Slatko Sanjaj Anđele: Grešne Duše [Dio III]

XXI poglavlje

-Evo jedna mućkalica samo za tebe, kuća časti.- začuo se muški glas i odvojio moje lice od njenog. Luka mi je pružio roze piće u maloj čašici i namignuo. U sebi sam mu zahvaljivala do neba i vjerujem da je on to vidio u mom pogledu.

-Na meni isprobaješ svoje smućkane eksplozije okusa?-zaigrano sam upitala, prikrivajući svoje gađenje i iznenađenje koje sam u tom trenutku osjećala. Da samo nije tog glupog plana sve bih joj ja natrljala na nos, sve što znam.

-Ti najbolje znaš šta valja, sjećaš se šta si mi prošli put rekla.- nasmijao se, prihvaćajući igru koju sam igrala. Otpila sam gutljaj, pogledom okrznuvši Danči koja je bila sve samo ne zadovoljna ovim upadom. Slatko, gusto, ali definitivno alkoholno piće razlilo mi se kroz usta. Moja čula okusa doživjela su jedno blaženstvo, a grlo dovoljnu dozu prženja od alkohola da budem zadovoljna. -I?- upitao je sa isceniranim zainteresovanim pogledom.

-Nije loše.-oboje smo prasnuli u smijeh. Baš kada sam se opustila, on se nageo preko šanka i grickajući donju usnicu promrmljao nešto kao poziv da se nađemo. Istog trenutka Danira me povukla na podijum. Šta će oni, cijelu noć me spašavati od onog drugog? A opet, draže bi mi bilo da me spasi Luka nje, nego ona Luke. Plesale smo neko vrijeme, dok se nisu počeli neki balavci motati oko nas. U stan sam se vratila umorna i pospana, gotovo totalno pijana. Leo me već dočekao sa hladnom večerom. Ne kažem da mi je smetalo, ali sam morala biti svjesna da sam mu rekla da biram njega umjesto Nikole. Kad se moja grižnja savjest pomiješa sa velikom dozom alkohola i razdraganosti otprilike ovako nekako završi...

-LEO!?!?!?- probudila sam se u njegovom krevetu, u njegovom naručju. Brzo se dignuo u sjedeći položaj. Pokrivač mu je skliznuo sa divno isklesanih mišića. Oh, Bože... Da li da se smijem ili da plačem?-Jesmo li?

-Šta jesmo li.... Otkud TI tu!?!?-uspaničio se. Sjajno. Dečka kog volim odbijem, da bih možda spavala sa Leom... Sjajno...

-Čekaj, ne paniči. Pokušaj se sjetiti prošle noći. Došla sam pijana kući.

-I nastavila piti sa mnom nakon večere. - vratio mi se film i polako sam se počela sjećati. Sjetila sam se kako me obuzdavao i kako sam ga navela da popije sa mnom par čašica.

-Napio si se sa mnom i?

-Počela si flertovati.- slika mene kako mu se uvlačim u krilo i kako vučem ruke niz njegovo tijelo, spuštajući ih niže između njegovih nogu mi se pojavila pred očima. Počeli smo se ljubiti, on skidajući stvari sa mene, ja sa njega. Nije tu bilo ništa romantično ni s ljubavlju, bilo je to kao da se dvije zvijeri bore za prevlast. Trgala sam košulju sa njega, strgnuo je brus sa mene, ujela sam ga za vrat, on mene za usnicu. Prilično divlje ako mene pitate.

-Ali nismo...

-Nismo?

-Ne... Nakon što smo strgnuli sve što se dalo strgnuti sa nas, ostao je donji veš, tražio si mi samo jednu stvar, da ti priznam koga volim... U onom stanju nisam bila svjesna šta pričam...

-Oduvijek sam znao da je Nikola tvoj izbor, bez obzira na sve, ali sam se tješio...-teško je uzdahnuo-Sad je barem jasno, ne moraš se više kriti. Trebalo bi da ti kažem onda za sve...

-Za šta sve?

