..."Ena je divna žena, Ena dobro zna; da takvi dan svrše s gužvama... Zato me zove k sebi; da bi mi pomogla."...
Ena Marić
3 dana kasnije
"Hej, kako si?", Filip priđe stolu ispred salona, "Evo mala pauza, hoćeš kavu?", pitam ga. "Ajde sjest ćemo na kavu, može?", "Ajde, samo da uzmem torbu i zaključam.", kažem.
"Idem ja naručit.", ode on, a ja uzmem torbu iz salona, pa ga zaključam. Uđem u kafić i sjednem s Filipom za stol.
"Šta ima?", pita dok nam konobar stavlja kave na stol. "Ma nema ništa, puno posla. Danas sam od jutra tu.", uzdahnem. Mislim, hvala Bogu da ima posla.
"Pa neka, bit će para.", nasmiješi se, "A kako to da si ti ovdje? Mislim, ne igraš za Milan.", pitam ga.
"Ma ovdje sam sa ženom i malim na godišnjem. Inače bi išao u Beograd ili na more, ali dugo nismo vidjeli Antu, pa eto.", kaže, "Baš lijepo od tebe, dobar si prijatelj.", nasmiješim se.
"Ena, znam da ti se nije javio od ručka.", Filip je očito direktan kao i ja. "Da, nije. Njegov problem.", slegnem ramenima. Lijepo smo se rastali, čak sam mu napokon dala i broj, ali naravno mulac se nije javio.
Bilo je za očekivati.
"Razmišljam što bih rekao da ga odbranim, ali mi ništa ne pada na pamet.", uzdahne, "Gle, neće svijet propast što se nije javio, ali mislila sam da se krećemo u nekom dobrom smjeru i da će možda nešto biti od nas.", stvarno sam se ponadala.
"Nemoj se uopće ničemu s njim nadati. Trebao sam ti to odmah reći... Nije ti on za vezu.", hvala Filipe što si mi i to malo nade šta sam imala uskratio. "Ne znam šta da kažem, tužna sam.", slegnem ramenima, pa zapalim cigaretu.
"On je... čudan. Jedan dan je ovdje, drugi dan nije. I to mislim psihički. Totalno odluta i ne zna ni sam šta hoće. Al je dobar, nije pokvaren.", nastavlja Filip, o tome da je dobar bi se dalo raspravljati.
"Šta je tu je, ja mu želim svu sreću.", otpijem gutljaj kave, pa uzdahnem.
"Ti si dobra djevojka Ena, rekao sam mu odma da se makne od tebe. Znao sam šta će se dogoditi.", Filip zapali cigaretu, pa izvadi mobitel i pokaže mi poruke s Antom od prije tjedan dana.
Filip
Gdje si?
Antiša
S Enom.
Filip
Pusti je Ante ko Boga te molim zajebat ćeš i njoj život i sebi!
Ante
Neću, sviđa mi se Filipe.
Iskreno, nisam htjela dalje čitati. Ne ponašaš se onako preko nekom ko ti se sviđa.
"Sviđam mu se, a ponašao se kao idiot.", odmahnem glavom, "U tome i je problem, ti se njemu stvarno sviđaš, ali on nema pojma šta znači biti s nekim, bezuvjetno. Ne razumije da ne može biti slobodan, i tebe imat sa strane eto tako."
"Glupo je od mene, najbolji mi je prijatelj, ali znam da ti on sigurno neće objasniti situaciju i zašto se nije javio.", završi Filip, a ja kimnem. Sve jasno, on bi jebo okolo, a ti Ena sjedi doma i čekaj ga s osmijehom na licu. Nebi hvala, takvog sam se nedavno rješila.
"Hvala ti.", tiho kažem, pa ustanem od stola, "Idem dalje raditi.", promrmljam, "Nadam se da ćemo mi ostati dobri.", Filip kaže, "Naravno da hoćemo.", nasmiješim se.
Glupa sam ko top! Čemu sam se ja uopće nadala?
•
Ante Rebić
"Ajde, nazovi je.", Rino govori dok ja vrtim mobitel po rukama već pola sata, "Ma neće se javit, šta ti je? Sterat će me u pizdu materinu.", promrmljam, pa ustanem s kauča.
"Bože, gdje mi je glava bila kad sam tebe za pacijenta uzeo?", mrmlja Rino dok piše nešto u svoj blokić. Jebo ga blokić.
"Filip je bio s njom danas na kavi.", kažem, "Vjerojatno joj je objasnio ono što ti ne možeš.", Rino me pogleda, a ja kimnem.
"Al opet nije tako, ja ne znam ni sam šta osjećam prema njoj.", sjednem natrag na kauč, pa prođem rukom kroz kosu. Kosa, šišanje, frizer, Ena. Evo opet mi je u mislima!
Ena, Ena i samo Ena!
"Idem na bolovanje nakon tebe... Već smo sto puta prošlo što osjećaš prema njoj.", "Znam, ali opet nisam siguran da je to, to..", kažem, da, sviđa mi se. I nedostaje mi... Ali ta njena drskost i bahatost... Katastrofa. Pa da smo zajedno, klali bi se svaki dan.
"Boli me glava od tebe, nazovi djevojku i bar je pošteno otkači.", i tu je u pravu, ne javljam se ko pička zadnjih 3 dana. "Budem, idem u auto, pa ću je nazvati.", ustanem.
"A ne, nazovi je ovdje i stvai je na zvučnik. Zasrat ćeš opet nešto.", Rino mi pokaže natrag na kauč i ja sjednem, i opet je u pravu. Bolje da me on vodi kroz razgovor.
Otključam mobitel, pa stisnem na njeno ime i stavim mobitel na stol.
"Molim?", skočio sam skoro od sreće kad se javila, "Hej, šta radiš?", pročistim grlo. "Gužva mi je Ante, šta hoćeš?", evo odma mi tlak skoči na tisuću!
"Polako.", Rino prošapće, a ja kimnem, "Brzo ću, hoćemo se vidjet danas?", zagrizem usnu, "Nema šanse, danas nemam živaca za tebe.", kaže, a ja uzdahnem.
"Budi pička i nagovaraj ju.", opet šapće Rino, "Ajde molim te.", promrmljam, "Rekla sam ne, ne zovi me više.", prekine poziv, a ja uzmem mobitel i zafitiljim ga u zid.
"Stani! Smiri se!", Rino ma uhvati za ramena, "Sam si ovo napravio, smiri se sad.", pokupi on djelove mobitela po ordinaciji, pa sjedne preko puta mene.
"Povrijeđena je, ispao si šupak. A Ena nije netko s kim se možeš igrati kako hoćeš, ona je vrlo jaka žena. I jako zajeban karakter.", uzdahne, "Pitat ću Ellu do kad rade, idi do nje i ispričaj se."
"Jebem joj mater više.", umijem lice rukama, "Ajde prestani, mir.", Rino kaže, pa mi da nešto za smirenje.
"Bit će to sve dobro, od drugog tjedna radimo na kontroli bijesa."
"Rino, ne seri."
YOU ARE READING
DELIRIUM // Ante Rebić
Non-Fiction"Ja svoje loše dane volim gristi sam, piti i lutati po krčmama... Al' često stignem samo, do njenog pogleda." Ante Rebić. Dečko kojem baš ništa ne treba u životu, osim nogometa. Hladan, samozatajan, nepovjerljiv. No, zašto ga baš ona odjednom toliko...
