Slatko Sanjaj Anđele: Grešne Duše [Dio III]

V poglavlje

Svezala sam kosu u neki srednje visoki rep, našminkala sam se, obukla i stavši pred ogledalo u hodniku vidjela potpuno drugu osobu. Vidjela sam onu staru Mirjanu, onu koja je voljela život ma koliko okrutan bio. Vidjela sam je kao osobu koja je odavno trebala odrasti i pustiti prošlost da počiva tamo gdje joj je mjesto, u prošlosti. Zaista mi treba promjena, ali ne mogu, ne dopušta mi srce koje strepi od mržnje kad alkohol nije u mojoj krvi. Muškarci su jedna obična đubrad koja ne znaju dalje od nosa i kojima je sva pamet u donjem dijelu koji u zadnje vrijeme i služi samo da bi mislili. Zaista u svijetu ponestaje muškaraca, pravih muškaraca. Svi su nekakvi uštogljeni, u svom svijetu, koji se sastoji od gela za kosu, automobilskih ključeva, cigareta, alkohola i dobacivanja poput:"Mačko! Dođi u provod!" Zbog njih sam i prestala izlaziti, zbog njih sam se prestala nadati, zbog njih sam se zatvorila u sebe. Niko ne zna koliko zapravo patim, niko, mogu samo nagađati. Kad smo već kod muškaraca, Tarik i Ana su mi poklonili nešto. Otvorila sam kesu i u njoj našla set divnog nakita, dvije crne narukvice, posrebren prsten sa crnim kamenom u obliku srca, takođe i lanac posrebren sa privjeskom nešto poput onog sa Titanika samo što kamen nije plav nego crn i naušnice. Stavila sam sve na sebe i pomislila da imam sreće. U posveti pored je pisalo:"Ovo je samo mali znak zahvalnosti za ono što si ti učinila za nas. XOXO AiT", kako ne shvaćaju da ja nisam učinila ništa osim što sam ubrzala proces ponovnog susreta koji bi se prije ili kasnije desio. U svakom slučaju zahvalna sam im. U ogledalu sam vidjela da se neko približio i iste sekunde postala crvena u obrazima.

-Samo sam probala. Ne mislim je nigdje obući, mislim ni ne stoji mi...- stavio mi je ruku preko usni i zaćutala sam.

-Miro, prelijepa si...-uzdahnuo je i gledao me zapanjeno. Mada sam poprilično sigurna da je to bila samo moja mašta. -Treba li ti prevoz?

-Ne, zapravo,-začula se sirena napolju,-imam prevoz...-dovršila sam i on je kimnuo glavom. U brzini sam zgravila torbicu, poljubila Lea i... POLJUBILA LEA!?!?!? Bio je to samo blic-poljubac ali ipak... Istrčala sam iz stana kako ne bih još dodatno pogoršala situaciju promrmljavši neki čudan pozdrav. Danči me čekala ispred ulaza uzbuđeno smijavši se u mom pravcu. Sjela sam i ona nas je odvukla do jednog kluba u koji izlaze samo oni bogati i oni sa vezom. Nisam mogla da vjerujem da je samo tako mogla upasti u V.I.P. klub, mislim znala sam da su njeni neke opasne zvijerke, ali da su ovako važni to nisam. Sjele smo za šank i iako ja nisam bila za to, Danira se pobrinula da umjesto votke dobijem limunadu. Na prvi gutljaj sam imala osjećaj da pijem kiselinu, a sudeći po njihovim reakcijama, šankerovoj i Dančinoj, faca mi je bila poput bebine kad prvi put proba limun.

-Znam da nisam dobar u miksanju sokova,-rekao je i naslonio se na šank sa osmijehom, otkrivajući da mu fali četvorka u gornjoj vilici. Usprkos tome izgledao je nevjerovatno dobro. Smeđa kosa tek malo nauljena da ne strši, svijetle zelene oči, tamne guste trepavice, pirsing na donjoj usnici u ćošku. Zubi su mi bili lijepi, ako se izostavi manjak jednog. S obzirom da sam psihić navikla sam analizirati ljude, a on izgledao je kao momak od nevolje, što je objašnjavalo izgubljen zub. Nastavio je još slađim tonom,- ali zar je baš toliko loše?-osjetio se jako dobar parfem, poput standardno muškog, ali bolji. Danči me ispod šanka udarila nogom i uputila mi jedan neprimjetan pogled kao flertuj dok imaš priliku.