-Prvo se obuci i umij, onda ćemo razgovarati.-prihvatila sam tu ponudu. Njegove smeđe krupne oči odavale su neki strah i tugu, znala sam da ga boli što me dijeli sa Nikolom i što čak i ono što je po nekom pravilo njegovo,  pripada Nikoli. Nije tome kriv, nije mu se dalo... Da je bar ostao, da nisam upoznala Nikolu, on bi mi sigurno bio izbor, ali Nikola... Dok su mi niz lice padale kapljice vode gledala sam svoj odraz u ogledalu. Pa ja nisam više klinka, moje lice više nema onaj sjaj... Kao da sam za ovih osam godina izgubila osam decenija života. Moja kosa je suha, trebala bih je njegovati više, moje lice je umorno, trebala bih ga namazati kremom... Podočnjaci ispod mojih očiju su kao crne kese trebala bih ih sakriti... Zar sam sve ovo vrijeme trčala za Nikolom dok sam imala sve što je jednoj djevojci, jednoj ženi, potrebno odmah pored sebe? Zašto ti sebi radim? Zašto se konačno ne prepustim tom dečku koji je za razliku od Nikole ostao uz mene? Uzdahla sam i nakon što sam oprala zube izašla iz kupatila. Navukla sam neke krpice na sebe i otišla u kuhinju. Sudeći po mirisu lijek od mamurluka je bio spreman. Leo se nije mnogo trudio oko oblačenja, navukao je na sebe trenerku i neku majicu, te bosonog hodao po kuhinji.

-Leo?- nervozno sam prebacila težinu sa jedne noge na drugu. Šta sad? Šta će mi reći? Udahla sam duboko i sjela na stolicu. Leov izraz lica bio je previše ozbiljan, znala sam da nešto nije uredu, ali šta?

-Dugo sam ćutao, ali više ne mogu. Ako te on može gledati kako se patiš, ja ne mogu. Onaj dan, prije osam godina, kada je plan počeo da stupa na djelo, čuli smo se sa Nikolom. Osim tačnog izvršenja plana, tražio je od nas još jedno... Da učinimo sve što je moguće kako bi ga ti zamrzila.

-Zašto bi želio nešto tako?-upitala sam gledajući njegove krupne smeđe oči dok se postiđeno, poraženo spuštaju prema tlu. Srce mi je kucalo brzo, vrtilo mi se u glavi, sjetila sam se tog kobnog dana, kada mi je rekao da ja nisam nikakav razlog za njega, da ne želi poći sa mnom. Od tog dana ostalo je pitanje:"Zašto?", izgleda da će biti odgovoreno na njega...

-Znao je da kada bi nestao, da bi se Organizacija pobunila i da bi ga tražili, živog ili mrtvog. Znao je i da bi ubili svakog ko je uz njega. Bojao se za tebe. Jedino do čega mu je bilo stalo više od svega bila si ti koju je pustio da ode. Sve to je rekao samo da bi te zaštitio od Organizacije, od Glavnog, od sebe... Onaj dan kada si pala pred kamion on te spasio, onda kad je pred vratima bio onaj čudni dostavljač pizze:Nikola. Onog momenta kad je saznao da smo se vratili, poludio je načisto. Morao se uvjeriti, a na kraju morao te i vratiti. Sve što je radio radio je za tebe, svoj život je posvetio tebi. On te voli možda ne više od mene, ali upornije i bolje sigurno. Nisam više mogao ćutati, oprosti mi, jer te volim...- već sam se izgubila kod dijela da Nikola brine za mene... On me uistinu voli? Nikola me voli!? U meni je sve treperilo,a onda mi je još nešto palo na pamet.

-Rekao si da je Nikola tražio da nađete način da ga zamrzim? Što znači da je možda ubio mog tatu sa namjerom... Ako jeste, znači da ga je neko sa namjerom pozvao. Jedine osobe zbog kojih bi došao u pola noći u stanicu smo ja i ti... Ja ga nisam nazvala... Leo?-oborio je pogled u potpunosti... Ne Leo... Nisi valjda...

~|~|~|~|~|~|~|~|~|~|~|~|~|~|~

*mislim da sam više dosadna sa ispričavanjem i kršenjem obećanja već datih... Hvala vam što me i dalje pratite, izvinjavam se ipak, kasnim iz opravdanih razloga... Neko vrijeme sam izgubila inspiraciju za ovu priču totalno, kao i vrijeme. Molim vas da shvatite, ako ne možete uredu je.

*nastavak je trebao biti duži ali sam osjećala kao da je tu trebao završiti.

* bližimo se kraju Nikoline i Mirjanine priče, srce me boli, ali nekad mora završiti.

*Hvala vam mnogo na svemu, ugodan ostatak dana, sretno i

Voli vas vaša V_R ❤🐭