Sjedimo moj otac i ja zajedno,
u duši nas dvojica smo jedno.
Čovjek kojem sve da povjerim mogu,
da u njega vjerujem kao svom Bogu.
U sebi sam imao tešku krivicu,
jer imali smo mnogo burnih svađa.
Često sam ga dovodio na ivicu,
zbog čega umalo se ne potopi lađa.
Slao sam bijele golubove njemu,
želeći samo ljubav i vječni mir.
Sve dok nije podigao svoju sjenu,
i upao u prokleti životni vir.
Vir postepenog truljenja i starenja,
rezultat svih mojih ružnih sanjarenja,
počeo je polako da guta mog oca,
i nisam mogao da mu pomognem.
Sažvakana je njegova dobra duša,
a u licu vidi mu se mračna suša.
Lice i pogled odisali su smrću,
i nisam mogao da mu pomognem.
Prazno me je gledao i sjedio,
pa me uhvatio hladnim rukama.
Osjećah drhtavicu dok je blijedio,
a on se prepustio mukama.
Pojaviše se suze u njegovim očima,
bespomoćnim pred smrtnim moćima,
i njegova glava klonu na moje krilo,
i nisam mogao da mu pomognem.
Nisam mogao da mu pomognem!
Najgore se obistinilo i zbilo,
zagrlih mu hladnu glavu sjetno i milo.
I ja zaplakah gorko, on je otišao,
jer je na prokletu ranu smrt naišao.
I nisam mogao da mu pomognem,
ni za šta nisam mogao snage da smognem,
a sada njegov duh otišao je gore,
gdje se anđeli protiv đavola bore.
Život mi nije dao da mu pomognem.
Beznađe me prožima, zbogom dragi oče,
moj mudri učitelju i vječni branioče.
Da li ću moći iz tuge da se istrgnem?
YOU ARE READING
Suton svjetlosti
诗歌Pravilo je prirode da postoje sunčani i oblačni periodi, baš kao što se oduvijek smjenjuju dan i noć. Vrijeme je da utonemo u svijet tame, i u vremena kada količina svjetlosti polako opada, a noć i život podižu zavjesu mraka nad nama. Suton svjetlos...
