Slatko Sanjaj Anđele: Grešne Duše [Dio III]

IV poglavlje

-I zvali su me debelom kobilom i...-gledala sam u tu depresivnu bucmastu djevojku koja je plakala ispred mene. Ona mi je bila zadnji pacijent za danas i veselila sam se kraju seanse koliko i da prva ubacim sve loptice i dobijem opkladu protiv najboljeg igrača bilijara. Bože bilijar je umjetnost, matematika i spretnost u isto vrijeme. Sreća se tu uplete tek ponekad. Zapisala sam u njen dokument naziv nekih novih tableta za smirenje koje su mi rekli da preporučim lakšim psihološkim slučajevima.

-Jeco, ajde ljubavi ti sebi uzmi ove lijekove i kada osjetiš da ti je teško popij ih da se smiriš. Probala sam i sama i djeluju.- da jesam probala i glupost su, kao da za smirenje popiješ dva gutljaja vode sa PEZ-om. Plakajući uzela je recept i maramicu i izašla iz ureda. Izvadila sam svoju bočicu i pokušala otpiti gutljaj kog... Nema? Brže sam popila nego inače... Ima kafić uvijek. Spremila sam se, fasciklu vratila u ladicu. Mogla sam ja raditi na laptopu sve to, ali mi je bilo draže ovako. Imala sam ja sve na laptopu i na kraju dana ako nisam pijana sve ispišem što mi treba. Izašla sam iz ureda i produžila u kafić. Za šankom više nije bio onaj dečko bio je neki muškarac u kasnim dvadesetim možda čak i ranim tridesetim godinama.-Viski.-,rekla sam odlučna u namjeri da se napijem. Bez pogovora nasuo je tekućinu u čašu i pružio mi je. Nisam ga mnogo zagledala ali sam uspjela uhvatiti činjenicu da ima plavu kosu i nekakvu medenu boju očiju, mislim toliko svijetla smeđa da više podsjeća na med-žutu. -Gdje je gazda od jučer?-,upitala sam.

-U donjem objektu. Vi ste onda ona pijana djevojka od jučer?- stvarno bih trebala umanjiti alkohol... Čak me i pamte kao pijanu djevojku... Kimnula sam glavom, na što je on dodao,-U tom slučaju kuća časti i ako nije problem da odete do donjeg objekta gazda je rekao da želi da priča sa vama.

-Ako želi da popriča neka dođe gore. Nemam namjeru trčati za njim.- odbrusila sam. Mislim kakvo je on muško, ako ja treba njemu da idem? A ne, nema šanse. Sjedila sam neko vrijeme već, kada se na vratima pojavila slatka mršava plavušica. Jako poznata plavušica. Prišla je šanku i sjela do mene sa osmijehom na licu.

-Nisam znala da si se toliko uobrazila otkad si postala psiholog...-rekla je šaljivim tonom iako ja tu nisam čula ništa šaljivo. Nabacila sam svoj lažni osmijeh dok sam promatrala svoju davnu poznanicu.

-Zašto to misliš?-upitala sam i dalje ne shvaćajući šta se dešava.

-Pa ja te pozivam na partiju bilijara ti čekaš da dođem po tebe.

-Ti si gazda ovog kafića? Ne vjerujem Danči Do vlasnik mjesta u koje smo nekad izlazile...-zaista nisam vjerovala. Mislila sam da je vlasnik kafića neki muškarac. Onako u svojoj viziji imala sam nekog niskog slatkog debeljucu crne čičkave kose koji cijeli svoj život igra bilijar i visi po kafićima. Nigdje u mojoj glavi nije bilo ni trunka mogućnosti da je gazda lokala zapravo moja drugarica iz klupe sa kojom sam iako ne svojom voljom redovno izlazila i tračala druge. Nasmijala sam se i izašla sa njom na hodnik. Hodala sam normalno kada sam osjetila njenu ruku na svom ramenu.

