Slatko Sanjaj Anđele: Grešne Duše [Dio III]

XX poglavlje

Nakon haosa sa Leom i uvjeravanja da ću biti uredu i sa samo osnovnom zaštitom, tj. mojom snagom volje i mišića, konačno sam se obukla i našminkala. Haljina je bila iznad koljena, ali ne previše, onako fino ukusno. Kosu sam samo lagano spustila i stavila na lice neku osnovnu šminku, maskaru olovku za obrve, usne i oči. Nisam htjela da previše privlačim pažnju na sebe, ali ni da mi ona zvoca kako se ne trudim da prebolim i da nađem nekog.

-Izgledaš... Fantastično...-rekao je Leo gledajući zapanjeno u mene. Osjećala sam se tako izloženo, bilo me stid, kao da me nije vidio više puta u samo donjem vešu. Nasmijala sam se nekako sramežljivo i prišla mu bliže, prsti na rukama su nam se isprepleli.

-Leo, večeras ću ostati do kasno, ne znam kada ću se vratiti. Danči me zvala da izađemo i nadam se da se ne ljutiš što sam pristala.

-Iako bih više volio da si ostala doma, ne ljutim se, pa i ti imaš život.-rekao je milujući mi lice palcem. Na znak Dančine sirene poklonio mi je najslađi osmijeh koji je mogao navuči na lice i poljubac kratak, topao i nježan. Dok sam išla prema vratima trudila sam se da mi prsti što duže budu isprepleteni sa njegovim. Šta mi se dešava? Zašto sam ovakva? Pa ja volim Nikolu... Ne kažem da Lea ne volim, ali ovo... Oh, Bože... Ostavi ljubavne probleme za kasnije Mirjana, imaš veće probleme od ovih, kao npr. napaljenu lezbejku koja je, by the way, kćerka čovjeka koji stoji na čelu Organizacije. Utrčala sam u automobil kao furija, mrmljajući nekakav pozdrav sa širokim lažnim osmijehom na licu.

-Ej mala. Dobro ti stoji haljina.-rekla je dodavajući gas. Tek sad sam primijetila kako svakom dijelu moga tijela daje poseban trenutak svog života. -I večeras idemo u isti klub, može?

-Može. Hoće li Luka raditi?- ovo sam pitala i zato jer me interesovalo. Htjela sam da znam da neću biti sama sa njom... Što je apsurudno jer je klub uvijek pun, što klinaca koji su nekako dobili ulaznice, što onih malo ozbiljnijih koji znaju zašto su tu.

-Mhm, rekao je da si mu se baš dopala. Možda bi i furao sa tobom da već ne fura sa jednom malom.- sa jednom malom? Molim!? Otkad to on ima djevojku? Zadnji put kad mi se uvaljivao nije imao nikoga. Čekaj! Možda želi da vidi moju reakciju pa ovo namjerno laže o Luki...

-Oh, drag je dečko, ali iskreno ne bih furala sa njim sve i kad bi bio dostupan.

-Zašto?

-Ne znam... Poslije onog sa N... Sa dotičnim nisam više zainteresovana za veze. Muškarci su tako odvratni ponekad... Misle da mogu imati sve što požele.

-U potpunosti se slažem. Sjećaš se Filipa, onog malog što je došao tek u drugom srednje? Zadnje što sam čula o njemu bilo je da ga više niti jedna djevojka u gradu ne želi vidjeti. Kreten...

-Zaista... Nego nikako da dođemo na tu temu, imaš li ti nekog?-upitala sam pokušavajući je navesti da mi prizna da je lezbejka... Neuspješno kako sam zaključila iz daljnjeg toka razgovora.

-Ne, slobodna sam kao ptica. Dijelim tvoje mišljenje o muškarcima, razočarala sam se u muški rod pa zato.- ostatak vožnje je protekao u pokušajima da nametnemo neku temu, ali uzalud. Nisam mogla da se opustim sa njom sad, konstantno sam navlačila haljinicu ispod koljena i prabacivala kosu preko ramena, a ona me tako u nekim momentima gledala da sam se osjećala potpuno nago. Nevjerovatno kako nas jedna informacija može dovesti do zapažanja nekih činjenica koje do tada nismo mogli uvidjeti. Kad smo konačno ušle u klub malo sam se smirila, pomislila sam:"Sad smo u punom klubu, ništa loše se ne može desiti, zar ne?" Kao i prošli put sjele smo za šank i zgodan, mračan muškarac prišao nam je sa čašom u ruci i peškirom.

