VI poglavlje -Valentine Special-

625 29 6
                                    

-Anđele, dan je... Probudi se...- nježno je prolazio kroz moju kosu dok je tiho govorio kao da ne želi da me probudi. Ironično s obzirom da je tražio da se probudim. Bože taj glas mi je bio tako umirujući, tako milozvučan, tako nježan, tako srcu mio. Dok sam ga slušala, kroz moje tijelo prolazila je neka toplina i smiraj. Progledala sam i susrela se sa pogledom safirno plavih očiju. Nježno me poljubio i nasmijao se,- Ti si jedina djevojka koja ide na to da prespava slobodan dan sa momkom.

-Nije istina... Ima ih još.- ostavila sam ga da se smije i završila sa jutarnjim obavezama. Jutro je bilo lijepo, kao da je ljeto, sunčeve zrake prolazile su kroz prozore i ocrtavale svijetle linije po podu i namještaju. Šteta što ne živim u predgrađu, sad bih vjerovatno osjetila miris svježe pokošene trave. Nikola je sjedio na sofi čekajući da se ja spremim što sam na brzinu i učinila. Obukla sam, nekim čudom, crvenu haljinu sa crnom čipkom koja je išla preko stomaka prekrivajući moju urođenu manu, crne štikle i isplela pletenicu. Znala sam da je danas poseban dan, mjesec dana otkako smo skupa ponovo. Voljela sam ga ma koliko je to sve bilo komplikovano, on je taj i za mene nema drugog. Kako to da objasnim, ne znam, ne umijem, ali kada biste osjetili to znali biste kroz šta moje srce, duša i tijelo prolaze kada me pogleda i nasmješi se. On je zaista nešto posebno. On je moja sadašnjost, moja budućnost. Zna koliko ga volim, ali mi nikada nije rekao ništa što bi ponizilo moje osjećaje kao što to muškarci obično čine. Koračala sam polako prema njemu, ali štikle su opet odjekivale. Jedan momenat sam nervozna, a već drugi momenat utapam se u to plavo nebo. U to more. U taj plamen koji plamti u vodi. U taj plamen plavih očiju. Toplina mi prolazi kroz tijelo i skuplja se na mom vratu. Srce je radilo kao ludo, a ja, ja sam uživala.

-Prelijepa si anđele... Samo... Kako se misliš u tome voziti na motoru?- pa dobro nije da sam dobro promislila sve detalje ovog plana oko haljine i izlaska... Dobro... Nisam nikako, zato i jeste rezultat ovo. -Nema veze ići ćemo autom.-kimnula sam glavom i ispreplela svoje prste sa njegovim. Osmijeh mi nije silazio s lica, taj osjećaj potpunosti u mojim grudima... Kao da je on sve što mi je potrebno na ovom svijetu da budem sretna i potpuna. Nikola je moja srodna duša, bila ja njegova ili ne. Ja njega volim i to je činjenica. Vožnja je trajala kratko, bar za mene, s obzirom da je on tu. Odveo me u jedan botanički park. Mjesto je bilo jako romantično, onako puno lijepog cvijeća, drveća, a u središtu parka lijepo mini-jezerce. Uživala sam u svim tim mirisima i ljepoti koja se isprepliće svježinom zraka i sjajem Sunca.

-Nikola... Volim te... Zaista... Nije ovo samo zaljubljenost, ovo je nešto više i jače...-rekla sam gledajući ga u oči. Nisam se bojala, niti kajala, ali srce mi je ipak kucalo nervozno. Zagrlio me i poljubio. Usne su mu i dalje bile tople kao i nekada. Dokle me sjećanje služi. Kako sam samo uživala u svim tim poljupcima do rano ujutro. Ti slatki razgovori između poljubaca, osjećaji koje su u meni budili, zašto je ikad moralo i da prestane? Sjeli smo pored jezera i onako zagrljeni pričali o svemu. O tome kako smo se upoznali. Kako se nismo voljeli. Kako smo se vječito svađali. Pokušali smo otkriti kako je došlo do ove privlačnosti i nismo mogli doći do tačnog zaključka. On je govorio kako mu se sviđalo što sam mu se suprotstavljala, što sam borbena, iako ja sebe nisam smatrala takvom. Ja nisam znala kako sam se zaljubila u njega. Stvarno nisam znala. Privlačilo me na njemu dosta toga. Spontanost, talent, smisao za humor, to što je majstor za poljupce, što me često dovodilo do zaključka da je majstor i u nekim drugim stvarima, ali neću o tome.

-Anđele, znaš li šta sam mislio o tebi na početku?-upitao je iznenadno.

-Ne.-odgovorila sam kratko.

-Mislio sam da si jedna od onih zgodnih nafuranih djevojaka koje ne znaju da se zapravo takve gade momcima. Kasnije sam shvatio da si zapravo samo djevojka sa previše problema za svoje godine.- rekao je iskreno. Nasmijalo me što je bio tako brutalno iskren da je mislio da sam jedna od onih popularnih kurvica koje ne znaju dalje od nosa i misle da će ih neko zavoljeti ako pokazuju grudi što bi se reklo " na izvolite" i što daju svakom koji zatraži, iako nisam bila na izvolite.

-Stvarno si mislio da sam nesto kao Danijela? Bože Nikola.-rekla sam i prasnula u smijeh. Ne znam zašto, ali jesam. Nije bilo smiješno niti najmanje, ali jednostavno smijala sam se. Odjednom pored nas je zasvirao automobil. Pogledala sam i prepoznala Lea, pa da vandredna posjeta pacijenta, bilo mi je samo žao što je to baš na dan kad izlazim sa dečkom. Ustala sam i krenula prema autu, ali sam se sjetila da ne mogu ostaviti momka samog tamo. Okrenula sam se prema Nikoli i dobacila:- Nikola, ideš li?

Ustao je i prišao mi,-Ne, nemam razloga. Anđele to je tvoja dužnost. Sačekat ću te dok završiš sa tim, pa ćemo se opet naći. Volim te.-rekao je bez ikakvog oklijevanja, a ja...

Ja sam se probudila... Umjesto sirene automobila svirao je alarm. Ne vjerujem... Sve je ono bio samo san... Još čudnije, po prvi put te riječi nisu zvučale tako brutalno, tako ubilački, zvučale su za promjeni tako nježno, umilno. San im je dao potpuno novo značenje, što može značiti samo jedno od dvije opcije ili sam se sinoć previše napila, ili sam poludila totalno. Glavobolja koji mi zadaje priča komšinice iz stana iznad, mi govori da je ono prvo. Srce mi je kucalo nekako ubrzano ali nježno, kroz tijelo mi je prošla neka toplina, pogledala sam na ogledalo, obrazi su mi bili crveni... Makar samo u snu rekao je ono što sam čekala toliko dugo, a nikada to nisam čula, rekao je dvije riječi koje su moj štit koji tolilo dugo gradim razbile u trenu... Rekao je:"Volim te."


~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

*Znam sve znam, nastavak je dugo iscekivan.

*Znam kratak je zivotom.

* Nisam mogla nista duze napisati jer je ipak samo san, a ovo je valentine special.

*Nadam se da vam se bar nesto dopada jer iskreno meni je bezveze.

*Hvala vam sto ste i dalje uz mene.

*Drugi nastavak nadam se necete toliko cekati.

*Potrudit cu se.

Voli Vas Vaša V_R ❤🐭


Slatko Sanjaj Anđele: Grešne Duše [Dio III]Where stories live. Discover now