-Miro, zar nakon toliko godina nisi preboljela? Nije mi niko rekao, vidi ti se u očima da patiš. Dođi bebsi...-privukla me k sebi u zagrljaj, a ja sam jednostavno ostala u onom položaju u kom sam bila. Nisam je zagrlila, nisam zaplakala, nisam čak ni trepnula, samo sam duboko uzdahla, a to je izgleda bilo više nego dovoljno da ona shvati u kakvoj sam situaciji. Povukla me za ruku i posjela sa sobom u automobil nisam znala kuda idemo, a iskreno nije me ni zanimalo. -Idemo na jedan lijek od svega vjeruj mi dopast će ti se.- namignula mi je s osmijehom. Grozno je kad nisi pijan, sve je opet stvarno i svega se opet sjećam... Ne znam kako sam uspjela ne nasuti dovoljno i ne popiti dovoljno u kafiću. Mrzim što odmah počnem razmišljati, ali Bože moj. Stvarno u šta mi se život pretvorio? U bezbojno platno koje sve više propada jer nema pravog slikara da slika po njemu. Imam Lea pored sebe, pruža mi podršku bezuvjetno, ali tu je i dalje osjećaj nesigurnosti. Nema onog kog moje srce želi. Leo me voli, čuva me kao malo vode na dlanu, poštuje moje odluke, imam osjećaj ubio bi za mene, ali ja njega ne volim. Svi mi govore da je super to što smo skupa, ali ja to jednostavno ne osjećam. Mrzim se što ne mogu uzvratiti tu ljubav, ali kako i da uzvratim kada mi je srce slomljeno i ispunjeno prazninom koju niko ne može popuniti. Čak ni Leova ljubav. Onaj koji je kriv za to se nije udostojio nikada ni javiti da pita kako sam, jesam li živa... A i zašto bi? Nema razloga... U nervozi sam zagrizla donju usnicu kada se automobil zaustavio ispred jednog velikog tržnog centra. "Mira", se zvao. -Ajde moramo te srediti,večeras izlazimo.-rekla je kao da je to bilo sasvim normalno i zaključavši automobil ušle smo u odjel za odjeću. Bilo je tu mnogo različitih radnjica, različitih proizvođača da se tako izrazim i niti jedne u koju nismo ušle. Danči je kupila sebi nekoliko haljinica i parova štikli uz njih, a ja sam išla uz nju kao robot, onako polu-pijana. U jednom trenutku je zastala i pogledala zbunjeno u mene. -Jesi ti sebi šta uzela?-upitala je zainteresovano.

-Ne.-odgovorila sam kratko.

-Zašto?- još pita!? Je li ona vidjela cijene? Uostalom šta nju briga drži kafić tata joj je neka zvijerka bio uvijek. Dok sa druge strane ja, živim od svoje plate i to polovične, pola ide za kiriju za stan, namirnice i alkohol. Druga polovica većinom ide Leu da ne bih potrošila previše na već spomenuti alkohol vani.- Nemaš novca zar ne? Ne brini se, možeš posuditi jednu moju. -kopala je po kesama tražeći neku koju je bilo moguće navući na mene s obzirom da je mršavija i visočija. Izvadila je jednu crvenu bez ramena. Imala je čipku preko stomaka,crnu, a suknjica je slobodno padala malo iznad koljena. Imala je tregere koji su se vezali oko vrata. Jako slatka haljinica ako mene pitate. Crne visoke štiklice izvadila je iz druge kese i sve stavila u jednu. "Skockaj se večeras izlaziš." Rekla je kad smo stigle ispred moje zgrade. Ušla sam u sobu i pogledala se u ogledalo. Pa možda to i nije tako loša ideja...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

*Ne pitajte hahahah ne znam sta je ovo bilo. Nastavak je glup zivotom priznajem, ali imam viziju u glavi interesantnih događaja za sljedeći nastavak tako da... Heheh ne zamjerite mi malo sam rastrešena od svega što mi se trenutno privatno događa i imam problema sa koncentracijom. Nadam se da je bar jedan dio dobar i da vam se dopada. Objavljujem jer sam obećala nastaval, ali flt nemam vremena niti sam psihicki u stanju da pisem nastavke. Ostanite mi zdravo i veselo iiiii....

Voli Vas Vaša V_R ❤🐭❤🐭❤🐭