-Da.-odgovorila sam kratko što je iznenadilo i šankera i Danči.

-Šta mu fali? Nauči me.-nastavio je usprkos mojoj nezainteresovanosti.

-Alkohol. Fali mu bar 12% alkohola.- nasmijao se na moj odgovor iako sam bila mrtva ozbiljna.

-Ako ćeš mi pokloniti osmijeh, ja plaćam piće.-namignuo mi je a ja sam bila u dilemi. Stisla sam šaku, udahnula duboko i nasmijala se što sam bolje mogla iscenirati. Odmahnuo je glavom smijajući se i u drugu čašu nasuo crvenu tekućinu, crvenu kao krv.-Bloody Mary, na moj način. Samo za tebe.- otišao je uslužiti drugu mušteriju koja je blago nervozna postala. Osjetila sam kako mi Danči kuca po glavi.

-Ne, sve je uredu... Ne znam kog vraga onda radiš. Frajer ti se nabacuje, ti kao da ga i ne primjećuješ.- izgledala je izbezumljeno, ali meni se nije dalo objašnjavati šta i zašto, eksirala sam piće i stala na plesni podijum. Dosta ih je već plesalo, pa sam i ja već oslobođena stida, pod gasom, počela đuskati. Osjetila sam nečije ruke na mojim ramenima kako se polako povlače prema dole. Okrenula sam se i shvatila da je eksiranje pića bila jako loša ideja, zanesvijestilo mi se, ali uspjela sam se uhvatiti za mušakrca koji je pokušao đuskati uz mene s leđa. Plave oči prostrijelile su me kao munja, dah mi je zastao. Zar i pijana moram misliti da je svaki dečko on? Uzeo me za ruku i izveo na stražnji izlaz. Svjež zrak prijao mi je i malo me dozvao. Stojali smo napolju, sami, noć, zvijezde, ja pijana... Može li bolje? Može. Ja sama, boca vina, kiša i moja soba, ali to sad nije bio izbor. Lice mu se duplalo u mojim očima i nisam najbolje mogla poredati crte pa sam ostala samo na plavim očima. Za nekoga sa strane izgledala bih poput glupe neiskusne djevojčice, ali sam zapravo samo bila jako udarena u glavu pićem. Zagrlio me i lagano prislonio svoje usne na moje. Da li je alkohol ili tehnika ili osoba ili sve zajedno, ja ne znam, ali nakon toliko vremena ja sam se rastopila u nečijem zagrljaju, poljupcu, toploti. Zagrlila sam ga oko vrata i primakla se još više uz njega, spustio se niže i ljubio me po vratu, a ja sam u svom tom pijanstvu i transu uspjela reći samo jednu riječ koja ga je vjerujem začudila, uzdahla sam uz "Nikola". Odmaknuo se od mene i gledao me onim plavim očima poput Nikole... Nakon toliko vremena usudila sam se izreći njegovo ime naglas. Začula se neka buka na izlazu te me poljubio još jednom na blic i ostavio samu.

-Djevojko gdje se ti izgubi?- upitala me Danči razgledajući okolo kao da nekog traži. Rekla sam joj da mi je bilo muka i vratile smo se natrag. Ostatak večeri je bio poprilično monoton, a s obzirom da sam pila, izgubila sam se već na pola...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

*Nastavak je tu. Ako zelite Valentine Special onda cete morati duze cekati na nastavak ako ne, onda ce vjerovatno brzo. Nadam se da vam se dopada. Trudim se da prica ne ispadne iz toka a da se istovremeno ranja ne odvija prebrzo ili presporo. Ne znam eto. Hvala na podrsci, oprostite na greskicama poput fulanja slova skratila sam nokte i dok se naviknem trebaaa vreemenaaa iiii vremenaaaa... Hahahahah sta jos da kazem osim...

Voli Vas Vasa V_R❤🐭🌸