Jesi li izgubljen u ovom svijetu?
Neke stvari ne mogu da razumijem.
Da li mogu da se oduprem ljudskom letu,
ili ću biti u mjestu jer ne smijem?
Danas je dovoljan mali pokret ruke
da se čovjek otarasi svake svoje muke.
Svi se u bolesnom napretku gubimo
i prema zlokobnoj otuđenosti grabimo.
Stado ovaca se prema propasti kreće,
buljeći u ono što mu život čini lakšim.
Toliko lakši da zaboravljamo o pravim
ljepotama sa kojim se čovjek susreće.
Jedan pokret prsta, cura mijenja momka;
jedan sajt i klik, poznata mjesta se vide,
dok se oni staromodni života stide;
kakav će biti svijet za našeg potomka?
Po Internetu osobe grubo vrijeđamo
iz zabave jer nam ne može niko ništa.
"Nije moj problem što je tužan. Pa šta?",
zabavno je danas kad se s nekim svađamo.
Anonimnost čovjeka idiotom čini,
ako ne zna tu moć ispravno da koristi.
Ljudske invencije bacaju na nas čini
koje će naše duše do dna izgristi.
Iza ekrana se nalaze srećna lica,
ljubomora i divljenje takvim ljudima.
Ali ne znamo sve o njihovim ćudima,
a opet ismijavamo njihova bića.
Psi laju, ali ih ljudi više ne znaju,
šutnemo ih dok oni u tišini cvile.
Cvrkuću ptice, al' pažnju ne dobijaju,
o, kako su se naše duše iskrivile!
Izgubljen sam u svijetu gdje novac vlada,
najradije medijske rugobe gledamo.
Samo čekamo da neko dobar nastrada,
pa se ponovo svom slepilu predamo.
Trudimo se da tempo vremena stižemo,
ne shvatajući kakve sve greške nižemo.
Cijena napretka je za ohole dobra
sve dok se puni njihova ukradena torba.
Smijemo se drugima jer nisu kao mi,
čekamo da se neka nebuloza snimi:
gluposti se divimo, rada se grozimo,
a teško je samom sebi da se plazimo.
Budni ljudi će se očaju predati
jer ne mogu da čovječanstvo izbave.
Baš kao i ja, samo ćemo gledati
u tuzi kako se naši ljudi dave.
Oh, izgubljen sam u ovom svijetu čudnom,
krv, vrisak, zagađenje, čvrst života stisak,
neprijateljstvo prema onom ko je blizak.
Šta neće još biti u svijetu bludnom?
Zvuci krvavi, urlik vjetra, pejzaž svjetala,
uskoro ću u haosu biti pogubljen.
Ako ne bude ova luda igra prestala,
zauvijek ću da budem ovdje izgubljen.
YOU ARE READING
Suton svjetlosti
PoetryPravilo je prirode da postoje sunčani i oblačni periodi, baš kao što se oduvijek smjenjuju dan i noć. Vrijeme je da utonemo u svijet tame, i u vremena kada količina svjetlosti polako opada, a noć i život podižu zavjesu mraka nad nama. Suton svjetlos...
