", pogleda me, a ja kimnem. Dođe mi da ga tučem 24 sata denvno. Nakon par minuta, parkiram se ispred Antine zgrade.
"Ajde.", promrmljam, pa izađem van iz auta i čekam da mi Ante da ključ od zgrade i stana. Trenutno nije u stanju pogodit bravu.
"Evo.", preda mi ključeve, pa krene samnom prema ulazu u zgradu. "Zašto si tako gledala onog lika?", pita me dok otključavam. "Kojeg, crni Ante? Kojeg?", preokrenem očima, pa nas pustim unutra i krenem se penjati po stepenicama.
"Onog što je sjedio do nas u separeu.", promrmlja, a ja otvorim vrata od stana i uđem unutra, "Pitao me za cigaretu i rekla sam mu da nemam, šta bi ga gledala.", skinem sandale, a on tenesice.
"Gledala si ga.", nastavlja on, "Nisam nikog gledala, prestani.", prostrijeljim ga pogledom, pa ga uvedem u sobu i skinem mu majicu.
"Vidio sam, Ena.", mrmlja on dok mu pokušavam skinuti hlače, "Kurac moj si ti vidio.", kažem ja, pa ga posjednem na krevet. "Idem se otuširati, ti idi spavati.", kažem mu.
"Ideš razmišljati o njemu?", nastavlja on s provokacijama, "Ante, prestani.", pokušavam ostati smirena, inače ću ga zadaviti. Uđem u kupaonu, pa se počnem skidati.
"Ja ti nisam dovoljan?", evo njega opet, "Isuse, idi u krevet!", povisim ton, pa uđem u tuš kabinu, "Tko zna s koliko njih se dopisuješ.", mrmlja on, pa sjedne pa wc školjku.
"S njih 60, minimalno.", krenem se tuširati. "Zato ti mene i odjebavaš tako.", nema više pića za tebe Ante.
"Vidiš kako ti sve znaš.", kažem, pa izađem van iz tuš kabine. Pogledam ga, pa uzmem ručnik i obrišem se. "Tko zna šta bi bilo da te pustim samu van.", gleda on mene dok se oblačim.
"Seksala bi se s njih 10.", počnem se smijati, pa odem u sobu, a on ko pačić krene zamnom. "Ajde, na spavanje.", promrmljam dok stavljam mobitel na punjač.
On me uhvati za nadlakticu, pa me sruši na krevet i popne se na mene, "Tko zna šta si radila dok sam bio u Splitu.", počne mi ljubiti vrat.
"Jebala sam se u salonu.", promrmljam, pa prođem rukom kroz njegovu kosu. "Sve je moguće.", promrmlja, pa mi podigne majicu i krene mi ljubiti grudi.
"Mm.", mrmljam dok mi skida gaćice. Ma boli me dupe, seks s njim je jedino šta mi je falilo sve ove dane.
Skine mi gaćice, pa prstima prođe preko mog ulaza, "Zbog koga si vlažna?", traži moj pogled.
"Zbog tebe.", promrmljam, pa ga poljubim, a on krene skidati gaće. Popne se natrag na mene, pa mi raširi noge.
"Jesi moja?", zabije se u mene, a ja jauknem, "J-jesam.", zastenjem, a on se nasmiješi, pa rukom obgrli moj vrat.
"Jebat ću te cijelu noć.", pojača stisak na mom vratu, a ja zarijem nokte u njegova ramena, "Voliš kad te davim? Voliš kad sam grub s tobom?", ispituje me, a ja sam u sedmom nebu.
"D-da.", izvijem leđa, a on me ugrize za rame.
"Moja si."
YOU ARE READING
DELIRIUM // Ante Rebić
Non-Fiction"Ja svoje loše dane volim gristi sam, piti i lutati po krčmama... Al' često stignem samo, do njenog pogleda." Ante Rebić. Dečko kojem baš ništa ne treba u životu, osim nogometa. Hladan, samozatajan, nepovjerljiv. No, zašto ga baš ona odjednom toliko...