-Čime vas mogu uslužiti ljepotice?-govorio je objema, kako glup potez. Ah, šta da se radi muško je ne može shvatiti koliki to bijes može izazvati kod jedne od drugarica ako joj se dopada. Danči je naručila tonik onako nonšalantno, čak i ne pogledavši u Luku. -Ti ljubavi?-upitao je mene. Idiot.

-Great Gatsby, ako znaš napraviti.- rekla sam nekako podrugljivo.

-Šta misliš zašto sam zaposlen u ovaj klub?- nasmijao se. Naravno da zna, pa šanker je, posao mu je da zna spravljati pića. Uzvratila sam nekim smotanim osmijehom i okrenula se prema podijumu.

-Pleše li ti se?-upitala je Danči.

-Ne dok sam trijezna.-koliko je bilo smiješno nisam sigurna, ali je Danči prasnula u smijeh kao da je čula šalu godine.

-Kako ti kažeš mala.- stavila je ruku na moje rame, dok je smijajući se cijedila ove riječi. Osjećala sam se kao da ću dobiti osip od znoja i toplote prostorije. Da je bar Nikola tu ili Leo... Da znam da nisam sama sa ovom djevojkom. Jedini spas mi je bio Luka, ali Luka nije mogao znati koliko sam duboko u ovome. Ispred nas su se pojavile dvije čaše. U jednoj prozirna tekućina, a u drugoj žućkasta.

-Stvarno znaš napraviti ovo piće. Impresionirana sam.-rekla sam u pokušaju da odvučem sama sebi pažnju od Danči. Luka se nasmijao.

-Jednostavno piće za svakodnevnu upotrebu, da, ali ti znaš da bih za tebe naučio mućkati i mnogo komplikovanija pića od ovog.-namignuo mi je nagnuvši se naprijed. Psiholog u meni opet je proradio po ko zna koji put večeras, naginjanje znači dopadanje, provlačnost, a to nisam smjela dopustiti. Smiri se Mirjana, on je šanker, posao mu je da mu sve djevojke budu privlačne.

-Kao i za svaku drugu gošću tu.-odgovorila sam sa osmijehom.

-Zaista imaš takvo mišljenje o meni?

-Mhm.-prasnuo je u smijeh i otišao poslužiti drugi par. Loše izabrane riječi, druge goste, da to je ta!

-Bolje se slažete nego prošli put. Čemu takva promjena?- primakla mi se i govorila glasno na uho pokušavajući nadglasati neku disko muziku koja je upravo puštena.

-Vidjeli smo se juče mislim... Vratio mi je mobilni i popričali smo i shvatili da smo ustvari jako kompatibilni.

-Njegovoj djevojci bi se dopala sigurno. Kaže da su skoro isti po naravi.

-Tim bolje, veće društvo.-nisam joj dopustila da me slomi sad kad sam se konačno dozvala. Iako je pokušavala nisam htjela da ispadnem slaba i popustim pod pritiskom. Nikola bi to izdržao, Leo bi to izdržao, izdržali su svi koji me vole sve i svašta zbog mene... Dobro Nikola je još uvijek na vagi po tom pitanju, ali se molim Bogu da prevagne ono čudesno, čarobno, dugo-očekivano: Volim te. Ah, kad samo pomislim na to... Smiri se Mirjana i fokusiraj se na Danči koja tu radi spletke tebi pred nosom i koja te.... Upravo uhvatila za nogu!? Spustila sam pogled na dio malo iznad koljena i vidjela njenu ruku koja se fino smjestila na mojoj koži zadižući mi malo haljinu. Otpila je gutljaj tonika i pogledala u mene. Njene zelene oči izgledale su poput dragog kamenja dok su svjetlucale pod svjetlima kluba. Kosu je uvila i pustila da joj pada niz leđa, a jedan neposlušni pramen šiški ispao je iz tog sklada i prelazio joj preko oka. Gricnula se za donju usnicu i primakla meni. Lice joj je bilo tako blizu, osjetila sam njene uzdahe, njene prste na svom obrazu, srce mi je ubrzalo rad, potpuno sam se šokirala... Usne nam je dijelio samo tanki sloj zraka, prije nego što sam shvatila šta se događa...

~|~|~|~|~|~|~|~|~|~|~|~|~|~|~|~

*A da me vidi mamaaa da pisem na wattpadu u jedan sat ujutru... Hahahahahahah

*Evo novi nastavak malo duzi od prethodnih nadam se da vam se dopada trudila sam se...

*Nalazila sam vremena u nemogućim okolnostima, ne zamjerite na greskama

*Hvala mnogo na podrsci koju mi konstantno pruzate, ne znate koliko mi znaci.

Voli Vas Vaša V_R ❤🐭